By endurance, we conquere

SLEEPLESS IN LIMA
Ned/Pon/Uto/Sri, 03.-06.04.

Ajme koje li dosade! Ova tri dana nemam sta vam za pisati... zarobljen u svom tijelu... tako lijep, tako mlad, tako zgodan, a ne mogu ici naci se sa sijaset latino cura iz Lime koje znam preko Interneta jer izgledam ko elefant man. Moram camit u hostelu dok mi ne splasne naoteceno lice od dvije injekcije koje sam dobio za anesteziju kad su mi zub popravljali. I nikako da splasne. Razmisljam si da idem opet u bolnicu pitat zasto mi je naoteceno. Ne boli me vise zub, mogu normalno gristi, ali naotecena mi je moja lijeva strana lica, sram me ici u grad, a kamoli da se takav pojavim pred nekom curom. Zato sam tri dana lezao u hostelu i jedinsa relacija koju sam napravio bilo je 5-minutno hodanje do trgovine i nazad, svaki put da kupit si svjezi kruh, poneku hrenovku, colu, gatorade i malo voca. I jos pisem Alexu na fejs da vidim di je on i kad dolazi u Limu, trebao je u utorak doci, a on meni napise da dolazi u srijedu. Ma kako sad? I jos nesto lose. Tatiana mi se ne javlja, trebali ici u pon/uto skupa na Machu Picchu.... Kad ono, nakon dva dana javi mi se ona i napise kako joj je sef rekao da mora do cetvrtka ostat u Ekvadoru na poluposlovnom/poluprivatnom putovanju, da obavi neke poslove za firmu i da nist od naseg zajednickog putovanja. A u piiiiiivsku bocu! Sad sam odjednom u cajtnotu! Osam, devet dana do kraja mog putovanja, a ja nisam nit kupio karte, nit organizirao si dva putovanja, u Machu Picchu i u Amazonu, koja moram obavit do 12.4.

Utorak ujutro.... oke, nije bas jutro. Podne je, al za mene jutro. I dalje bauljam po sobu, surfam, kad cujem da neki drag glas pita vlasnicu hostela: "Is Marlon here?" Aaaaaaaa, ne mogu vjerovat!?! Alex!! Pa sta ti tu radis, sta nisi rekoda u srijedu dolazis? Zeznuo se s datumima, on je racunao to nekako po HR vremenu, al jos bolje ovako. Koje ugodno iznenadjenje! Odmah sam zivnuo, odmah sam spreman ici u grad, neovisno o slonovskoj faci i izgledu. I on sav sretan sto me vidi. I zamislite, vlasnica hostela nam kaze da nas dvoje idemo sami spavat u drugu sobu. Sest kreveta tamo, a samo nas dvoje u sobi. Kako dobro! A sta je on mene prvo pitao kad je stigao? Di cemo nesto pojest? Hahahaha. Ajmo u grad, naci cemo nes. I crta mi u grad. Dosli do Parque Kennedy, najfancy dio Mirafloresa, ovog predjela Lime. Brdo restorana, kafica, McDonaldsa, svacega. A mi sjeli u... arapski restoran. Ovdje koristim priliku da zahvalim Labiju na raznoraznim kulinarskim pricama koje uvijek prica jer vidjeh u necitljivom arapskom jelovniku da pise shishkebab i sjetih se da je to ukusno. I stvarno bi! Alex je narucio neku bljuvotinu (po meni, za njeg je bilo dobro jer on se snalazi u arapskom svijetu i jelovniku), a ja dernuo taj shishkebab s ukusnim dodatkom i drmnuo tri cole. A konobar mi greskom naplatio dvije, hahaha. E sad siti smo mogli krenut dalje. Al samo par metara jer Milic je pozelio sladoled. A na tom trgu i tog ima. A nakon tog smo naisli na Palachinka restoran. Al samo smo pitali vlasnika dal zna sta ta rijec znaci. I stvarno, kaze da je to palacinka na hrvatskom, da je nase gore list bio vlasnik ovog restorana, obogatio se ovdje, pa je dignuo sidro i prije par godina otisao novu srecu (citaj: novce) potrazit u Chile. Kad se spustio mrak, otisli nas dvoje partybreakera u neki very "in" kafic di se pustala dobra muzika i tamo zasjeli i pricali o nasim zivotnim pricama tri sata. I opet smo nes za jest narucili. Al ovaj put sam ja bio krivac. Zazelio si pizzu, pa nam je minijaturna konobarica donijela, a meni bilo zao sto neka druga prekokrasna konobarinca nije to ucinila. Pravila se vazna, videjla je da je stalno gledam, al nije uzvratila pogledom ni jednom. Ups, zaboravih. Mozda je to zbog mog elefant man lica. Kad smo dosli u hostel, vidjeh da mi se smanjilo, splasnulo lice. Ma nije moguce! Kako taj Milic djeluje na mene, nevjerojatno. Al kaze i on da mu je cudno vijet me u ovakvom elementu. Normalnog. Bez da rigam. Bez da kasljem nocu. Bez da imam glavobolje. I ja zbog njeg odlucio jos jedan dan ostat u Limi bez da ista radim. Alex ima let kuci u petak 8.4. a ja cu dan prije otici konacno u Amazonu. Zelim jos 1 dan provest s mojim tjelohraniteljom, njegovateljem, doktorom... ne znam kako ga vise zvati.

U srijedu smo otisli vidjet gdje i kako da si bukiram let i posjet Amazoni. U officu Peruvian Airlines je radila najnajnajljepsa latina koju sam ikad vidio. Ne mogu je opisat, nisam je ni uslikao, al prekokrasno je lice imala. Skuzila je da je gledam dok je pricala s drugom strankom, al nisam imao srecu kod nje narucit kartu. Nit saznat njeno ime, nit je ista pitat. Presramezljiv da to ucinim pred njenom kolegicom, pred strankom, pred Alexom. Kakva steta! Karta Lima-Iquitos-Lima dodje 175$, kaze mi njena kolegica. Kupujem! Evo Mastercard za provuci. Sutra u 6.20h ujutro imam let, vracam se 10.7. Treba bit na aerodromu 2 sata prije leta, kaze kolegica. Ma kako dva sata? Znaci da moram u 4 ujutro krenut. Joooooj, koja muka! Alex me tjesi, probudit ce me na vrijeme. I to je najvaznije tog dana sto smo radili. Jedino sam mu jos pokazao rivu u Limi, malecon se zove, sjecate se? Tu ce on svrljat sutra sam. Gledali smo lijepe zgrade gdje da 1 dana kupimo stan da nam bude sjediste za nasa putovanja. I usput opet ogladnili, pa ostali u prekokrasnom shopping centru koju je na neki nacin ukopan u donji dio malecona, pojeli si hamburger (jer je to bilo jedino jeftino) i bjese to nasa posljednja vecera... skupa. Dodjemo u hostel, tamo neugodno iznenadjenje. Dosao neki stari prdonja od 70 godina u hostel. Barem nisam vise najstariji covjek s rusakom koji putuje svijetom i spava u hostelima. Taj tip je Amer. Kaze da putuje svijetom i evo upravo sletio iz Kaira u Limu. I ravno ga u nasu sobu strpala vlasnica. A kaslje ko motor Wartburga. Prica da je u Kairu zrak toliko zagadjen smogom da ga je morao napustit cim prije. Ma di li je bas Limu izabrao da sleti? i bas ovaj hostel da dodje? Pizdio sam. Ja sutra moram ustat u 4 ujutro i sigurno ce hrkat gore od mog starom. Bas sam sizio. Isao sam ranije spavat, lagano zaspao i probudio se tek usred noci. Neki umirujuci zubor vode razbijao je nocnu tisinu u nasoj sobi. Onako u bunilu, vidjeh da nesto svjetli u tami, neku uredjaj pokraj tog starca, neki kao usisavac koji je isao u smjeru glave tog lika. Boh. Alex ce mi kasnije objasnit sto li je to bilo. Ja opet legao spavat i u 4 sata ustaj vojsko. Danas idem u Amazonu, ne mogu vjerovat!




TRAGEDIJA U AMAZONI
Cet/Pet/Sub/Ned, 07.-10.04.

Ma koje krcenje suma? Ma koje busenje u potrazi za naftom? Ma koje ubijanje zivotinja? Prestao mi radit foto-aparat!! To je bila trenutno najveca tragedija u Amazoni!! Kao i obicno, uopce nije trebalo doci dva sata ranije na aerodrom jer opet sam sve vrlo brzo obavio (check-in, predaja prtljage, kontrole) i cekao sat i 15 samo da se otvore vrata za ulazak u avion. Ima samo 20 redova, hahaha. Firma Peruvian Airlines leti u 6 najvecih gradova drzave, a ima samo 4 aviona, hahahaha. Kako stignu, vec moraju uzletit. Bas smijesno. Al najjeftiniji su u Peruu i cijeloj Juznoj Americi i za razliku od RyanAira koje sve naplacuje, ovi imaju besplatne sendvice i pice na letovima od sat i pol. Znaci da sam u Iquitos stigao oko 8 ujutro. Grad Iquitos ima oko 400.000 stanovnika i to je najveci grad na svijetu do kojeg se ne moze doci cestom. Samo brodom ili avionom jer nalazi se u mocvarnom podrucju nama dobro znane rijeke Amazone. Aerodrom je superminijaturan. Mislim da je onaj pulski veci. Ali i tu ima brdo taxista koji te napadnu cim izadjes s njega. Za 10 solesa bio sam u gradu. Kaotican, prljav, star, derutan.... i kisovit. Stigao sam u agenciju za koju sam jos prije saznao da ima povoljne aranzmane. Zove se Amazon King Lodge (AKL). Odmah su se uzvrpoljili kad sam stigao. Valja nema turista pa mi se troje djelatnika agencije sjatilo oko mene. Pise na njihovom sajtu da je cijena za 4 dana i tri noci 100$, ali za samca 130$. A njihov boss mi velikodusno kaze da za mene ima posebnu cijenu po... i napie on 100$ na papiru. Odmah sam prihvatio. Druge agencije slicne pakete nude po 300 do 400$.

Svi znamo da se kaze kako svatko od nas ima dvojnika na nekom drugom kraju planeta. E pa Kajin Klaudio (moj srednjoskolski kolega) ga ima u Iquitosu. I tamne je puti. I ima 24 godine, zove se Larry i ima lagano zblajhanu kosu. Al toliko mu je slican! I cak nosi iste male, staromodne pravokutne naocale za sunce. Jedino je ovaj Larry oko 200x pametniji ili bar veceg znanja od Kajina. Ali tko je uopce taj Larry? Moj vodic! Obucen u svjetloplavu kosulju dugih rukava i bezrukavnika boje trule visnje, spremio me u tuc-tuc (ona trokolica kakve vidjate po Indiji i ostalim zemljama jugoistocne Azije) i krenuli mi. Valjda prema obali, valjda prema brodu koji ce nas odvest u divljinu Amazone. A kisa pljusti ko iz kabla. Meni hlace sve mokre dok sjedim u tom tuc-tucu i osjecam svaku rupu poluasfalta u Iquitosu. Bar sam ruksak sakrio izmedju mene i Larryja da ne pokisne. Stigli mi do luke. Al koja li luka!! Hm, kako bih vam to mogao najbolje docarati? Mozda je netko vidio kak izgledaju najodvratnije stracare u Vietnamu il Indiji il Brazilu, uzdignute na drvenim trupcima i oko njih plivaju mrtvi stakori, smece, bilje, a usput se tud kupaju djeca, dok zene peru rublje? E, tako je izgledala luka u Iquitosu. Na palunima daske smo hodali kako nebi gacali u blatu, pa stigli na drveni i skliski ponton 5x3 metra. S nama je bio i zanimljiv par. On lagano okrugli mladi Peruanac koji spika pravi americki engleski, a ona ljigava, jogurtastoputa japanka bez obrva i s nogama ixericama. Bljak. Znaci nas 5 (Larry, ja, taj par i sofer brodice) krenuli na sat i pol dugo putovanje rijekom do AKL, skracenica za moj lodge, nastambu od drva. Larry pocinje svoju pricu. Objasnjava da se kod Iquitosa spajaju dvije rijeke, Nanay i Napo. Jedna je crna ko sam vrag, druga je bijela jer je na dnu neka vrsta bijele gline. I ne mijesaju se. Prodjete brodom i bas vidite crtu (il kako bih to nazvao) gdje crna rijeka postaje bijela. Nevjerojatan fenomen. Nije to Larry dobro objasnio zasto je tako. A ni ja se ne sjecam zasto je to tako. A vi ste siguno pametniji od mene pa znate il se sjecate iz skole zasto se ne mijesaju rijeke razlicitih boja, tako da vam ja ne moram objasnjavat. Brodica je duga oko 8 metara i siroka jedan, sva u drvu, cak i krov ima, pokriven osusenim listovima palme, motor je jacine 8 KS i glasa se peke-peke. Zato se ti brodovi tako i zovu. Objasnio mi je to onaj amero/peruanac. I kaze on, Zagreb je glavni grad Hrvatske, zar ne? O my! Konacno netko zna o nasoj sugavoj zemlji. Pitam ga ja kak on zna sve to, di zivi, sta radi? Vec 6 godina radi u Americi, studirao je pulmology. Ma vidi, vidi... odmah da ga iskoristim i pitam o toj mojoj vodi u plucima sto sam imao tamo u visinama. I sve mi je lijepo objasnio... a sad dal cu ja vama, ko ce ga znat. Uglavnom, pluca izgledaju ko zilice koje se granaju i zavrsavaju u obliku minijaturnih krosnji stabala koja s jedne strane imaju membranu kroz koju prolazi kisik i CO2, a s druge strane krv i tlak vrse pritisak. Kad covjek nalazi na vecim visinama gdje je zrak rijedji i pritisak jaci, taj tlak zaustavlja protok kisika kroz membranu, al ne i protok CO2, zbog cega se u plucima pocinje stvarat voda. Oke, ovjde cu stati jer se netko vec pisa od smijeha sto sam napisao buduci da to vjerojatno nije sve bas tocno, al uglavnom, meni se stvarno u plucima stvarala voda i kaze taj Peruanac da sam kojim slucajem ostao vise dana gore, stanje bi mi bilo sve gore, dok nebi nastupila smrt. Taman kad mi je to sve lijepo i slikovito objasnio, stigli mi u AKL. Drvene kucice uzdignute dva metra iznad zemlje, povezane isto tako uzdignutim drvenim mostovima, sve zasticenom sitnim mrezama protiv komaraca. A flora tako neobicna. Zapravo prava tropska. Mnostvo stabala banane, poneke palme i mnostvo drugo bilja. Vrlo lijepo, vrlo zanimljivo.

Foto. Nisam zaboravio. Tragedija u Amazoni. Slikao sam famoznu luku u Iquitosu i u tom trenu, moj foto-aparat je prestao radit. I vise nije proradio. Valjda je voda usla u njega, pomijesala se s pijeskom koju je u njemu jos od one oaze i mozda se nesto zacementiralo unutra. Zoom nece vise radit i ne otvara ekran da slikam. T-r-a-g-e-d-i-j-a!! Bio sam tako tuzan. Kako cu vam sad dokazat da sam stvarno bio u Amazoni? Cim smo dosli, imali smo rucak, najbolju piletinu koju sam zadnjih godna jeo. Napravljena na americki nacin. Rekli bi ovi ljudi - que ricoooo! Kako dobrooooo! Nakon rucka, Larry me poveo u prvo upoznavanje flore i faune Amazone. Hodali smo paralelno uz rijeku, svakih 30ak metara naisli smo na drvenu kucu, koja stoji na dva metra visokim kolcima. Tu zive lokalni ljudi. Kuca nema prozore, nema nista kao prava kuca, ovo su doslovce nastambe od drva sa slamnatim krovom. Traju 10ak godina, a onda se svi susjedi skupe, skinu par stabala debelih palmi i drugih drveca u sumi i sagrade susjedu novu kucu. Tako to ide ovdje. Larry mi je pomno i detaljno objasnjavao o svakoj vaznijoj biljci cemu sluzi, npr. veliki listovi banana stabala su nama sluzili kao kisobran jer kisa je i dalje neumorno padala, al domorocima sluze da zamotaju meso il rizu i skuhaju je na vatri. Objasnjavao mi je i koja biljke sluzi u medicinske svrhe, al nisma zapamtio imena. Imaju obavezno malu drvenu crkvu, al ta unutra ima drvene stolce i stolice, a svecenik misu ima na obicnom drvenom stolu. E to je crkva!! Tako bi svaka trebala izgledat. Ne skromno, nego siromasno da siromasnije ne moze. E kad takve crkve budu postojale, postivat cu religiju i boga i religijozne ljude. A dotad zelim da se sve crkve sruse do temelja, zapale il uniste, na bilo koji nacin. I s ponosom mogu reci da nit u jednu crkvu nisam usao u svih mjesec dana boravka na najreligijoznijem kontinentu planete. Onda smo uzeli drvenu splav i plovili uskim pritokom kroz mocvarnu sumu, dok nismo naisli na veci pritok Amazone. Voda tako mirna da se doslovce svaka grancica preslikavala u rijeci ko u zrcalu. Izgledalo je nestvarno. A ja nemam fotkac. Pa to je za poludit. I u takvom okruzenju, usred divljine, postoje dvije kuce, takodjer uzdignute na trupcima, u jednoj zivi majka s djetetom i upravo se prala... u toj rijeci, ali obucena. Bas steta. Al nije izgledala bas ko zna sta. Po povratku u lodge/drvenu kabinu (moju sobu) sam se obrukao. Nosili smo gumene cizme jer je putic u sumi bio blatan i mokar, slijedio sam Larryja i u jednom trenu skliznuo i ravno na bok pao. Sprljao sebe i bermude. Sigurno si je Larry pomislio kakvog je to bedastog gradskog nesposobnjakovica dobio za turista kojem ce objasnjavat o ovim zelenim bespucima. Hodali smo nazad istim putem, a one iste kucice su sad bile u mraku. Tu nema struje, nema vode. Netko ima generator, pa gleda malu tv, netko pali svijece nocu, al tu ljudi brzo idu spavat, vec oko 20h. Za veceru nas je bilo troje - Larry, ja i stari kuhar koji nije izgledao kao domorodac, nego kao stari ortodoksni Japanac kojeg su jucer nasli i izvukli duboko iz dzungli i rekli mu da je II. svjetski rat odavno zavrsio. Onaj peruansko/japanski par je bio samo pola dana ovdje, pa sam ja zapravo bio jedini gost i na raspolaganju imao svog vodica, kuhara i brodskog vozaca. Kako dobro! Srecom, sve te drvene konstrukcije lodga/kabina su zasticene mrezom protiv komaraca tako da je spavat bila milina. Jedino je neka glupa zaba cijelu noc glasala se ko da je progutala prigusivac i parala nocnu tisinu zacinjenu zvukom zrikavaca. No, prije nego cu zaspat, mislio sam si sto napravit s foticem. Ne radi i ne radi. Razbit sam ga htio. Ali... cek, cek. Vidio sam danas da voditelj lodga ima fotkac. S njim sam prozborio samo buenas dias i buenas noches, al rekoh, nist necu izgubit ako ga sutra pitam. Objasnit cu mu sto se dogodilo i pitat ga ako bi mi rentao fotic na tri dana.

Prvo jutro u Amazoni. Nocu sam se jednom probudio i na trenutak nisam znao di sam. Ujutro je sve bilo jasno. Larry mi je kucao na vrata jer tocno u 8 posluzuje se dorucak. Jaja, frigani platano (manja vrsta banana), sok od papaye i tocka. Al sasvim dovoljno. Krenuo ja pitat sefa fotkac. Razmislja si on i kaze: Esta bien. Moze. Wow, kakvo olaksanje. U 9 sati krenuli smo posjetit pleme Yauroni koji zivi malo dalje. Kad smo stigli, vec su plesali pred ostalim turistima, zene bez gornjeg dijela, djeca potpuno gola. To su mi bile prve slike. Predobre, iskonske. Zatim su nam pokazivali kako se gadja i lovi strijelicama koje se stave u drvenu pucaljku i na kraju nam nudili da kupimo njihove stvarcice. Narukvice, ogrlice, ornamenti, drvena lica dekorirana kostima od anakonce, one pucaljke i stosta jos. A cijene nevjerojatne. Sjecate se cijene od 50 solesa (100 kn) za one sugave slamnate brodice na koje sam naivno nasjeo i kupio na jezeru Titicaca? Ovje su stvari nudili po 3, 5 i 10 solesa!! Ne pricaju spanjolski, al znaju samo reci tri, pet, deset, dvadeset. I compra, compra. Ja sam kupio si jednu dekoriranu drvenu facu, nekoliko ogrlica i tri drvene pucaljke. Total 20 solesa! Di cu to stavit ne znam, al stici ce do Poreca. Vratili se u bazu, rucali i onda krenuli loviti piranhe. Meni je zelja bila probat tu ribu. No, kaze Larry da ovo nije doba njihovo. Vec je travanj, razina rijeke se digla zbog kisa. I stvarno, promjenili smo tri mjesta di pecat, al od piranha ni traga. Al posrecilo mi se da je veliki ruzicasti delfin izronio na samo tri metra od nase brodice i opet zaronio. To je bilo sve od danasnjeg dana. Vecera u 19h i spavanac.

Opet me Larry morao budit za dorucak jer i dalje nemam sat, a kuhar je tocan ko sat - 8, 13 i 19 sati. Tad su dorucak, rucak, vecera. Danas je u planu bio posjet mjestascu Santa Maria de Fatima. Nesto sjevernije od mojeg lodgea. Kako smo stigli, djecica su se kupala u Amazoni i lovila ribu. Najstarija sestra ih je nadgledala i prala robu, ima 12 godina. Nadgledala ih je jer ovdje je najveci strah od boe constrictor. Nikad se dijete samo ne ide kupat jer pametna boa vreba iz vode i napada samo kad vidi samo jednu osobu u okolici. Malo dalje, put vodi do sela udaljenog 50 metara od rijeke, ali potopljen je vodom. Al tu je mali Alvarez, 8-godisnji djecak koji pomaze seljanima da prodju tu mocvaru na nacin da sam vesla u malom drvenom kanuu i prebaci ljude do sela il rijeke. I bio je tako sretan sto moze pomoci ljudima, a posebno se smijao kad je nas prebacio. Kad je dno kanua dotaklo zemlju, skocio je u vodu i vukao kanu da prodjemo tu rtinu. Vukao je dva odrasla muskarca u kanuu. Nevjerojatno! Ja bio donio novi zakon po kojem bi sva djeca trebala radit kad napune 3 godine zivota. Ovo je nesto sto mi se najvise svidja u Juznoj Americi. Djeca rade od 3.godine zivota. Nose drvca, peru robu, veslaju, hrane zivotinje. Ovo me totalno odusevljava. Da je tako u Europi, Americi i razvijenom svijetu, ne bi bilo mjesta razmazenoj, kenkavoj i retardiranoj djeci. Kao niti 30-ogodisnjacima koji cekaju da ih roditelji sluze i opsluzuju, peru im robu, peglaju i hrane ih. Stigavsi u selo Fatimu, zapoceo Larry pricu o selu. Fatima je bila neka jadna zena koja je radila dobra djela u selu, naravno da je bila ulutra pobozna, ali u ranim dvadesetima pogodio ju je grom i ubio. I zato je selo dobilo ime po njoj. No, ja se pitam, ako je bila tako pobozna i radila dobra djela, gdje je bio bog kad ju je puknuo grom? Objasnite sad vi to meni gospodo religijozni. Kako smo Larry i ja sjedili na pocetku sela, skupljalo se sve vise djece. I kako smo hodali sve dalje, bilo ih je sve vise. Izgledalo mi je kao da sam Rocky koji trci ulicama Philadelphije i sve vise djece mu se pridruzuje. Kao da je neki slavni glumac dosao u selu i svi izlaze iz kuca vidjeti ga. Mjesto ima veliku zelenu livadu u centru, okruzenu zgradama koje su redom drvena kuca, osnovna skola (isto od drva, al premazanog zelenom bojom), vrtic, drvena uca, cisterna za vodu, drvena kuca, srednja skola (plave boje), drvena kuca, drvena crkva, kupaonica i opet drvena kuca. A u smjeru sjever-jug nalazi se zacementiran, metar sirok putic koji vodi do kraja sela s obje strane. Jedna prekokrasna mlada djevojka hodala je tim puticem i nosila je dijete u narucju i opranu robu u plastici na glavi. Larry ju je nesto pitao, ona je istog trena spustila plastiku, ostavila je uz put i potrcala do kuce. Popeli smo se drvenim stepenicama u njenu kucu, ulila nam je neku bijelu tekucinu i ponudila. Sok od yucce. Kiseli, neugodan okus. Da samo znate kako se pravi. Trstiku yucce se stavi u plasticne vrece da se na suncu osuse, onda ljudi, tj. zene stave u usta tu yuccu i prezivaju je da se smeksa, ispljunu to van i tako ostave da jos fermentira na suncu. I to sam ja pio!!! Pio ja pio, a Larry me zaustavi i kaze da ne smijem sve popiti jer nisam naviknut i moze me napiti. Srecom! Bas je neugodan bio okus. Ali ona cura je to od velike dragosti i srece nam ponudila. Kuca je bila velicine 8 x 5 metara, imala je 1 metalni dio kao rostilj u kojem se palila vatra i na kojoj se kuhala hrana, na 1 polici su u 4 torbe bile odjeca od te zene, djece i muza i nista vise. Nigdje kreveta, nigdje pregrade, nigdje ikojeg ormara, stednjaka, ikojeg kucanskog aparata. A zena lijepa ko slika. I stalno se smije. Imala je max 23 godine. Crna duga kosa u polurepu, lagano tamnoputa, al ponavljam, lijepa ko slika. Zaljubio sam se na prvi pogled. I ona me stalno gledala i smijala se. Al Larry ju je pitao di joj je muz i rekla je da radi u selu. Bas steta. U kucu su dosla i ostala djeca koja sunas slijedila. Larry je pitao ako su joj to djeca il sestre, al ne. Tu svi ulaze i izlaze u druge kuce ko da nije ili jest njihovo. Bas lijepo, pravi utopijski socijalizam kojeg su neke glavonje prodavale glupim Europljanima nakon II.svjetskog rata, a koji ovdje funkcionira perfektno. Svi pomazu svima, svi su si prijatelji. Nema ljubomore, nema zavisti. Ne gleda se koliku kucu ima tvoj susjed, kakav auto drzi u garazi. Kad boravim ovdje, shvacam da jos vise mrzim bijelce, da jos vise mrzim materijalan svijet dvolicnih religijoznih ljudi u kojem zivim, a da joj vise obozavam ovaj jednostavan a tako neiskvaren svijet napola divljih ljudi, koji jedva pricaju spanjolski, ali koji su tako lijepi, neiskvareni, dragi i dobri, da su mi suze dosle. I tad kada sam bio u selu i sada dok ovo pisem. Mora da sam u proslom zivotu bio ili neki domorodac iz Juzne Amerike il sam bio na nekom od srednjevijekovnih brodova koji su po prvi put dosli u ove krajeve.

Mali Alvarez nas je cekao u svom kanuu i prebacio onih 50 metara do rijeke Amazone, a tamo je cekao moj privatni vozac brodice. U lodgeu je moj osobni kuhar kvazi-japanac spremio mi jos jedan dobar rucak, ovaj put neka dobra riba, el pescado dorado. Slijedila je popodnevna siesta, a onda smo otisli malo ploviti Amazonom, u jos jednom pokusaju da upecamo te proklete piranhe. Bezuspjesno. Gdje su li se sad skrile?

U subotu se Larry odlucio vratiti u Iquitos. Naime, u nedjelju su izbori u Peruu. Biraju novog predsjednika. Buduci sam toliko vremena proveo u Peruu, a imam i rodjendan na Dan nezavisnosti Perua, cak su i meni dodijelili pravo glasa, al ne vjerujem da cu ici glasati. Ali ako Peruanci ne glasaju, placaju kaznu od 70 solesa (140 kn), zamislite to! Kazna za ne glasanje. I tako ja ostao sam, ali ne posve. U subotu su stigli gospodin i gospodja Rodriguez, stari, umirovljeni bracni par iz Lime. I oni oce vidjet Amazonu prije nego sto umru. Sto pitanja su imali za mene kad su culi da sam iz Croacie. I njihov vodic je bio simpa decko, Francisco od 20 godina, al ima ozbiljan i samozatajan nastup ko da ih ima 30. No, cim je Larry otisao, kisa se spustila i nije prestala. Ni u subotu, ni u nedjelju. Al onoj glupoj zabi koja je progutala prigusivac nije smetala da mi i trecu noc zaredom pokvari san. Ali tu zadnju noc stvarno nisam nis spavao, valjda jer sam bio pod dojmom sveg sto sam vidio i gdje se nalazim. Ujutro sam s drugim vodicem isao do otvorenog zooloskog vrta malo dalje od lodgea, vidjet tipicne zivotinje Amazone. Stvarno su sve zivotinje slobodne, al ne bjeze. Crni tukan s pokojim sarenim perjem i zutim kljunom ide na ruku svakog turista, majmuni takodjer skacu na bas svakog turista, ali samo im ja nisam dopustio. Mrzim majmune, zlocesti su, napadni, agresivni, uopce nisu simpaticni. Svakog koji bi pokusao popest se na mene, otjerao bi, skoro pa iscipelario. No, najatraktivnija je bila anakonda oliti boa consctrictor, mrcina od oko 5 metara. Napravili su joj prirodni bazen 3 x 1 metar, posut rijecnim biljem i tamo nek zivi. Kad pokusa pobjeci, a krece se vrlo sporo, tip je uhvati za glavu i vrati u bazen. Pravo mucenje zivotinja, al tko mari za to. Pa u dzungli smo, di ce policajci il WWF doci u ovu zabit i trazit da se oslobode te zivotinje. Da, slikao sam se i ja s anacondom i kad sam je taknuo i osjetio njeno tijelo, tek tad sam skuzio koliko je zapravo ta zivotnja snazna i zasto moze tako lako stisnut i ugusit bilo koju vecu zivotinju, pa i covjeka. Njeni misici su tako snazni, poput mojih kvadricepsa, a mogao sam napipat i njenu cvrstu kraljesnicu. Petero ljudi ju je trebalo dignut da se slikaju s njom oko vrata. Ja nisam bio jedan od njih, al ne zbog straha, nego iz respekta prema njoj. Smradovi Francuzi, turisti koji su dosli drugim brodom, su se slikali i pravili vazni. I dok smo tako setali mini zooloskim vrtom, umalo nam na glavu nisu pale druge dvije, manje anakonde koje si stajale na stablu visokom samo metar i pol. Ovi iz zooa nisu normalni. Nikom nisu nis rekli za njih dvije, a stvarno, te dvije zmije su vrebale stopljene sa liscem stabla, da ih nitko nije ni primjetio. Al ajd, bar su bile na dobroj visini da mogu napravim fotke u prvom planu tih zmija. I bile su slobodne. Kisa je i dalje lila, al nikog nije brigalo. Stajali smo svi tamo oko dva sata, slikajuci sve zivo sto se mrdalo.

Konacno, nakon zadnjeg rucka, nazad u Iquitos. Rijeka i okolna sela su bila tako tiha, razlog je taj sto je svako pleme islo glasati u Iquitos. Sat i pol nam je trebalo s peke-peke da dodjemo do Iquitosa dok je kisa i dalje padala. Putem sam vidio kako se vracaju brodice s domorocima i tad mi je potekla jos jedna suza. Ne znam tocan razlog, al bilo mi je tako drago sto sam bio tu, dozivio ovo sve i tako zao sto odlazim. Ali imam 1 pakleni plan. Larry mi je sve i svasta napricao. Da ga je kao malenog ugrizla jako otrovna zmija do kje zivio u divljini s roditeljima, al su ga domoroci spasili previjajuci mu ranu nekim biljem i nekim voodoo stvarcicama, pa kako anakonde odnesu bar tri zivota na godinu, te kako u ovoj dzungli postoji neko cudno malo bice na dvije noge, covjekolikog oblika, s puno dlake po sebi... ocito neki amazonski jeti i nocu krade malo djecu. Valjda je to amazonska babaroga. No, prica koju sam najbolje zapamtio jest o Amazonkama. Stvarno su postojale. I znate odakle rijec Amazona? Od grcke rijeci amazon sto znaci bez grudi. Kaze Larry kad su prvi bijelci dosli ovdje negdje 1542.godine, vidjeli su pleme zena koje su odapiljale strijele prema njima. Kad su se nekako smirile, vidjeli su da nemaju grudi, a to je bilo zato jer su bile izvrsne lukostrijelke, pa su vremenom izgubile prsa jer su stalno lukom i strijelom baratale. I kaze Larry da i danas postoji duboko u dzungli jedno pleme neobicno lijepih zena i muskaraca, visokih, poneki cak plavih ociju. Odmah sam mu rekao da se ja zelim vratit u ovu divljinu, unajmit Larryja kao mog vodica i skupa otici par tjedana u divljinu Amazone, naci to pleme prekokrasnih ljudi, a posebno zena... i najljepsu medju divljakusama izabrat za majku moje buduce djece i da mi rodi tri prekokrasna poludivlja sina il kcerke. Vi sad mislite da se zezam, al ja cu to stvarno ucinit. Zelim ici u srce Amazone, tamo di bijeli covjek jos nije bio i dozivjet ono sto obicni smrtnici samo gledaju u dokumentarcima. I nakrcat cu brodic igrackama, odjecom i hranom i nosit svim plemenima koje susretnemo putem. Larry je vec rekao da se slaze. A u medjuvremenu he was sitting on the dock of the bay... Stvarno! Bila je nedjelja, nitko ne radi, al on je obavio svoju gradjansku duznost, glasao za predsjednika, obukao se u sluzbenu odoru i cekao samo mene. I znao je da sam pozelio okusiti piranhu i onog ogromnog crva kojeg Bear Grylls zna cesto pojest zivog, onog zuckastog s crnom malom glavom. E takvih je na stotine zivih plivalo u nekom kanistru ispred nekog standa, a ostali su se pekli na gradelama. I ja narucio tri komada, kao raznjice. Zagrizao, iscurila je neka tekucina, al nastavio sam jesti. Okus ne mogu tocno sjetit se kakav je bio, al nije bio bljutav. Pojeo sam sva tri, samo 4 kn po zbici. Kad smo to slistili, dosla je na red lijepa pecena lagano crvenkasta piranha. Okus je lagano sladunjav, ona je ukusnija od crva. Cijena te ribe od pol kila, oko 15 kn, ispecena. Jako mi je zao sto sam morao vratit onaj posudjeni fotkac jer ova pjaca di sam sve to jeo je nesto za prvu stranicu novina. Nalazi se u amoj luci Iquitosa, a sjecate kako sam je opisao kad sam odlazio u divljinu. KO da smo u najgorem dijelu Indije di se djeca, smece, psi, krave i govna kupaju u rijeci. Tako je bilo i na ovom mercadu. Mali standici tik jedan do drugog, svasta se nudi i prodaje za male pare, svi rostiljaju. Oko rostilja hrpa smeca, hrane i zgoljavi psi koji snufaju ima li sto i za njh. To se sve odvija u nepokrivenom dijelu mercada, a u pokrivenom su stolovi i par standova gdje je riba vec ispecena i spremna za prodaju. Nesto slicno kao porecka festa 24 sata, samo sto je nasa fina i za ljude. Ali ova je pitoresknija i egzoticnija i prljavija od bilo koje na planeti mislim. Samo na tren me bilo strah kako ce moje tijelo, tocnije zeludac reagirat na ona tri pojedena crva i piranhu. Al sve je proslo bez problema. Kad smo zavrsili rucati, krenuli mi triciklom u grad. Larry mi je pomno objasnjavao svaki djelic centra Iquitosa i onda otisli mi na trznicu rukotvorina. Gledao ja neke stvari, dok su mi sa ruksaka strsile one tri pucaljke od domorodaca koje sam kupio, ukrasene perjem i kozom zmije. I vidim da me neki lik fiksira, gleda ko da me pozna. Neka lagano tamnoputa mrcina obrijane glave i obrva jos perfektnijih od Marka Brcica pita me di sam kupio te pucaljke i dal bi prodao. Iz prve sam rekao ne, al on me pitao ak mu ih mogu pokazat, da su prekrasne, gdje sam ih kupio. Izraelac je bio. Ja skinem njih, odlozim ruksak, on ih gleda i ja mu na kraju kazem da jednu mogu prodat za 20 solesa (a toliko sam platio sve tri pucaljke plus onu dekorativnu facu). I kupi on. I nacrta se jos jedna stara Amerikanka i kaze da ona uzima ovu drugu. Ja je gledam u cudu i objasnim da ja nisma trgovacki putnik, neg me slucajno taj Izraelac zaustavio i pitao da mu prodam jednu. A ona se onda duboko ispricala. I tako biznismen ostaje biznismen i kad je na putovanju i godisnjem. Naplatio si ja sve te 4 stvari preprdajom smo jedne i nastavim ponosno hodat gradom s Larryjem. Sad je valjda kuzio ko sam i cime se bavim, hrvatski poduzetnik, poznat kao "biznismen iz fotelje". Grad je preslika onog mercada uz luku. Prljav, krcat trokolica i prometa, derutnih zgrada u centru. Ne lici na nista, a opet, ima skoro pol milijuna stanovnika s okolicom. A pola od tih pol milijuna su latino cure i zene i 80% onih koje sam susreo, gledale su u mene. Sad, nije da se time zelim hvaliti, nego kad ovdje dodje bijelac, jos tako naocit bijelac, latine ne mogu a buljit u njega, tj. mene. Sjedili mi u nekom pandanu McDonaldsa i neka zaobljena, al sexy i zgodna latina nije skidala pogled s mene i stalno se smijuljila. Ovdje bi imao sanse biti sa svakom latinom. Da zivim u Juznoj Americi, mislim da bi imao 113 djece. Moram, moram... moram se vratiti ovdje. Na kraju sveg, pozdravili se Larry i ja. I sad ne kuzim ak je on radio i u nedjelju za mene jer mu je to bila duznost il je ocekivao neku napojnicu, al ja sam mu je ionako mislio dati. Pogodite koliko je dobio od velikodusnog hrvata...

Let za Limu mi je bio u 8 navecer, a ja krenuo u 6.30 s trokolicom. Tip mi je uzeo samo 7 solesa. Na mini aerodromu sam bez problema prosao kontrolu, let je trajao sat i pol, al sam skoro jos toliko cekao da nam prtljagu izvuku iz aviona. Na izlasku iz aerodroma samouvjeren nastup, smijeska na licu, cool stav i svakom taxistu koji mi se nudio, opalio sam: Miraflores por 25 soles. Neki su mi rekli da sam lud, da kosta 40 solesa, neki su ponudili 30. Dugo sam hodao, dok mi neki tip nije pristao na ponudu. Francisco iz Lime, 49 godina, dragi tip. Odmah je pohvalio moj spanjolski. Zapravo svi ga ovdje hvale jer imam naglasak kao oni, a ne kao Ameri. I oni koji najperfektnije hablaju espanol, smijesni su s tim americkim naglaskom. Na kraju ne da me Francisco odveo u hostel ,engo me prije tog odveo u trgovinu, cekao i onda odveo u hostel. I ja sam mu na kraju ipak dao 30 solesa i narucio da me preksutra ceka u 9 ujutro ispred hostela i odvede po posljednji put na aerodrom Lime. I dok me cekao da idem kupit si veceru u trgovinu, namjerno sam ostavio ruksak u autu. Sa sobom sam imao marsupio/klokanicu s pasosom, novcem i keditnom. Kad se vratih, kaze mi on da se ne zeli mjesat u moji zivot, al nije pametno ostavit stvari u taxi, nikad ne znas s kim imas posla. Al ja mu odgvorio da znam s kim imam posla, da sam jos u voznji skuzio da je on dobricina od covjeka. I stvarno jest. Dobio je 50 solesa. Tko? Vec ste zaboravili?! Ne taxist! Larry, moj vodic! Dao sam mu napojnicu od 50 solesa, to je skoro 20% cijene koju sam platio za tih 4 dana sto sam bio u lodgeu. Zasluzio ih je. A razmjenili smo i mail i stvarno se moze dogodit da se opet vidimo i da bude moj vodic i pregovarac i translator kad se budem jednog dana, uskoro, zaputio u bespuca amazonske dzungle. Jos jednu stvar zaboravih. Osim sto je nadaren i sveznalica, prica engleski i kineski! Zelio ga je naucit i uspio je, nesto kao ja sa spanjolskim. I zelja mu je ici u Kinu. Njemu se svidjaju Asian. Zeli imat zenu otamo. Oke, on ce mi pomoci da nadjem zenu u divljini, a ja mozda njemu da je nadje medju malim zutima.


ZADNJI DAN U LIMI
Ponedjeljak, 11.4.

Imam spoj tek s trecom latinom. Doris (29) je bijele puti, na slici i kameri je prije par tjedana izgleda visoka i mrsava, njeznog, umiljatog glasa. Zvao sam je sad na mob i dogovorili spoj popodne. Kad ono, uzivo je mala i okrugla, ko da se udebljala 30 kg u isto toliko zadnjih dana i da joj je sve islo u guzicu i bokove. Mora da je prepravaljala slike u photoshopu jer ja mislio to je zena mog zivota, kad ono, pojavi se ta mala okrugla. U glavi sam je odmah pohranio u folder “otpisane”. Al ipak smo isli prosetat do obale, pojest dobar sladoled i pricali i pricali. I onda nazad do istog trga di smo se nasli nakon 3 sata i svako svojim putem. Trebao sam se s jos latina naci, al prvo, bilo mi je neugodno svaki dan novu upoznat... i drugo, bio sam bolestan i naotecenog lica pa nisma mogao takav na 1.spoj. Oprostit cete mi, jelda?

S Tatianom sam se nasao kasno, u 9 navecer. Opet minica i uska majica iz koje su joj visile dvije 4. Isli u kafic prebacit sve zajednicke fotke na njen komp, onda me dovela do hostel, pricali pol sata, rekla da se nada da ju necu izbrisat kao fejs frenda, a imam tendenciju to cinit ak mi se neka ne svidja. Al ona moze bit sigurna. Dobra, draga i zgodna. Jedino je malo peperino i da smo skupa u vezi, poklali bi se vec treci dan. Tako sam joj direktno i rekao u jednom navratu tu vecer. Kaze da bi drugo proljece mogla doci u Europu putovat, pa sam se ponudio pridruzit joj se, bar na dva tjedna, na sto je reagirala vrlo srdacno. Kad smo se pozdravljali, meni je potekla suza. Ovo je zadnja noc u Limi, odlazim iz mog omiljenog grada. Sutra me ceka Alicia u Ekvadoru, al nis me ne veseli. Tako sam tuzan sto se vracam kuci.


PRVI PORAZ
Utorak, 12.4.

Ujutro u 9 je na vrijeme do hostela dosao moj taxist Francisco kojeg sam upoznao dan prije kad sam stigao na aerodrom iz Iquitosa. Trebalo mu je 45 minuta do aerodroma!! Vozio je laganini, valjda jer sam izdilao samo 25 solesa, pa ocito je htio bar na benzi ustedjet. A mozda i jer me sve i svasta pitao o mojoj zemlji, ali i ja sam njega. Koliko ga kosta, struja, voda, rezije, hrana, stanarina. Rezije su oko 600 kn, al njih je 6 u obitelji (ima 4 djece). Kuca je njegova, al ako se unajmi stan, placa se oko 1.500 kn za skromni stan. Za hranu ide oko 2.000 kn ako majka/supruga kuha. I odmah sam mu rekao da bi se sa hrvatskom placom zivjelo se ko lord u Limi.

Velikog ruksaka sam se rijesio na check-inu jer je isao u prtljagu aviona. Sa sobom sam imao mali ruksak i dve zapaketirane drvene pucaljke plemena Yaguna iz Amazone. Prosao ja prvu, pa drugu kontrolu, kad na trecoj me pitaju sto je unutra. Kazem sto, nek otvore, oni stvarno rezu karton skarama i kazu da mi to ne moze proci jer je to oruzje. Ma koje oruzje kad nema nikakav ostar dio, a one sitne strijelice sam stavio u drugi ruksak u prtljagi. Ne! Ne moze vam to proci! I po prvi put u zivotu morao sam kapitulirat i kontroli na aerodromu ostavit neku stvar koju sam kupio na putovanju jer mi ne moze proci gore u avion. Trebao sam to stavit u veliki ruksak koji je isao u prtljagu. Al da sam ga tamo stavio, razbilo bi se. Kako sam bio tuzan! Jos jedan razlog da se moram vratit u Amazonu! I to cim prije!!

Let do Guayaquila je protekao u redu. Alicia me cekala kao po planu. Samo je pol minute trajala mala zadrska s osjecajima i s moje i s njene strane al onda je opet bilo sve po starom. Kad sam izasao s aerodroma, toplotni udar me strefio. + 45. Pakao u Ekvadoru! U taxiju me Alicia cijelo vrijeme drzala za ruku i rekla kako sam pocrnio i smrsavio. Dosta sam smrsavio, kaze. Uh, kako volim to cuti! I cim smo stigli do hotela, ko iz katapulta je izletila iz taxija. Ja platio 5$ voznje, a ona je na recepciji vec rijesila sobu. Platila je 15$ na nas dvoje za 1 noc. Opaaa, koja promjena! Ostavili stvari i odmah na bus za Babahoyo, njen grad. Kilometara oko 60, duzina puta oko 60 min, a cijena 8 kn. Njena sestra Sara Vanessa (24 godine, 2 djece, malo je udana, malo rastavljena s problematicnim muzem koji je vara) rekla mi je preko neta prije par dana da poziva njenu sestru i mene na rucak. I stvarno, stigli mi i cekaju nas pohani skampi i pomfrit. Al nije to ni blijeda kopija skampi koji se jedu kod nas u restoranima, no nisam komentirao. Imali smo besplatni rucak. Ta Vanessa bijelkinja. A Alicia mezitos ili trigenha, kako ona kaze. Nesto kao mulatkinja. To je zato jer im je otac mulat, a mama bijelkinja. Al roditelje nisam upoznao jer Vanessa zivi sama u stanu. I pravi je pravi zajebant. Nikad ne znas dal misli ozbiljno il se sali kad nes kaze. Pita me dal ja zivim sam, zasto se nisam zenio i da nije mozda da “pripadam drugoj ekipi” (el otro equipo). Odlican izraz u sifri za reci da je netko homoseksualac. Kad sam odgovorio na sva njena blic pitanja, isli Alicia i ja prosetat gradom. Ima stanovnika kao Porec, al to nazvat gradom se ne bi dalo. Mislim, jest to grad, ima sve potrebne zgrade, trg, crkvu, cak i sveuciliste i rivu uz istoimenu rijeku Babahoyo, al ajme na sta taj grad lici. Da ovdje ostanem par dana, dobio bi neku bolestinu. Sve prljavo, smece po cesti, uz rijeku nebi prosetao psa, a kamoli sebe. Zgrade derutne, electricne zice u zraku idu u svim smjerovima, al to je ionako karakteristika svakog juznoamerickog grada. I dok moram reci negativno za svaki grad i mjesto na tom kontinentu, s druge strane, ljudi su svugdje dobri. Evo jednog banalnog primjera. Ispred Vanessinog prizemnog stana, djeca su na cesti igrala nogomet. Na asfaltiranoj cesti. Stavili oni dva visoka metalna gola na cesti gdje inace voze automobili. Gdje je tu dobrota ljudi? Prvo, kad auto prodje, vozac pita djecu ako moze proci i oni na tren prestanu igrati. Drugo, kad ta djeca igraju, dodaju si loptu kad su u sansi postici gol. Ne soliraju. Kod nas je to drugacije. Zenska populcija to ne moze razumijeti, pa da objasnim. Kad igrate mali nogomet kod nas, medju prijateljima/znancima/sugradjanima, uvijek se nadju 2-3 konja koja driblaju i driblaju i uvijek i samo oni zele zabiti gol. Dodas im loptu na sredini terena i vise je ne vidis. Uniste bit nogometa i zelju za zabavom. Sebicnjakovici, puni sebe, umisljeni. Takvi su hrvati inace, takva nam je i zemlja, takvi su politicari, takvi su ljudi. Ovdje si ljudi pomazu, ovdje si decki dodaju loptu da njihov tim lakse postigne gol. Nije vazno tko ce ga postici.

Navecer se vratili mi nazad u Guayaquil. Prekasno da bi isli u kino, al ne da bi nes isli pojest. U 11 u noci! Trazimo mi trazimo, nikako naci neki pristojni restoran. Sve dok nismo uboli neki kao self-servis i podijelili tanjur rize, suga, graha i dobar komad kuhane slanine. Najelo nas je. Nazad u hostel da mi kaze kako mi je nesto kupila. Crnu Lee majicu. Ocito je naucila lekciju od zadnji puta. A ja sam joj obecao ostavit 1 moju nosenu majicu (ukljucujuci miris znoja) i lancic. I jesam.

A SAD ZBOGOM DAME, ZBOGOM PRIJATELJI...
Srijeda, 13.4.

Ujutro smo vec u 9 isli trazit neki Parque Historico, malo van grada, al kad smo vidjeli koliko zavrzlame za stici dotamo, ja odustao. Ionako nisam imao foto da to sve slikam. Otisli mi do rive prosetat i trazit dobru slasticarnu, nikako je naci i kad smo konacno sjeli u neki kafic, kaze meni konobar da je 16.20 sati. A ja imam let u 18 sati!!! Ma kad li je brze vrijeme proletilo. Brrrrrzo uzmimo to pice s nama, u hotel po ruksake, u taxi i na aerodrom. Nije bilo guzve i cak sam imao 20 min vremena pozdravit se s Aliciom. I opet je rastanak bio tezak, al vise za nju nego mene. Sad u Ekvadoru vise nisam bio tuzan sto napustam ovaj kontinent, ali sam bio ravnodusan. Nijednom nisam osjetio srecu sto se vracam kuci. Ne znam zasto. Cudan osjecaj. Vidimo se za 1, 2, 3 godine, rekoh joj. Oboje suznih ociju, zadnji poljubac. Jedan, dva, tri, pet. I opet ona stoji i gleda kako ja odlazim i nestajem u hodniku. I taman kad sam pomislio da cu sad liti suze cijelo vrijeme, dogodi se nes novo sto mi je promjenilo kurs puta. Ja zadnji idem na kontrolu na carinu, kad sa strane me pozove neki mladi pikavac, obucen u potrgani jeans i obicnu majicu. Kaze on je inspektor za narkotike. Pretumbao mi mali ruksak, stavio me u posebnu komoru da mi napravi rendgen tijela. 20 min je trajala procedura, pita di sam sve bio na ovom putovanju, sazsto sam dosao i konacno me pusti. Prodjem tu kontrolu, kad cujem da se par imena a medju njima i moje spominje na razglasu aerodroma. Oke, vjerojatno kasnim na let pa zovu zadnje putnike da se cim prije ukrcaju. Mene prihvati na hodniku prema avionu neka tamnoputa carinica i vodi do drugog dijela aerodroma, ja mislim da moram samo predat kartu za uci u avion, kad pita mene druga njega kolegica jesam li ja Mr. Zivkovic. Da. E morate dolje na policiju jer vam pretumbavaju i veliki ruksak. Sidjem dolje i cekam red u podnozju aerodroma, kod same piste. Desetak ostalih putnika ko ja cekaju da im se pretumbaju prtljage. Mene drugi inspektor pita di sam sve bio, zasto sam dosao tu, sto sam 1 dan radio u Ekvadoru, gdje sam kupio sve te stvari. Cak mi je i 4 paketa kave, koje sam kupio za prijatelje, htio otvorit skalpelom, a ja kavu kupio u obicnoj trgovini. Za ne povjerovat. Ovo mi se dosad jos nije dogodilo. Ja rekao svima vama prije ovog puta ak vam jave da sam zavrsio u juznoamerickom zatvoru zbog dilanja droge, da ne povjerujete i odmah nest poduzmete jer mi je netko sigurno podvalio drogu, a sad sam bio na korak od toga. No, Van Der Zivkovic je kao i uvijek u slicnim zivotnim neprilikama bio hladnokrvan, smiren i stalozen, pa mi carinik nit nije provjerio sav ruksak kao sto jest s drugim ljudima. Samo je prvih 5-6 stvari izvadio i pitao sta je to sve, al imao sam pretezno odjecu i tu kavu. No, drugim su putnicima do mene skalpelom otvarali cak industrijski zapaketirane mirise koje su kupili u duty free. Zadnji put su me pregledali i konacno pustili u avion, mislim samo 15 minuta prije uzletanja. Slag je dosao na kraju. Ja pitam da dobijem kartu i sjedalo blizu prozora, a dobio sam srednji red u avionu i srednje sjedalo. Lijevo od mene neka zgodjusna mala i mlada plavusa obucena u poluhipi stil, desno od mene takodjer plavusa, al visoka, starija, punasnija i ono jos socnije za vas - transexualac. Nasminkana, sise bar trojka, guzica dobra, al faca muskasta. Jos mi se i nasmije u par navrata. I tako cu ja morat u sredini tih dviju plavusa biti 12 narednih sati leta. Pa sta li sam ja i kome skrivio ista da mi se sve ovo dogadja? Ko ce to izdrzat? Odmah sam odlucio da cu gledat filmove. Prvi je bio “Little Fockers”, umirao od smijeha. Drugi Jim Carrey i Tea Leoni kad postaju lopovi, isto komedija, isto vrlo dobra. Treci neki crtic i onda spavanje. Spavam ja i osjetim nesto toplo oko moje desne noge, u predjelu kvadricepsa. Pogledam onako u mraku, deka od susjede, transice. Onda osjetim neki pritisak, nesto se mice, al opet ta deka je na istom mjestu. Hm, zapravo sve se to dogadjalo u polusnu pa nisma znao tocno dal sanjam il je to java. Osjetim sad testo toplo u predjelu mojih prepona, pa dalje prema mojim intimnim djelovima. Okrenem se prema susjedi/u, on/a se pravi kao da spava, tik do mene. Aha, sad je sve bilo jasno. Pod krinkom spavanja, poceo on mene pipati, koristeci noc i sto svi ostali putnici spavaju. Lagano sam mu uzeo ruku i vratio je na njegovo sjedalo. Srecom, stjuardese su pocele servirat dorucak, razdanilo se i trebalo je jos samo tri sata leta. Taman da pogledam jos 1 film, ovaj put dosadni The Tourist s dosadnom A.Jollie i J.Deepom. I konacno Madrid! Sunce, plus 14, isao u McDonald na rucak i onda hvatam novi let za Veneciju i konacno kuci.


CHI TROVA UN AMICO, TROVA UN TESORO
Cetvrtak, 14.4.

Za sto cu biti bogatiji i iskusniji nakon ovog putovanja? Skuzio sam da volim i da je lijepo putovat sam. Nema nikog da te koci, s nikim ne moras savjetovat se gdje i kad ici, kad ustati, koliko potrosit za hranu. Sve sam odlucujes. Genijalni osjecaj. Sto me ovo putovanje naucilo? Trebam jos vise respektirat prirodu. Ono skoro pogubno bauljanje po Atacami zamalo me kostalo glave. Kao i predugi boravak u visinama. Definitivno to nije za mene. Sto mi se najvise svidjalo, sto me razocaralo? Mislim da me razocaralo nije nista, a svakako je najveci dobitak sto sam vjerojatno nasao dobrog prijatelja, a mozda i buduceg visestrukog suputnika za moja putovanja, Alexa. Jedva cekam cut se s njim, ispricat mu moje zadnje dane i da se opet vidimo, vjerojatno ljeti, a posebno da idemo na neko putovanje, ovaj put od prvog dana skupa. Drugo, Alicia. Nakon tromjesecnog dopisivanja, konacno se upoznali. Tako je draga i dobra, a i zgodjusna da ce mi ostat barem prijateljica. Al vratit cu se u Ekvador jer moram na Galapagos, pa cemo se sigurno opet vidjeti. Trece, Lima je postala moj najomiljeniji grad u Juznoj Americi. Dosad je to bila Bogota. A Lima ima sve sto zelim i trazim, a najvaznije, ima more. Latina ionako ima za izvoz u svakom gradu. Ostalo mi je jos bar 5 latina u Limi za upoznat, al one sjede na klupi za rezervne igracice, za next time. Cetvrto, Amazona je ono ceg cu se najvise i najdublje sjecat. Posebno ljudi tamo, oni poludivlji. I posebno ona zena koja je Larryju i meni isla dati dva skuhana klipa kukuruza iz svoje kuce, ne znajuci nas i ne trazeci nista zauzvrat, a to je sve sto imaju za jesti. Ali i rijeka i ta flora ostaju zauvijek urezani u sjecanje. I kao sto rekoh, ja se tamo vracam, ne znam kad, al vracam se u Amazonu. I nadam se da ce Larry jos zivjet u Iquitosu i da idemo naci zadnje Amazonke. I zadnju medju njima dovest cu u Limu, u mom drugom stanu, da mi bude majka moje buduce djece i da ih odgaja do tamo negde trece godine zivota, a onda ja selim iz Poreca u Limu zivjet skupa s njima. The end. Happy end.

ISLA DEL SOL, TITICACA
Cetvrtak, 31.03.

Slucajno se poklopilo da sam najfrapantniji post o ovom putovanju napisao oko prvog aprila. Al ja se nisam salio. Ja sam se stvarno sinoc bojao da se necu probudit ziv danas. Nakon 6 dana glavobolja i loseg spavanja, 20 povracanja i otezanog disanja, zadnji znak mog jadnog tijela mojem bistrom umu da je stanje alarmantno jest bio da mi se pluca pocinju puniti vodom i da pod hitno moram pustit se nize. Kasljao sam i kasljao. Kasljao cijelu noc. Tako mi je i Alex rekao. I oke, za najvise 24 sata cu to i ucinit. Otici nize. Al sad moram jos 1 dan izdrzat, moram vidjet tu Islu del Sol (Otok Sunca) na Titicaci gdje su Ince rekle da je nastalo covjecanstvo i gdje se navodno nalazi neka njihova Atlantida, potopljena u tom jezeru. Vodeno prijevozno sredstvo, koje se kod nas inace zove gliserom, mililo je po mirnom jezeru stratosfericnom brzinom od pola cvora i tako smo se drndali dva i pol sata, stalno se vozeci uz obalu otoka, al nikako pristati. Neobicno puno Slavena je bilo u tom gliseru. Ne znam otkud su se odjednom stvorili srednjevjecni Poljaci jer nigdje ih prije nisam vidio po tom kontinentu. Iskrcali smo ih na prvom dijelu otoka jer oni su izabrali planinarit po otoku. Svaka im cast. Kad smo mi pristali i poceli hodati, ja sam dusu ispustio. Vrijeme tako lijepo, suncano i bistro, plavi oblaci i modro jezero. Otok nema bas tako velika brda, al meni je svaka blaga uzbrdica bila strasan napor. Platili smo 5 bolivaresa (oko 3 kn) da imamo vodica koji nas je vodio oko 3 km po tom otoku, al Alex i ja smo stalno bili zadnji, udaljeni pol kilometra od ostatka grupe. Taman kad bi nas dvoje dosli do ostatka grupe, vodic bi zavrsio pricu o tom dijelu otoka. Uspjeli smo saznati.... mmmm, ma nista nismo uspjeli saznati. Samo smo slikati mogli. Nismo se ni okupat u jezeru mogli. Prvo jer nismo imali kupace, a drugo jer nismo imali vremena. Taman kad je vodic doveo nas na drugi dio otoka i zavrsio pricu, imali smo 42 min vremena da se vratimo do mjesta gdje nas ceka gliser. Put je sad bio vise nizbrdo, al ja sam i dalje jedva hodao i disao. Kraj mene su mala djeca letila jer im je zavrsila skola pa su se vracala u svoje mjesto. Nevjerojatno kako je ljudsko tijelo cudni stroj. Ja trcim ko lud po Porecu, u top formi sam, a tu jedva disem hodajuci. A ovi klinci na ovoj visini lete.

Ultrazvucnim gliserom smo putovali samo 10 min do narednog stopa, gdje smo sat vremena cekali one Poljake. Ja sam legao spavat na travi, dok je Alex ne znam odakle izvukao snagu popet se na vrh otoka da bi ga slikao s te visine. Srecom, ja cu po povratku s puta samo napravit copy-paste njegovih slika i pravit se da sam to ja slikao. Imali smo jos dva sata mirne plovidbe do Copacabane, a ja sam vecinu puta spavao. No, da ne budete u zabludi o tom gliseru, reci cu vam da su sjedala zapravo obicne drvene stolice s metalnom konstrukcijom koje su zakovane za drveni pod glisera. I tako oko 50 stolica. A ja sam spavao tako da sam ruku stavio na zeljeznu kontrukciju stolice ispred moje, naslonio glavu i tako spavao. Kraj nas su sjedile dvije lokalne cure koje su nam se diskretno smijale, a kad sam se probudio, Alex je vec spikao s obje. Valjda su to dvije sestre, Peruanke, koje putuju malo po Juznoj Americi. Jedna je dost lijepa, druga zaobljena i ko da je progutala 3 slaufa.

Sta mislite da me "Goran Milic" pitao kad smo pristali? Sta cemo jesti? Otisli smo odmah u nas restoran od jucer, al uspjeli smo se othrvat novim pastrvama i probat nesto drugo. Svaki dan, svaki put jedemo nest novo. Sad je on isao na klasicni hamburger, a ja izabrao mexicke tacose s guacamole. Vrlo dobro, vrlo ukusno. Samo sto smo pojeli, imali smo bus za grad Puno i povratak u Peru. Opet vidite da je nase putovanje uvijek bez slobodnog hoda. Sve se izmjenjuje i dogadja ko na filmu. Nema stanke. Kartu za bus smo imali jos od jucer. Valjalo je samo stici do 200 m udaljenog busa, al to je i dalje bio strasan napor za mene. Put je trajao nova tri sata kopnene voznje, al vec nakon pol sata, bili smo na granici Bolivija/Peru. Lagani prijelazak, novi/stari pecat u pasosu, nova/stara valuta, al cesta i pejzaz ostaju isti. Ja pokusavam spavat, a Milic ga mlije i mlije. Nisam dosad uspio saznat gdje mu se nalazi sklopka on/off za pricanje. Taj ima anegdotu za svaku priliku. Ja pokusavao zatvorit oci kao da cu spavat, al on nastavlja mliti.

Puno je dost veliki grad, na peruanskoj strani jezera Titicaca. Ima sigurno 200.000 stanovnika, 10x vise od Copacabane. I opet ista prica. Jos smo bili u busu, a vec smo imali osiguran smjestaj u hostelu u Punu. Kondukter nam je ponudio smjestaj u "ekskluzivnom" (tako je on rekao) hostelu u centru grada, s wi-fi internetom, pranjem rublja, toplim tusem i blablabla. Alex je odmah "pao", prihvatio. Cak ni taxi nismo morali platiti, sve uracunato u cijenu od 20 solesa (40 kn) na noc po osobi. I one dvije Peruanke s broda su takodjer pristale s nama ici u isti hostel. Al kondukter, koji je izgleda i voditelj tog hostela, nije stao tu. Ponudio nam je i karte za sutrasnji obilazak Uros otoka na Titicaca jezeru, kao i dalje busne karte za Cusco. I to smo prihvatili istu vecer. Ista pricao kao i u Copacabani. Mi samo sjedimo, drugi nam sve nude po povoljnim cijenama, bas onako kako bi u "Sugavoj nasoj" takodjer trebalo biti, ali nije.


UROS ISLANDS, TITICACA
Petak, 01.04.

Alex me nije trebao budit. Sedmo jutro u nizu budi me teska glavobolja. Alex kaze da je malo spavao jer sam opet cijelu noc kasljao. E danas idem potraziti bilo koji avion da stignem sto prije u Limu jer inace cu u lijesu stici kuci. Al prvo idemo vidjet te plutajuce otoke ispred Puna. Zovu se Uros, ne znam otkud taj slovenski naziv i treba samo 20 min du njih. To su nesto najljepse sto sam vidio na Titicaci. Neki mix crne zemlje i slame cini tlo tog otoka, a sve je prekriveno novim trstikom nekog bilja, koje se moze i jesti, nalik ogromnom mladom luku. I na tako malim plutajucim otocima zivi nekoliko obitelji, u malim kucicama od iste trstike, na krovi kojih se nalaze solarne panelke. Svaka obitelj je uzela po dvije osobe i odvela ih u svoju kucicu, obukla nas u nosnju i slikala. Sve izgleda tako pitomo, drago, jednostavno, neiskvareno i idilicno. Dok nam nisu poceli srcedrapajucim glasom govorit da kupujemo njihove male brodice rukom napravljene. Kad su pukli cijene, ja sam skoro pao u jezero. 50 solesa! 100 kn za mali sareni slamnati brodic s kucicom... Stvarno je lijep i puno treba da se to napravi i stbarno to oni rade jer smo ih vidjeli kak su samo zapoceli radit par tih brodica, velicine 20 cm, al 100 kn!! Jos ti zapamte ime i onako placnjivo ti govore: "Marlon, compra por mi pobre familia." Ja budala kupio dva takva brodica i vise ogrlica od njih. Al nije im dosta. Jos traze, jos moljakaju da im tog kupimo. E pa sad dosta! Ukrcali se mi u brod da idemo do drugog otocica, a tamo se sablazili. Isti brodici su po 30 solesa. Gamad latinoamericka! Mislis da su stvarno jadni, a oderu te ko mladog zeca. Alex je 300 puta ponavljao svima kako su nas presli, ocito mu je to najveci financijski poraz na ovom putovanju, makar nije skrt, naprotiv. AL dobro. Ja uvijek imam asa u rukavu. Mogu te brodice prodat po duploj cijenu kad se vratim doma, hahaha.

Meni je i dalje lose. Ne kasljem po danu, al nisam sasvim oke. Cim smo stigli na kopno, idem trazit office od bilo koje avio kompanije. Taca airplanes mi je ponudila kratki let iz Puna do Lime za 125$. Stignem za sat i pol, isto popodne/vecer sam u Limi. Jel to moguce? Da cu veceras biti na moru, na 10 metara nadmorske visine, mozda totalno preporodjen. U protivnom bi trebao nocas putovat 7 sati do Cusca, pa onda sutra po danu jos 15 sati do Lime, a razlika u cijeni je zanemarivih 3-400 kn. Ma odmah sam isao na serecash, podigao gotovinu i platio si avio-kartu. U 16.30h dolazi mini bus po mene i vozi me direktiva na aerodrom koji je udaljes sat voznje. Alex oliti Milic ne vjeruje da se danas odvajamo, al moram to ucinit, lose mi je, pluca ce mi otkazat poslusnost. Sta cemo, di cemo zadnjih par sati? A jesti, nego sta! Odlican restoran, very fancy za ovaj sugav grad. Ja narucujem nes otmjeno - stroganoff! Nije bas naj, al dobar je. No nes drugo me brine sad. Zagrizao ja, a gornja desna sestica me tako zabolila da sam mislio da cu se onesvjestit. I stvarno, ne mogu dirnut zub koliko me boli. Ma jel to moguce? Sad kad sam bio na par sati od rjesavanje mojih zdravstvenih problema s visinom, nesto novo na vidiku. Zubobolja. Al kakva! Jedva jedem i zvacem.


POVRATAK U LIMU

Idemo do hostela, spremam ruksak, pozdravljamo se. Ja za Limu, dok Alex nocas ide busom u Cusco i sutra posjetit Machu Picchu. Ja cu to obavit drugi tjedan. Na najminijaturnijem aerodromu kojeg sam ikad vidio ima brdo ljudi, avion je krcat. Sve ide po planu, al mene zub boli i boli. Na aerodromu u Limi me docekao Andres, net prijatelj preko couchsurfinga koji je sam ponudio se pomoci mi oko smjestaja i ostalog ak mi zatreba. Inace radi takodjer na aerodromu, a pljunut je Bojan Mladenovic. Izgleda totalna sminka, samo za partijanje, onako se malo kurci, malo spika americki, malo spanjolski, stalno ga neko zove na mob. Na aerodromu ga sustize kolegica, lovimo skupa taxi za njegov stan. Rekao bih da ce takav lik imat kucu snova. U garazi Jaguara, u novcaniku orlove, u gacama tigra... Ovo zadnje me ne zanima, al nista od ostalog nije ni blizu. Prvo, nema auto. Drugo, stan mu je katastrofa. Doveo me u neku zabit koja me podsjeca na kucu mog pokojnog djeda u Opatiju, izvana izgleda kao otmjena kolonijalna zgrada, a unutra ko da nitko nije renovirao ni cistio godinama. Stari ofucani brodski pod, robe po svuda, 4 kompjutera po stanu od kojih ne znas koji je veca kanta... I onda mi na kraju sveg kaze da ce sad on naci mi neki hostel u susjedstvu. A u medjnuvremenu ulaze u kucu dva lika. Nebi rekao da su to latinosi, nit njegovi prijatelji po oblacenju. Neki hippy-military look. Predstavljaju se oni meni, kazu Rumunji, takodjer couchsurferi. Svi se spremaju na party, danas je petak. Pitaju me dal cu s njima, a mene zub rastura. Ta dva klauna rumunja na sve lice samo ne na likove koji putuju. Prvi je neki dugajlija, nalik Rodneyu iz Mucki. Drugi je jos veca karikatura - visok metar i pol, military kapa, karirani sal, pravokutne naocale za vid. I taj "duo pegla" mi se kurci kako su oni jos od sijecnja u Juznoj Americi, malo putuju, malo se zabavljaju, partijaju i dal cu s njima van. Glumataju neke face. Ne znam koja bi latina pala na takva dva lika. Jos bi i Rodney mogao imat uspjeha, al ovaj drugi je pravi mali klaun. Trebalo bi ga stavit na neki trg u gradu da zabavlja ljude, a ne da se on ide zabavljat.

Novi preokret. Andres mi govori da cu ipak spavat kod njega jer neki njegov stric ne dolazi veceras kod njih, pa mi pokazuje staru, derutnu sobu gdje cu provest noc, a oni idu u nocni zivot. Ja bih najradje sad otisao u onaj moj hostel gdje sam proveo tri noci kad sam prvi put sletio u Limu, taman da bili i marijuanerosi tamo. Al sta cu sad. Samo da me taj zub prestane bolit.


IZGUBIO SAM ZIVAC U LIMI
Subota, 02.04.

...doslovce. Al kasnije cu vam reci sto se dogodilo. Nisam nist spavao. Zub boli za poludit. Ono sto me ljuti je da sam se prije puta pojavio cak triput kod mog zubara i sve je bilo oke. Otkud sad ta sestica me toliko boli a nikad problema imao s njom. Cim se razdanilo, a bilo je to oko 6 i nesto, poceo sam pakirat stvari, ni sam ne znajuci tko je u toj kuci ziv a tko mrtav i dal su se svi oni likovi vratili iz nocnog zivota. Odjednom, u hodniku Andres. A ja pred njih s natovarenim ruksakom u 6.45, taman spreman kidnut. Izgledalo je ko da sam mu maznuo najdragocijenije stvari u stanu, potrpao ih u rusak i htio na brzaka zbrisat. Pita me on di cu. Zub me boli cijelu noc, moram pronaci neku bolnicu. Jadnik. On. Ne ja. Dosao je u 5 ujutro kuci, slucajno sad krenuo urinirati i kad me vidio, odmah ukljucio komp i probao mi naci neku kliniku di cu na pregled zuba. I tako sat i pol trazili i zvali. U jednoj klinici za turiste, samo participacija-savjetovanje sto napravit sa zubom kosta 280 kn. Necu to. Druge se klinike ne javljaju, valjda je prerano. Sjetio se Andres da ima klasicna bolnica nedaleko njegove kuce. Upisao mi je sve brojeve telefona i adrese bolnica na papiric, rekao nek ostavim ruksak kod njega i otidjem rijesit to.

Taxi me doveo do Hospital de la Solidaridad, zenska mi rekla da moram na treci kat za odontologiju, stao sam u dugi red za kasu i platio prvih 8 kn za savjetovanje-participaciju. Pozvali me unutra, tamo 5-6 sto zubara-ica, sto medicinskih sestri, svi rade punom parom. Draga zubarica mi je rekla da moraju slikat zub i da moram opet ici to platiti 20 kn. Opet na onaj dugi red za kasu, al brzo se krecem. Opet nazad u istu sobu, da vide da sam platio i sad mi govore tocno u detalje za svaki zub kakav trebam zahvat ucinit, dal imam karijes il samo pocetak, jel plomba za promjenit il ne i sve s popisom cijena, te konacno sto treba sve na mom bolesnom zubu raditi. Prva stavka je 38 kn, tu je ukljuceno otvaranje zuba, umrtviti zivac i napunit zub lijekom. Dalje stavke su nesto paprenije, al kaze mi zubarica da to mogu kod kuce rijesiti. Opet po treci put na kasu platit tih 38 kn, nazad, i konacno se baca na posao. Dvije inekcije u desni za anesteziju, busi, otvara mi zub, cisti i vadi mi zivac, puni zub lijekom i gotovo. Pomno mi objasnjava sliku zuba, kaze da sam imao infekciju i moli me da kupim antibiotik i tablete protiv bolova. Prizemno u apoteci sam to i ucinio.

Sad vas sigurno zanimaju troskovi, moje osiguranje itd. Buduci ne podnosim Sugavu nasu, nist joj nit ne dajem, pa tako nikad ne uplacujem osiguranje za putovanje. To je za mene bullshit. Uzmu ti 500 kn za nist. Pa ak ti se nes i dogodi, moras platit i tek kasnije trazit refundaciju. Da, znam, netko ce mi reci "onda bolje riskiraj". Da, ja cu radje riskirat, tako mi je zivot zanimljiviji. I ipak sam ja pobjednik sveg ovog. Evo zasto. Bio sam triput u bolnici u zadnja dva tjedna na ovom putovanju. Prvo je bilo cijepljenje protiv zute groznice. U Limi kosta 140 kn, kod nas dvostruko skuplje. Kisik koji sam udisao pol sata u Boliviji kostao me 120 kn. Ovo sa zubom me kostalo 80 kn i jos 80 kn lijekovi, total 280 kn. Znaci ustedio sam 220 kn time sto nisam uplatio si osiguranje za putovanje od 500 kn. Ja vam lijepo kazem. U nasoj glupoj drzavi sve je precjenjeno, svugdje vas kradu. Nemojte nikad vise nista placat sto ne morate. Nemojte placat radiotv pretplatu, kupujte sve namirnice u Sloveniji il Italiji, ne kupujte nista hrvatsko. Ja sam svoju avio-kartu za ovaj put kupio u Slo. Dovedite zemlju i vladu do kolaspa. Neka nemaju nista. Jedino ako SDP dodje na vlast, e onda cu im placati bar malo, njima jedino vjerujem, zapravo bilo kome mogu malo povjerovat, samo ne mogu gamadskom hdzu. Unistili drzavu, ljude, sve resurse koje smo imali. I uza sve to, ima jos budala i mazohista koji su clanovi hdza, koji jos uvijek vole hdz vise od svoje vlastite obitelji. Osjecam to na vlastitoj kozi, u svojoj obitelji i tako sam nesretan i razocaran zbog toga.

Vratio sam se Andresu oko podne. Spavao je. Al probudio se bez beda, pricao sa mnom, pa smo otisli jesti u obliznji kineski restoran. On, njegova mama i ja. Jeli smo rizu na kineski, malo mesa, povrca, sos od soye. Ukupno 60 kn, ja sam platio. Nije se nadao jer mi je rekao koliko je moj dug, al ja sam u Latinskoj Americi kralj. Ovim ljudima cu sve dati, platit. Nisam skrtac ovdje. Novac mi tu nist ne znaci. Ovi ljudi su bolji od onih u mojoj zemlji. Nije mi tesko nekom platit rucak, ako je bio dobar sa mnom, a uostalom, zelim pokazat kako sam ja odgajan. Oni Rumunji su sigurno platili svatko sebi upad u disco i pice. Vidio sam da me Andres prihvatio za dobrog prijatelja, rekao je da se moramo opet vidjet prije nego otidjem iz Lime. Nema problema. Uostalom, i Alex ce slijedeci tjedan bit tu, pa cemo svi troje na pice.

A ja sam se, lagano naoteknutog lica zbog inekcija i zuba, zaputio na moje staro odrediste. Hostel marijuanerosa. Sta mislite, koga sam prvog vidio kad sam stigao s taxijem? Marlona iz Ekvadora. Jos je tu. Kaze da je vlasnica hostela istjerala ostatak ekipe. Ma nije valjda! Dodjem ja, a u hostelu nikog. No, cujem onaj iritantni, hrapavi glas od prije 10 dana. Pa nije moguce da je ona crna suga jos tu? I jest! Ona zgoljava i smrdljiva crnkinja, njen drugi mrsavi kolega klaun jos su u hostelu. I onaj chileanski hippy par jos je tu. Fali samo omrazena mala brazilka, ona dva rusa i mozda jos neki smrdljivi dikobraz. Kcerka vlasnice hostela me odmah prepoznaje i salje u drugu sobu. Ekvadorijanski Marlon je opet sa mnom, kao i onaj mrsavi klaun. Drugih nema, valjda spavaju u drugom hostelu. Kaze mi vlasnica da je imala 8 argentinaca koji su radili kaos pa ih je potjerala proslu noc. A ja se ponadao da nikog od stare ekipe necu naci. Uglavnom, cijelo popodne sam odmarao, zub mi se malo smirio, a navecer sam otisao do trgovine kupit si malo namirnica jer mislim da necu u Amazonu jos. Vidio sam da je za narednih 5 dana prognoza 100%tna kisa svaki dan. Cekat cu Tatianu da se vrati s godisnjeg sutra, pa da kolaudiramo zajednicki odlazak u Cusco i Machu Pichu, a tek zadnjia tri dana da probam poletjet za Amazonu. Boli me zub, toj. polako se smiruje, pa ne zelim forsati stvari. I dok ja surfam i odmaram, slusam kako 1 drag glas na rudimentalnom engleskom prica dok ulazi u hostel. Ma jel je to moguce? Tejuan iz Koreje se takodjer vratio. Kad me vidio, bas se obradovao. Bio i on skok do Machu Picchua, Nazce i sad dosao zadnja dva dana odmorit u nasem hostelu. Bas lijepo. Imam opet s kim pricat.

CHILE, EURODANCE i EIGHTIES
Srijeda 23.3.

Ne mogu vjerovat, al u mini busu su pustali moju moziku, eurodance iz 1990-tih. Odmah sam dobio krila, bio vesel. Stigavsi u Aricu, prvi grad u Chileu, prvo dam isao nes pojest, al nis ne znam sta znaci. Neki chorazzco sam uzeo, na kraju su to bila dva mala i osusena kotleta. Posluzivala me konobarica od 175 cm, 103 kg i 68 godina. Uplasis se kad je vidis. Uplasio sam se i cijena. Ovdje je sve skupo. Za put od 65 km sam platio oko 15.000 pesosa. Lako je to pretvorit u kune, maknente zadnje dvije 0. Arica je jos 1 grad za zaborav. Isti kao Tacna, samo manji, nisam nist niit poslikao. Jos mi je onaj venecuelanski glavonja uvalio neki papiric, meni i djecu na sjedalima ispred, kaze on, neki poklon za sve vas. Gledam, citam.... a sta je drugo moglo biti... pise nesto o bogu i religiji. Strap, strap i strap. Deset puta sam to strgao i bacio kroz prozor. Sto su naporni, bezobrazni, nametljivi ti religijozni ljudi. Zasto ne pustate nas na miru? Zasto nam nametate svoje? Bog ne postoji i vi ste kukavice, jel vam jasno? Strah vas je svega, strah smrti, strah vas samih, nemate hrabrosti napravit neke vazne korake u zivotu i onda se podajete bogu. Idite u 3 p.m. vi i vas bog. Odsad cu svakog ko mi pokusa kazat il nametnut nesto o religiji, pljunut u facu. Upozoreni ste. Nemojte me provocirat. I jos nes. Svi vi koji citate ovo, nemojte mi nikad vise cestitat uskrs, bozic i te religijozne gluposti. Ne zelim da mi itko to cestita. Vrijedja me kad mi cestitate. Ja sam antikrist i kako je Alicia rekla, el Mesia Satanico. To mi godi, ponosan sam sto me tako prozvala. Tocka. Nova tema.

U Arici sam ulovio bus za Iquique. Toliko je bio hvaljen na nekom dokumentarcu kojeg sam gledao u avionu na letu za ovamo da sam rekao, ajmo ga vidjet. Katastrofa! Ovo sto cu sad reci, granici sa nevjerojatnim. Hrvatski gradovi su svi od reda puno cisciji od ikojeg latinoamerickog, cak i od NY gdje sam bio. Konacno jedan plus zemlji u kojoj zivim. Dosao sam u Iquiqe (cita se Ikike) i smijesna stvar je da nisma promjenio zemljopisnu sirini, al sam morao stavit sat 2 sata naprijed. Zapravo, koji sat kad ga ja nemam? hahaha. Al stvarno, Chile ima 2 sata vise od Perua. I bolje je. Jer u Peruu se pocinje zamracivati vec u 6.30, a u Chileu u 8.30. Ja sam bas tad dosao na autobusni kolodvor i po knjizi sam znao da je hostel u koejm zeim spavat, samo par stotina metara udaljen. Odmah ga nasao, lijep ulazak i to je sve lijepo to mogu reci o njemu. Zapravo i ime ima oke. Hostel el Profesore ili el Doctor. Ne sjecam se sad dobro. Tip nesto mladji od mene ima naocale i 1 oko zasiveno il tak nes, a kad pise, ima glavu na 5 cm od papira na kojem pise. I prica full brzo da ga nis ne kuzim. Kaze da je obicna soba 14.000 pesosa (pa ljudi moji, to je 140 kn), a skupna soba (dorm) 7.000. Odveo me kroz neki vrt desno, pa opet desno, prosli smo kroz neki uski derutni prolaz, pa jos 1 hodnih i onda dosli u taj dorm. 7 kreveta, nikog nema (tko ce tu uopce spavat), a zapravo se ta soba naazi paralelno s glavnim ulazom u hostel. Moju sobu-dorm od glavne ceste dijele samo neka derutna garazna vrata. Ne briga me jer ima nesto fantazmagricno. Wirelles Internet. Kupanova je takodjer katastrofa. Nebi psa tu okupao. Idem u grad, malo prosvrljat nocu. Prva stvar koju slikam, neki mini svjetionik il tak nes uz obalu. Gledam bolje, kad ono, hrvatska zastava na natpisnoj ploci. I opet neke bljuvotine pisu... daje ovaj bracki kamen u Iquiqe donio neki dalmos jer je to najnajnajkvalitetniji kamen i da je svoju grudu donio i u ovaj dio svijeta. Nikad necemo prestata s time. Ma ko uopce zna za rvacku izvan nje samo? Smjeste je na Antarktiku! Mene onaj coravi tip iz hostela pita, je Hrvatska drzava ili? Se nalazi blizu Rusije. Ne, rekao sam. Blizu Bijelorusije. Ahaaaaa. Druga stvar koju sam u Iquiqeu dobro vidio, bila je ziva. Neki agresivni pas, nalik kratkodlakom zutom labradoru, ide prema meni. Ja ga ignoriram, a on me uhvati za straznji dio koljena, onako podlo, s ledja. Da se nije maknuo kad sam ga osinuo nogom, slomio bi mu sigurno 4 rebra. i nastavlja lajat. Kad sam se zaletio na njega, zbrisao je na plazu i otamo nastavio lajat, al mi se nije vise priblizavao. Vracam se u hostel, malo surfam i dobri jednooki lik mi cak pronalazi neki posebni punjac da si napunim bateriju za fotkac. I da, nije jos dosao k sebi od pijeska. Mislim na fotkac. Svako malo me zeza, nece zoomirat, al bar slika. I dalje radim lude slike, posebno nocu.


IQUIQUE BY DAY
Cetvrtak, 24.3.

Budim se oko 7 i pol, al to samo mislim. Drugi gosti hostela cujem da su rekli da je 15 do 11. I stvarno je toliko. Idem si brijat glavu, obrijat bradu, otusirat se. Preuredio ruksak, na ledja, pozdravljam Jednookog Jacka i idem na bus, lovim bus za Atacamu. Nema buseva do 22 navecer. I to s presjedanjem. I to u 4 ujutro. Hm, kad bolje razmislim, nije lose. To ce mi bit nova taktika. Putovat cu nocu i tako ustedit na nocenjima u hostelu, buduci je Chile skup. Chile je i malo finiji, kulturniji od ostalih latino zemalja. Ovjde vozaci cekaju kad je pijesak na zebru. U Limi moras pazit da glavu ne izgubis. U Ekvadoru je jos gore. Jos ti i trube ak oces preci prek zebre, kao, di si ti naumio pjesace? Tako je i tatiana vozila. Chileanci dakle malo finiji. Nesto slicno kao da usporedimo Srbiju, Bosnu, C.Goru i Hrvatsku. Mi smo ipak malo finiji, kulturniji narod od ostalih spomenutih. Da, znam, nevjerojatno, al u dva dana sam dvaput pohvalio moju zemlju. Sta ce to bit? Kupio sam kartu, platio je 85 kn za 6 sati voznje do Atacame. Vracam se u hostel, pitam ih ak mogu ostavit ruksak i ici na plazu. Bez beda, svaka im cast. Krenuo ja hodat. Ogladnio. Gledam, gledam, gledam di cu. I zamislite gdje? U kineski restoran. Prazan, nikog nema. Samo neki kosooki djecacic od 8 g. On me pita sto zelim. Ja trazim arozz chamborazo de pollo, tak nes. Imaju! Samo 13 kn, s colom ukupno 20 kn. Mami sam to narucio a mali me posluzuje za stolom. Sad dolazi i njegova sestra od 3 g i sjeda na moj stol i govori mi hola. Mrzovolnja mama dolazi je maknut, a mali me pita ako sam ja Argentinac. Ne, Brazilac. Zdjelica je mla koju sam dobio, al kako me najela! I kako je dobro bilo! Ja ne mogu vjerovat sto pisem. Hvalim rvacku i dicim se time da sam jeo u kineskom restoranu. Ajme meni nije mi dobroooo... ajme meni, nije mi dobrooooo!!!

Dosao do plaze. Sjecam se kako ju je reklamirao voditelj onog dokumentarca u avionu. Ko da je mjesavina Nice i Miamija. A zapravo je mejsavina nekog sansalvadorskog i ekvadorijanskog grada s obale. Pijesak je malo tamniji, al valovi su zastrasujuci. Nit surfera tu nema koliko su visoki. Lezim, suncam se i cekam da me zadnji udari valova osvjeze. Odjednom netko dotice moj nozni palac. Pogodite tko je to? Onaj pas od jucer. Njusi me. Ako se sad dignem, zagusit cu ga. Pet popodne, vrijeme da polako krenem nazad. Plazom ljudi joggiraju sami, u drustvu il s psom. Ja si idem kupit neku salamu i Gatorade u velikom shopping centru i nevjerojatno, al imaju okuse koje ja volim. Ice Blue i Lemon-Lime. Tri sam kupio. I samo 6 kn komad. A u gradu i po 11 kn. Dolazim u hostel, veceram. Jednooki me upoznaje s tri Argentinca koji su u tom hostelu, kaze on njima za mene: "Ovo vam je gost iz Republice Ceche". Ma cu ti ja dat slijepa republika! Koja Ceska! Sad je uskoro popis stanovnisva kod nas. nem smisla da si stavim da sam hrvat. Drzavljanstvo cu stavit "zemljanin", a nacionalnost "pingvin". Niko ne zna nasu sugavu zemlju. Idem na bus, sjedam i naizgled, nitko nece na mjesto uz mene sjesti. Dok nisu skupa usli neka starija zena i buljooki tip (nalik E.B.-u - ovo ce znati samo moji kolege s posla na kog lici). I kad sam pokusao zaspati, taj buljooki me preduhirtio i vec hrkao. A iza mene jos jedan mladi lik, taj jos jace. Jedina dva tipa koja hrcu u cijelom busu. Popizdit sam htio. I taman kad sam nekako zaspao, budi me moj suputnik. Jedan u nocu. Dolazimo na neku carinsku stanicu, svi van s ruksacima, pretrazivanje. Carinik pusta mene i jos neke turiste, ne dira nas. Svi se opet ukrcamo na bus, al nema mog suputnika i te zene. 45 min smo ih cekali. Neke zavrzlame s njima. A da nsiu usli u bus, em bi ja spavao, em nebi imali sad tih neprilika i cekali ih. Konacno krecemo. Stizemo u 5.30 ujutro u neki grad. Sofer zagasio bus i svi spavamo jos dva i pol sata, cekajuci novi bus za presjedanje. Svi osim mene. Ne mogu spavat. Stize novi bus u 8. Krecem za San Pedro de Atacama, vidjet tu famidgeratu pustinju o kojoj mi je nekad razglabala Grabarka (moja prof iz zemljopisa u srednjoj, op.a.)


ATACAMA DESERT
Petak, 25.3.

Bus staje oko 10 ujutro u nekom sugavom prasljavom selu. Nevjerojatno, al to je San Pedro de Atacama, predstavlja ga 50-ak prizemnih kucica od crvene cigle, sunce tuce ko ludo, sve je prasnjavo. A u svakoj ulicici brdo turistickih agencija, nude posjet gejzirima, mjesecevim dolinama, mountainbiking... Ja prvo trazim hostel u kojem cu spavat, al svi su skupi, po 8 do 10.000 pesosa (80 do 100 kn). Nasao sam neki Florida hostel u kojem mi sobu nude po 7.000 pesosa i 4.000 pesosa za najam bicikle. Prihvacam. Sobu cu dijelit s nekim parom, al ih jos nisam vidio. Odmah sam se spremio, dobio bike, kacigu, uzeo samo pol litre vode (jer nemam mali ruksaku u koji sve to stavit), 2 vocke i tocno u podne krecem biciklom do neke doline nazvane Vrazji prolaz il tak nesto. Ukupno je pisalo 18 km do tamo i nazad. Presao sam rijecicu, pa vozio zik-zak u toj ludo dobroj vrazjoj dolini i onda izasao iz nje, al sad nisam znao di sam, iako sam imao neku rudimentalnu kartu koju su mi dali u hostelu. Pijesak je bio tako gust da nisam vise mogao pedalirati. Onda su se pojavile i uzbrdice, pa kamenje. Pa nova brda. Pejzaz kao da sam na Marsu, sve jednolicno, nema nikakvih oznaka. Totalno izgubljen, a sunce tuce, mislim da je +40 C. Ja imam samo jos 1 krusku i 3 dcl sugave paragvajske i zagrijane vode u bocici koji drzim u dzepu s boka. Prebacujem se u ''Bear Grylls mode - Prezivjeti divljinu''. Jer ovo stvarno postaje opasno po zivot. Nigdje nikog, ne znam gdje bi krenuo, jedva pedaliram, iznemogao, zivcan, nemocan, imam samo malo vode. Vicem da me netko cuje, al nikog nema. Nisam nit zmiju vidio u ovoj ocajnoj pustinji. Dolazim do nekog potoka, al u Juznoj Americi se nigdje ne pije iz slavine, a kamoli iz nekog potoka. Samo sam se osvjezio tom vodom i nastavljam dalje. Idem paralelno u smjeru vode, nosim biciklu na ramenu jer je nemoguce pedalirati, al onda vidim da to nema smisla pa se opet vracam, onda opet u smjeru vode. I opet se vracam. Bas sam izgubljen, u panici. Znam da uvijek treba slijedit tok vode, al u ovom slucaju mislim da nebi trebao. Gucnem si svako malo tu toplu i odvratnu vodu, al to je jedino sto imam. Konacno u daljini vidim neke oznake kotaca na prasnjavom putu, al moram spustit se u mali kanjon i to noseci bicikl i onda se uspeti na drugu stranu kanjona. Sad sam uocio i bolju prasnjavu cestu. A onda i veliki uspon na toj cesti. Jedva jedva guram biciklu, nadam se da cu tamo gore na vrhu ceste ugledati neko selo, nesto od civilizacije s druge strane. Grickam mic po mic moju jedinu kruskicu dok se penjem po toj prasnjavoj cesti i konacno gore na vrhu vidim nesto u velikoj daljini, neko mjesto. Sjedam na biciklu i idem sad nizbrdo ko lud, al ako padnem, mogao bi se slomit koliko je opasna cesta s kamenjima. Onda cesta skrece i postaje jos gora, moram gurat bike jer tu se ne moze vise voziti. Vidim novu bolju cestu preko nekog manjeg kanjona, izgleda da cu lako do nje, al dijeli me neka kaljuza i gustis. Popizdio sam jer nikad kraja ovoj agoniji, a ja imam jos 3 kapi vode. Zgrabio sam bike u ruku i stavio ga na rame i poceo se probijat tim gustisem, nogama gacajuci u nekoj travi i vodi, ni ne znajuci sto se skriva u svemu tome. Strah me, priznajem, al ovo je borba za zivot, ak se brzo ne vratim u civilizaciju, dehidrirat cu do kraja. Konacno dolazim na drugu bijelu cestu i na 5 km od mene vidim neko selo. Iako je cesta nizbrdo, jedva pedaliram. Mastam samo 2 stvari - zeleni i plavi Gatorade. I ne mogu vjerovat, nakon 5 sati agonije po toj pustinji, uspio sam se izvuci i stici u San Pedro. Ni sam ne znam kojim putem sam stigao jer nije ucrtan u mojoj karti. Prvo idem u trgovinu, kupujem moje pice i bacam se na pod, sjedeci uz zid pijem moja dva Gatoradea. Ma koji sex, koja cokolada, koja putovanja, koji americki nogomet. Moj najveci uzitak u zivotu je pustit niz grkljan zeleni Gatorade nakon nekog napornog sporta il aktivnosti. Ne postoji za mene veci uzitak od toga. Tip koji ima trgovinu izasao vani vidjet sta radim na podu, a ja na ex popio dvije boce mog pica.

U hostelu sam grogiran, jedva hodam od iznemoglosti. Popio sam andol, 2 litre tekucine da me trbuh boli, al ne mogu jesti. Idem u neku agenciju naci si i uplatit 3-dnevni izlet za Salar de Uyuni, ogromnu solanu velicine Crne Gore, koja se nalazi u Boliviji. To je jedno od cuda svijeta, mjesto je prekrasno i medju top 3 je stvari koje sam trebao vidjeti na ovom putovanju. Platio sam agenciji 150$, ukljucujuci hranu i smjestaj za 3 dana. Idem rano spavat u mom hostelu, par s kojim sam u sobi vec spava, ja sam vrlo tih, nit svjetlo ne otvaram, al mlada izraelska gamad u kombinaciji s raskalasenim mladjim Britankama, tako su bucni u vrtu hostela da ne mogu spavat do 1 u noci a nitko ih ne umiruje.


NAJGORI OBLIK VISINSKE BOLESTI
Subota-Nedjelja, 26-27.3.

Upravo toga me i bilo strah. Kako cu izdrzat na 4 do 5.000 m nadmorske visine i to tri dana? Ujutro u 8 stigao sam ispred agencije u San Pedru gdje je vec cekao neki svabo, tipicni svabo. Kratko osisan, obrijan, uredan, cist, smijesna kapa na glavi, imat ce 40 godina, faca malo baca na pedofila.... ma rekoh vam, tipicni svabo. Odmah sam mu dao ruku i upoznao se s njim nadajuci se da cemo se skompati i da ce mi pomoci ako mi bude lose. Zove se Lars. Dolaze jos dva tipa, izgledaju kao oni odvratni Izraelci od sinoc, al njih nit ne gledam. Bus dolazi po nas, u njemu jos neki lik. Svatko mora upisati svoje ime i ostale podatke na papiru dok sjedimo u busu i cekamo predstavnika agencije. Ja zadnji to cinim i gledam listu. Ne mogu vjerovat. Na prvom mjestu te liste pise Aleksandar Rebic, Croacia. Ja stvarno ne mogu vjerovat. Pa to je tip koji mi je prije 7 dana poslao poruku preko fejsa jer je preko zajednicke frendice cuo da neki Marlon putujem po Juznoj Americi. Ja ustajem, idem do njega i pitam ga jel on zna ko sam. Nema pojma. Pa ja sam ti Marlon kojem si pisao! Oboje odusevljeni, ne mozemo vjerovati. Pricamo sto na sat. Skuzili smo i da su ona dva lika u busu s nama zapravo Brazilci. U medjuvremenu, stigli mi do granice Chile/Bolivia na oko 5.000 metara. Tu smo se iz busa ukrcali u Toyota 4WD jeep. Imamo dragog, malecnog bolivijskog vozaca po imenu Ruben. Meni je i dalje dobro na toj velikoj visini, ne mogu vjerovati. Valjda jer pricam s Alexom cijelo vrijeme. On lud za putovanjima, ja isto. On ne pusi, ja isto. On ne podnosi religiju, ja isto. On mrzi jogurte, ja isto. Stizemo od gejzira, prve atrakcije na ovom trodnevnom putovanju s agencijom po Boliviji, meni to nije nist posebno jer to sam vidio u Yellowstoneu. Onda stizemo do plavog jezera, al mene ni to ne impresionira. Zapravo, prestao sam komunicirat s ikime. Glava me pocela boliti. Dosli smo popodne do hostela u kojem trebamo provest prvi noc, al tek sto smo izasli iz jeepa, triput sam povracao. Alex je dotrcao do mene, odveo me do sobe, al ja ne znam di sam, sto radim i dal cu prezivjeti. Lezim bespomocno u krevetu, al ne znam ni sobu opisati koliko mi je lose. Krecem sam prema wc-u jer moram opet rigat, al se strovaljujem na pod, Alex me uzima pod ruku i vodi do skoljke, jedva drzim bljuvotinu da je ne istresem po sobi. Kleknuo sam pred gnjusnom wc skoljkom i tamo jos dvaput rigao. Dolazi neka cura-turistkinja vidjet sto mi je, kaze da ona studira medicinu i da treba nes poduzet jer vidi da mi je jako lose. Ja sve i svih gledam u bunilo. Lars i Alex su me podigli i odveli do sobe jer izgledam kao boksac koji je upravo dozivio klasicni nokaout i ne moze se dignut, a kamoli stajat na nogama. Alex nije isao ni rucati da bude sa mnom. Lars kaze da bi trebao u bolnicu, onda cura kaze da bi trebao spustit se na nizu nadmorsku visinu. Pitamo vozaca Rubena o svemu, on kaze da mozemo, ide pitat okolo. I stvarno, cijela 6-eroclana druzina je zbog mene trebala promjenit hostel i itinerar puta. Opet me Lars i Alex nose jer ja ne mogu ni hodat, totalno grogiran. Usred noci, Ruben vozi po pustinji, nitko mu ne vjeruje da ce naci taj neki drugi hostel. Ja mu dajem znak da stane, opet rigam. Da mi 1 od brazilaca nije zadrzao glavu, pao bi iz auta. Kad mi ju je pustio, strovalio sam se dolje na pijesak. Odmah su svi dotrcali i podigli me. Dosli smo u taj drugi hostel, 600 metara nize, na oko 3.800 metara, al meni je i dalje lose. Ruben i Alex me voze do bolnice. Al koja bolnica! I koja doktorica. Stracara neka i u njoj neka zena obucena u bolivijsku nosnju. Ja joj na spanjolski govorim sto mi je, ona kaze da trebam uzet pol sata cistog kisika. Ajd i to cu probat po 1.put u zivotu. Donosi dva metra veliku bocu, stavlja mi neke gume u nozdrve i tako moram udisat kisik pol sata. Kisik je ugodnog mirisa i tako lezim i disem. Vracam se pomalo sebi. Mogu opet povezano pricat s ljudima. Platio joj oko 120 kn za to i vratio se u hostel. Tamo drugi vec spavaju. Mene glava boli cijelu noc, ne spavam nista, dizem se 7x tokom noci da idem urinirat, a i 5x sam povracao. Totalno dehidriran, zelim popit malo vode, al svaki put povracam kad nes popijem. Samo Barbara zna kako mi je bilo lose na Andama u Kolumbiji prije 3 godine, najgore sto sam se ikad osjecao. Al ovo je sad jos gore.

Ujutro mi je bolje. I krenuli mi dalje. Ruben nas vodi do nekih stijenja, pa do drugih, stajemo, slikamo, ja ostajem u autu il malo setkam okolo, sve radim turbo usporeno. Glavu i dalje osjecam, al bar ne rigam. Popodne stizemo u mjesto Uyuni gdje cemo prespavati drugu noc. Ruben kaze da je na 3.600 m, to znaci 200 m manje od hostela prethodne noci. Grad je katastrofa. Nema asfalta, sve prasnjavo, prljavo, na hrpi smeca se bore psi i djeca u nadi pronaci nesto da pojedu. Ja djeci dajem figuricu Alfa, klikere i slicne prckarije. Dolazi noc. Meni postaje lose. Opet povracanje. Alex bdije nad menom opet cijelu noc. Al ja rigam i rigam. I uvijek kad se ujutro probudim, malo mi je bolje. Ocito je nesto s tim nocima na velikim nadmorskim visinama sto ne vrijedi. Alex kaze da ce pitat u gradu za neke tablete il bilosto da mi pomogne. Jako je dobar, ne znam kako bi prezivio da njega nije bilo. I stvarno, dolazi s tabletama protiv visinske bolesti i cajem od koke. Taj caj je nes najodvratnije sto sam ikad pio, a Alex me uporno tjera da ga moram cijelog popit. Oke, popit cu ga sad i nikad vise. Al samo sto sam se okrenuo, natocio mi je jos 1 casu. E to vise necu piti.


SALAR DE UYUNI
Ponedjeljak, 28.3.

Ipak sam jos 2x povratio to jutro nakon tableta i caja. Alex mi kaze da bi trebao ostat u hostelu odmarat, al necu valjda odustat od posjeta toj solani sto je jedno od najcudnovatinih mjesta na Zemlji, a platio 150$ za to. Krecemo jeepom oko 11, treba nam pol sata. Odjednom pred nama se pustinja pretvorila u bijelu ravnicu potopljenu s 30 cm vode. Jeep polako vozi po njoj i dolazimo do neke kucice, a oko nas kilometrima samo bijelina soli i kao zrcalo cista voda na kojoj se preslikava plavo nebo. Slike su lude! Mogu se raditi razni efekti, na nekim slikama izgleda kao da hodam u raju. Tesko je opisati to podrucje, al slike koje cete vidjeti kad ih postavim na fejsu, reci ce vam sve. Meni je sasvim dobro, konacno. Brazilci su full otkaceni, sad se svi zezamo kad je meni dobro. Mene su prozvali Vin Diesel, a jednog od Brazilaca Collin Farrell koliko mu lici. Vracamo se u hostel, idemo skupa svi rucati i onda se pozdravljamo. Lars ostaje u tom gradicu, Brazilci se vracaju u Atacamu, Alex i ja nastavljamo busom za La Paz.

Bus za La Paz krece u 8 navecer. 12 sati voznje, od cega 6 sati prasnjavom bijelom cestom. U 5 dana nismo vidjeli metar asfalta u Boliviji. Stvarno je najsiromasnija zemlja na svijetu. Bus je neki stari, sve skripi, a mene je strah samo da mi opet ne bude lose nocu. Gdje cu rigat u busu? Al svakih 8 sati, Alex pazi da popijem tablete protiv visinske bolesti. I stvarno, uspio sam spavati u busu iako su uvjeti bili nemoguci. Pola busa su napunili novi Izraelci.


LA PAZ, NAJVISI GL.GRAD NA SVIJETU
Utorak, 29.3.

Konacno, u 7 ujutro stigli mi u La Paz, na 3.880 m nadmorske visine. Izraelske horde zla idu svojim putem, Alex i ja trazimo od taxista da nas odvede u Hotel Torino. Taj sam izabrao iz moje knjige da nam posluzi kao prenociste. Ispada da je u samom centru grada, ima lijep starinski restoran, jedino soba nije bas naj, a tus jos manje. Al za 40 bolivaresa (4 eura), vise nego isplativo. Cim smo usli u sobu, zaspali smo. Kad smo ustali, ja mislio da je kasno popodne, a ono tek 11.30. Krenuli mi u obilazak grada. Nije nam se svidjao na pocetku. Prvo, trebali smo sve radit totalno usporeno jer na toj visini je sve tako naporno raditi. Gladni, trazili smo gdje nesto pojesti, pa slucajno nasli self service restoran. I na meniju struca mljevenog mesa punjena povrcem, Alex to zove stikovano meso. Nesto predobro. A za predjelo kokosja domaca juha. Nagadjamo koliko cemo to platiti. Ja kazem 40, Alex 50 bolivaresa. Konobarica kaze 30. To je euro i pol po glavi. Za ne povjerovat! Tako siti, krenuli mi hodat gradom. Prosli smo sigurno pol grada u slijedecih 6 sati. Dosli do nekog mosta, vidjeli juzni dio grada i sve vrhove koji ga opkoljuju. Ali svi usponi nam zadaju velike poteskoce. Izuzetno sporo hodamo. Bole nas pluca kad pokusamo udahnut malo jace. Ja nisam povracao vec satima. Cak mi se i tek vratio. Pojeli putem i neke empanade, pa sladoled, pa onda odlucli ici u kino, pogledat Invasion del Mundo, kako vanzemaljci napadaju Zemlju. Tamo se nakrmili kokica. Za razliku od Ekvadora, ovdje su ljudi svi tihi i disciplinirani u kinu svi sute i gledaju film.


TITICACA
Srijeda, 30.3.

Ujutro nova glavobolja... ovo je sad vec 5. il 6. dan da ne spavam kako treba i da me boli glava u ranu zoru. Nemoguce je ovako zivjeti, a kamoli putovati s teskim ruksakom. Alex stalno brine da na vrijeme popijem tablete protiv visinske bolesti, pa svako jutro mi spremi tabletu i bocu vode i kaze: Ajmooooo Marlone, tableta. Sinoc smo snimili dobar kafic sa bezicnim internetom, odmah do hotela, kao i Subway i King Burger i to su bile nase prve postaje. Zamislite, to mi je prvi hamburger Made in USA na ovom putovanju. Dosad sam samo jedan Made in Peru hamby pojeo. Drugo su sve bili mixevi razne hrane. Siti smo otisli u kafic, zasjeli i slijedeca tri sata surfali i nis ne radili. Naporno je bilo samo hodat u La Pazu, a kamoli se uspinjat, a sve ceste su takve. To je nevjerojatno kako visina djeluje na covjeka. Onaj tko to nije dozivio, tesko si moze docarati. Mene su pocela prsa boljeti, vec dva dana disem kao da imam astmu, ko da su mi pluca puna necega. Zato smo jutros samo sjedili u kaficu i cekali dva popodne kad smo odlucili otici prema jezeru Titicaca.

Kao i uvijek dosad, u Juznoj Americi nikad ne treba jurit na bus u odredjeni sat il minutu. Samo mahnemo rukom, taxi stane, pitamo gdje ici za uhvatit bus za odredjeni grad i onda izdilamo cijenu. Obicno to bude 8 do 15 kn, al to je ovdje pravo bogatstvo, pa ako nas taxist trazi maksimalnih 15 kn, mi se odmah naljutimo i trazimo cijenu od 12 kn. Ustedimo cijelih tri kune. OVaj put nas je taxi odveo do gradskog groblja u La Pazu gdje nit nismo izasli iz auta, a vec su dvije zene nudile nam prijevoz njihovim mini kombijem do Titicace. Cim vide bijelce, znaju kod bi mogli ici. Platili smo 30-ak kn po glavi za tri sata voznje do tog jezera i odmah zasjeli u mali kombi. Krcat ljudima. Bilo nas je 10. NAs dvoje tak veliki, nikasd ne znamo gdje cemo nohge staviti. Kombi se polako penjao cestom i izasao iz grotla u kojem je smjesten La Paz. Naime, grad je sagradjen na raznim brdima, pa ima nadmorsku visinu od 3.200, 3.440, 3.880 m il 4.200 metara, ovisno u kojem ste dijelu smjesteni. Centar grada, gdje smo mi bili, jest na 3.880 m. Odjednom, pejzaz se poceo mijenjati. Nalazili smo se na bolivijskom altiplanu (visoravni), sve ravno i zeleno oko nas, a asfalt ko novi. Izgledamo je ko da sam opet u Novom Zelandu il Skotskoj. Vidjeli smo pokoju ovcicu il kravicu, al plave povrsine je bilo posvuda.

Nakon tri i pol sata drndanja, konacno stigli mi u Copacabanu. Al ne onu najslavniju, osijecku. Niti u onu brazilsku. Stigli mi u bolivijansku Copacabanu, malom gradicu na obali jezera Titicaca, najviseg ploveceg jezera na svijetu, na 3.880 metara. Cim smo izasli, ista prica. Prvo nam uleti mladja, a onda starija zenska, obucena u njihovu nosnju i nudi smjestaj u hostelu. Alex kaze da idemo vidjet hostel te stare zene jer je tiha i draga. Opet jedva hodamo zbog prorijedjenog zraka. Hostel je novi, cak ni recepciju nema jos jer se nesto gradi prizemno, al soba je sasvim oke, za 20 kn po osobi odmah prihvacamo. Ajmo dolje do jezera, udaljeno oko 400 m od hostela. Al bilo je to najnapornijih 400 m nizbrdo koje sam u zivotu prohodao. Morao sam dvaput stat da dodjem do daha. Alex izgleda ko da je u boljoj formi... ili ga ta visina previse ne dribla. Opalili par slika uz obalu jezera koje se uopce ne doima tako napeto i prekokrasno. Neka zenska iz male agencije pokraj obale nam odmah nudi odlazak sutradan na otoke + bus do Puna (grada na peruanskoj obali jezera), sveukupno za 60 kn po osobi. Nismo ni stigli, a vec smo imali u dzepu plan i karte za sutrasnje aktivnosti i novo putovanje. Tako se to rijesava u Juznoj Americi. Hrvati i nase agencije mogu si u guzicu stavit svu slavu kojom se dice kad je u pitanju turizam, promidzba i organizacija. Ovdje necete niti sici s busa u novi grad, a vec ce vam ljudi nudit ponude gdje ici sutradan i sto vidjet, kao i buseve za vas naredni dan jer znaju dobro gdje turisti idu i sto zele vidjet. I sve je po vrlo prihvatljivim cijenama. Dodjete u tamo neku Copacabanu u Boliviji i odmah mozete kupit kartu za opet neki tamo nepoznati Puno. A kod nas, usred ljeta, turisitima je tesko naci si prijevoz iz Zagreba, a kamoli nekog drugog grada, do npr. Plitvica. A dicimo se tim Plitvicama i obalom ko da su od zlata. Ne pricam gluposti jer probao sam ja mojim gostima preko couchsurfinga sredit usred ljeta da iz Zgb il Rijeke dodju do Plitvica, posjete taj nac. park i odmah tu vecer il drugi dan ujutro idu za Dalmaciju, al to je mission imposible. Ne voze busevi u svako doba. Treba cekat. Katastrofa. Mi bi najradje da nam turisti utrpaju novac u dzepove, a dalje nek se snadju. Kakva zemlja, kakvi ljudi! Nije Lijepa nasa, nego Sugava nasa. Eto, odsad tako zovem zemlju u kojoj na zalost zivim.

Ono za sto vas ovdje ljudi nece vuc za rukav jest hrana, restorani... al kad putujete s drugim Goranom Milicem, i to ste rijesili. Tako sam prozvao Alexa jer taj covjek samo misli gdje cemo sto dobroga pojesti. Oke, i ja sam znao da se nalazimo na jezeru pa moramo neku slatkovodnu ribu probat. Pa ajmo vidjet sto je ta "trucha a la plancha". Trebala bi biti pastrva na zaru, al Alexu nikako objanit da je bas tako. Uboli smo prekokrasan restoran, sav u drvu, posluzuju nas lokalni ljudi.... a kad smo dobili tu ribu, ajme koje li divote. Al nema do ribe s naseg Jadrana, zar ne? Ma gonite se vi retardirani hrvati koji tako mislite u k. i 3.p.m. Ova je riba nesto najbolje sto sam jeo zadnjih par godina. U Sugavoj nasoj ce hrvat hrvatu podvalit smrznutu ribu za svjezu, al ovdje mozete samo osjetit da je riba svjeza. Milic je pojeo svoj tanjur i vec mastao da cemo sutra probat istu pastrvu na peruvijanskoj strani jezera. Ovdje smo je platili oko 50 kn po osobi, a jos smo si i salatu od tunjevine narucili, al jedino je to bilo presuho i nije licilo na ono sto jedem kuci. I ovo me vec zabrinjavalo. Prosla su dva dana, a ja nisam nit jednom rigao. Da nije da mi je pocelo biti bolje. Uh, trebao sam pregrist jezik. Samo sto smo stigli do hostela, novi problemi. Poceo sam kasljat bez prestanka. Cinilo mi se ko da imam vodu u plucima. Procitao sam u knjizi da je voda u plucima jedan od najgorih oblika visinske bolesti i da tad stvari pocinju biti vrlo opasne. Ja sam se bas tako osjecao. Ko da tijelo gubi svakakvu kontrolu na tim visinama i totalno se mijenja, tjera vlasnika da se cim prije vrati u nizine. Izgleda tako sokantno dok ovo citate, al nisam nikad vjerovao da cu u nepunoj 40-oj godini zivota reci ono sto sam veceras rekao Alexu: "Prvi put u zivotu strah me leci i zaspati jer mogao bih se nikad vise ne probuditi ziv." Brrrrr, frapantno zvuci, znam. Alex se isto malo uplasio tih mojih rijeci jer je cuo kako kasljem, a do jucer me samo glava bolila. I on je isao citat dio knjige di sam to procitao o vodi u plucima, a onda me dva sata zabavljao raznim spikama o svom zivotu, putovanjima, djetinjstvu i onome o cemu masta ostvariti dok je ziv. Ja sam se samo nadao da cu sutra bit ziv.

La senora del hostel dosla me zvati u sobu da mi je stigla posjeta... Tatiana. Stajala je na terasi hostela, okrenuta mi ledjima, al i tako sam mogao skuziti koji je to komad.... Niska samo 162 cm, godiste 1973. cokoladne boje koze, isprceno dupe, uski struk, brineta, duga valovita koja koja joj je sezala do pola ledja... Stigao sam do nje i rekao joj: Hola Tatiana. Iznenadila se, okrenula i zagrlila/poljubila me u obraz. Njena faca je mjesavina latine i Maori (domorodacki narod Novog Zelanda). Prezgodna. Vidi joj se na faci da ima godine, al da se stavi pokraj neke hrvatice od 30-ak godina, nasa bi izgledala ko njena starija sestra. Tehnicki gledano, Tatiana je cisti MILF (ovu skracenicu mogu kuzit samo muskarci koji se cesto sluze netom pa je necemo prevadjati zenskom rodu), al nema djece i nikad nije bila u braku. Lav je, kao i ja, u horoskopu i odmah smo bili na istoj valnoj duljini. Odvela me u grad autom da pojedem neki skupi sendvic od 25-30 kn, pomogla mi da od ulicnih dealera promjenim novac, objasnila mi kak da skuzim ak su novcanice lazne, pa zvala frendicu Cynthiju koja ce nam se kasnije pridruzit.

Nisam se previse sredjivao za vecernji izlazak. Bermude i obicna majica. One jesu. I Tatiana i Cynthia (42, MILF u pravom smislu rijeci). Odvele su me u noci obilazak Lime, grad me nije previse impresionirao, al ipak je medju ljepsima cijele LatinoAmerike. Napravio sam lude fotke nocu, otkiro novog virtuoza u sebi, fotografa. Otisli smo setat glavnim ulicama grada, a onda zavrsili na pizzi. Castio sam obje. Tatiana se vec prvog dana pocela zagrijavat za mene. Skuzio sam to po njenon konstantnom dodirivanju mene i kako se stisne uz mene kad se slikamo skupa. Odmah me pitala ak zelim da se sutra vidimo i da mozemo do nekog Inca nalazista, koje se nalazi van grada, ici njenim autom. Naravno da sam pristao. No ima i 1 problem. Saznao sam da za ici u Amazonu, te u Boliviju, moram biti cijepljen protiv zute groznice. Uh, ovo mi rusi sav koncept putovanja. Kako to rijesit sad?



KOREA i INCAS
Subota, 19.3.


Kad sam ustao, sigurno je bilo podne, al kako na ovom putovanju nit imam sat, nit imam mob, nikad ne znam koliko je sati, a kamoli koji je dan. Nikog nije bilo vise u sobi, al one suge od marijuanerosa su stalno po hostelu. Ili u kuhinji ili u dnevnom boravku il pred TV (sve je dio maleckog hostela, da ne mislite da zivim u Sheratonu). Samo se gube po hostelu, nis ne radeci, a od kupaone bjeze ko da je vrag tamo. Vazno da stalno puse i slusaju Marleya. Znam da mi ovo necete povjerovati, tesko je i meni to napisati, ali... moj najbolji i najdrazi sustanar ovog ludog hostela je.... Azijat!! Poznat po tome da ih ne podnosim, u Limi ipak moram potpisat kapitulaciju i reci da mi je najdrazi od svih Koreanac, imenom i prezimenom Teajun Kim. Ima tipicno retardiradu facu Azijata, al je genije za kompjutere (nist cudno) i za slikanje. Ima stratosfericno dobre slike s Uskrsnjih otoka, gdje je bio prije dva tjedna. Jedva prica engleski, pet rijeci spanjolskog, kaze da je poceo studirati njemacki, ja ga nes pitam na svapskom, on bleji. Kad ga nes pitam na engleskom, on si kaziprstom jedne ruke pise po drugom dlanu, pa mi odgovori. Ma lik iz crtica! Al jaaako simpa i dobar. Pita me malo o Hrvatskoj. Odmah ide ukucavat nest u svoj mali komp i kaze mi “aaaaaa, Crooo Cop! He is Croatian.” Onda kaze da Lovren, ex igrac Dinama, igra u Koreji. Nisam ni znao. Pa odmah mi malo spika po naski, kaze "dobar dan, dobro jutro, kako si, hvala..." Zanima ga sve. Bas lijepo. Jako dobro sve izgovara, al najvise me odusevio kad je tocno izgovorio moje prezime. Bez greske. S pocetnim i zadnjim slovom s kvacicama. Al sad dosta! Morao sam ga otpiliti jer moram se naci opet s Tatianom. Danas idemo vidjet neko Inca arheolosko nalaziste malo van grada. Uzeo sam taxi i dosao na drugi dio grada gdje me cekala u njenom crvenom auticu. Obavezno poljubac u obraz (to je obicaj kod musko/zenski prijateljskih odnosa). Vozili smo se pol sata uz obalu, rubni dijelovi Lime su sugavi i pustinjskog okruzenja, a na samoj obali. Neobicno. Rusevine Inca i jesu i nisu zasluzile posjet. Autom smo obisli par dijelova raznih gradjevina, al sve je u pijesku i sljunku. Nema se sta za vidjet, skoro ni slikat. Al kad je Tatiana na slikama, one imaju smisla.

Nazad u grad, izgubili smo se putem (na cesti), al ja ne brinem. Ona je moj osobni vodic i sofer. Stali smo na rivu Lime, al reci da je to riva je understatement. Opet poruka hrvatinama – ak hvalite splitsku il bilo koju drugu rivu na nasoj obali, onda dodjite vidjet sta znaci riva il lungomare u nekoj svjetskoj metropoli, konkretno Limi. Nisam vidio ljepsu. Ovdje se za rivu kaze malecon, na spanjolskom. Duga je 15-ak km, palme, zeleni parkici, putici, svako malo neki vidikovac, neka slasticarna, neki djecji parkic, malo dalje skejtaju teensi... Paralelno ide cesta za vozila, a uz nju serija nebodera s otmjenim stanovima. Ovdje bi se dalo kupiti stan i zivjeti. Maybe one day. Al skupo je, mislim oko 3.000$ kvadratni metar stana. Al opet jeftinije neg stan u centru Poreca. A ispod sveg ovog sto sam opisao (malecona oliti lungomarea), nalaze se pjescane litice visoke oko 200 m i dolje je druga glava cesta za vozila i paraleno uz nju more, tj. ocean. Zovemo ga Tihi, a tako ima bucne valove. Plaza nije za kupace jer nema pijeska, neg oblih kamenja, puse vjetat i veliki su valovi. Zakljucak? Raj za surfiste! Kad gledate od gore, vidite bezbroj malih crnih tockica u morju, izgledaju ko peraje morskih pasa, a tu su zapravo surfisti koji cekaju pravi val da se podignu na dasci.

Kad se spustio mrak, a ovdje je to vec oko 6 navecer, Tatiana me povezla do hostela, al vidio sam da joj se ne ide kuci. Ugasila motor i namjestila se da pricamo. A od gore, s terase hostela, marijuanerosi zuje u nas. Opisujem joj svakoga ponaosob. Poceli mi pricat o nekim privatnim stvarima, zasto ona ima 37 g. a nema ni muza nit djecu, zasto ja imam 39 g. a jos single. Vidim da ce se ovo oduziti, pa pitam je: “ Imas vremena? Ajmo mi nes pojest da ne pricamo tu u autu.” Odvela me u peruanski McDonalds. Zove se Beosas il tako nesto, lanac brze hrane u ovoj zemlji. Cijena je ista kao u McD. Oko 30 kn za full meal. Samo ona jede izuzetno sporo. Kaze da i po 30x prozvace jedan ugriz hrane. I tako ona meni nastavi pricat o njenim vezama i nekom starom tipu od 65 g. koji joj je susjed, oblaci se ko teen u sarene bermude i havajske majice i upucava joj se, a brdo para ima. A njena mama (s kojom zivi) govori joj da sta ceka, nek tog starkelju malo zavede. A pitate se sto ja cekam? Ima Tatiana dva velika minusa. Osim sto je prestara (sta cu ja u pubu mladosti radit s 37-godisnjakinjom? hahaha), Tatiana i pusi! Rekla mi je to jednom prilikom prek neta, dok sam jos bio u Hr. Al ni jednom nije zapalila u ova dva dana. Pitam je dal ona stvarno pusi. Odgovorara potvrdno, al nece pred menom jer kaze da zna da to ne volim. A sta bi zene sve napravile da nekog zavedu i osvoje. Al x puta sam isprobao te eksperimente s pusacicama i nikad nije upalilo. Nece ni s njom. Zenska je previse samosvjesna i dok je pricala o sebi, vidio sam koje bi probleme imao s njom. Lavica, rodjeni vodja, ta bi mi komandirala u kuci sta da radim i kad da ustajem i idem spavat. Zavrsivsi spiku uz hamburger, odlucila me ona povest i u glavni park u najljepsem kvartu Lime, gdje i ja prebivam, zove se Miraflores. Park se zove Plaza Kennedy i osim zelene travcice, ovdje se nalazi pregrst malih standovi gdje lokalni ljudi i domoroci prodaju Inca stvari. Ajmeeee, sto ima sveg i svaceg! Sad znam gdje cu zadnji dan mog putovanja kupovat suvenire za prijatelje i prijateljice. Sebi necu nista, moji suveniri su sjecanja s ovog putovanje. No, nastavlja se misteriji cudnovatih slika na malo debljem papiru na kojima covjek nesto napise, nekom posveti i baci u postanski sanducic, a koje se svugdje u svijetu zovu razglednicama. U cijelom Ekvadoru, a sad i Limi ih nema ni za lijek...


JOGGING IN LIMA
Nedjelja, 20.3.

drrrrrrrnnn... Budilica zvoni u cetiri i pol ujutro. Vani mrkli mrak, zima. Dva sirova jaja u casi otisla su na ex kroz grkljan. Navlaci se donja trenerka, gore maja s kapuljacom. Otvaraju se vrata zgrade, Birilo mase repom i krece se. Tako je to radio Rocky. A ja? Ustao opet u podne, stojim u sobi jer oni smradovi su opet zaposjednuli i kuhinju i dnevni boravak, samo je kupaona uvijek prazna. Ipak, u jednom trenu kuhinja je free i ja brze-bolje iz ruksaka vadim pakovanje cokolina, idem u kuhinju zagrijat si mlijeko, kad evo ti zgoljavog i dva metra visokog Rusa, onda Cileanca, pa i neke zenske suge iz ne znam koje zemlje. Svi bulje u to sto ja pripremam. Jedna zenska samo sto nije nosom zaronila u moj cokolino i pita sto je to, ja govorim hrana za djecu. Sad im sigurno nis nije bilo jasno. Velika bijela mrcina, koja izgleda ko Cro Cop kako mi je rekao Koreanac, i koja ni s kim ne prica, jede djecju hranu, uza sebe uvijek ima fotoparat pink pederske boje, a mouse za komp mi je u obliku malog crvenog autica. Sta li su si ti ljudi sve mislim. Sjeo ja u dnevni boravak za stolom s mojim cokolinom, jedem i surfam na svom kompu, a svako malo s kauca cujem da marijuanerosi nes pricaju i u svakoj drugoj recenici kazu “el Croata”. Ja i dalje konstantno imam nadrkanu facu i svako malo svih prostrijelim i skeniram pogledom, pa nastavljam pisat na kompu. Zavrsivsi s doruckom u jedan popodne, odlazim u svoju sobu, preoblaci se u dry-fit usku plavu majicu bez rukava, svu pripijenu uz tijelo, kratke crne shorts, na glavi plava bandana kao zastava Australije. Izgledamo kao Apolon, sve isklesano od misica u toj pripitoj majici. Izlazim iz hostela, pravac lungomare koji je udaljen samo 400 m. Moja eurodance muzika u usima, Mizuno na nogama. Definitivno je to moj highlight ovog putovanja. Ne trcim. Lebdim! Nailazim na nekoliko drugih joggera, al ti su debeli, spori, u losem outfitu. Nedjelja je, pa su i obicni smrtnici u setnji rivom. Parovi se prestaju ljubit, djeca staju s igrom, gosti u slasticarnama prestaju jesti svoj sladoled, taekwondo borci stali s treningom... svi u cudu gledaju koji je ovo Superman sto trci njihovom rivom. Jos je i lagana kisica pocela, al to nikog ne smeta... Van Der Zivkovic leti pokraj svih njih. Stigao sam na sasvim drugi kraj malencona, sigurno 8 km pretrcao. Sad trebam nazad. Spustam se puticem uz liticu, 200 m dolje na glavnu cestu i uz plazu, al sve je neugledno, prasnjavo. Nakon 2 km donjom cestom, vracam se gore, drugim puticem uz litice. Malo sam se zaletio i previse potegao trceci u jednom smjeru. Vidim zadnji neboder pokraj kojeg mi je hostel, al daleeeeko, daleko je. Nakon skoro dva sata trcanja, stizem nazad. Suge i dalje u hostelu. Nevjerojatno, al bas sad je red za kupaonu i tusiranje. Valjda im je to onaj jedini dan u mjesecu kad se peru. A ja se kupam u znoju. La senora del hostel mi daje telefon, Tatiana me zove. Pita di sam cijeli dan, sta joj se ne javljam. Ajd za sat vremena sam free. Moze! Doci ce po mene.

Obucena u neku pripijenu suknjicu i leprsavu majicu, iako je imala grudnjak, sise br. 4 su joj setale malo sim, malo tam. Morao sam se dobro koncentrirat da je gledam u oci koje su bile malko vise gore. Sjecam se njenih slika prije puta i nije ih imala ovolike. Da nije prije mog dolaska isla na plasticnu operaciju? Mislim, sisa. Ne ociju. I nos joj je mali i najsladji kojeg sam ikad vidio na nekoj curi. Ma ko bonbon je... samo 37 godina. Koja steta!! i pusi! Ma katastrofa, znam! Veceras me vodi u neki Agua park. Niz od 12 vodenih slapova, konstrukcija i vodoskoka koji su osvjetljeni raznim bojama okolnih reflektora. Klik, klik, klik... Samo slikam, bez blica, slike su prekrasne. Ona je na njima, moja muza. Namjesta se i pravi se vazna, svjesna svoje atraktivnosti. Onda se stisne uz mene dok gledamo sto smo uslikali, kosa joj prelazi preko moje celave glave, a sise joj dodiruju moje laktove (toliko je mala). Ima tako ugodan miris na sebi. E danas ipak mora ici kuci malo ranije, sutra se radi. Pitam je nek mi sutra sazna u vezi cijepljenja protiv zute groznice. I vazna napomena. Ona ne spika nist talijanskog, nis engleskog. Znaci iskljucivo spanjolski pricam s njom. I u trgovinama i busevima i kioscima... samo spanjolski. Dobro mi ide kad sam je uspio zavesti pricajuci na spanjolskom.

Teajun ulijece u sobu. Vec ste zaboravili, ha? Koreanac! Kaze mi: “Marlon, I have a great news for you.” Cijepljenje protiv zute groznice u Limi je... besplatno! Ali, moras ici u srijedu. Druge dane se placa.” Nevjerojatno! Ja sam mu to samo spomenuo neki dan, a on je danas surfao netom i na koreanskon websajtu nasao taj podatak i prebacio mi ga na mail. Sjajno, sjano, al ko ce jos 3 dana ostat u ovom gradu? Pa sve sam vidio, ne zanimaju me zgrade. Ja sam dosao u Juznu Ameriku da vidim i divim se prirodi, divljini. Ako ostanem jos tri dana, to mi remeti cijeli itinerar puta. Nakon cijepljenja treba proci 10 dana prije nego to pocinje djelovati i tek tad mogu u Boliviju i Amazonu. A moram i 5 dana provest s Tatianom na putu za Cuzco i Machu Picchu. Hoce da idem s njom jer ona ide poslom, pa ce nam bit placen smjestaj i hrana. Kako sve to iskoordinirat? Nikako, nemoguce je. Nesto cu morat odgodit ili cancelat. Al sta?



EL HOMBRE QUE CORRE
Ponedjeljak, 21.3.


Senor Marlon. Una telefonada por usted. Tatiana me zove u 9 ujutro. Sve mi je saznala za cijepljenje. Mogu to napravit istog trenutka u nekoj bolnici tu blizu, cijena 70 solesa (140 kn). Razmisljao sam 10 sec i odlucio to uciniti. Danas. Sad. Govori mi kako doci do bolnice. Teajun mi kaze da je on to ucinio u Buenos Airesu, dva dana mu je bilo malo lose, imao temperaturu, hladno mu stalno bilo. Francuskinja koja spava pored mene u sobi mi kaze jesam li se raspitao o nus-pojavama, da ih ima poprilicno. Pa mi namigne, valjda me zeza. Kad je odlazak u divljinu u pitanju, posebno u Amazonu, nis me ne moze pokolebati. Izlazim iz hostela, hitro idem prema bolnici. Prolazim kioskom i vidim svoju sliku na naslovnici peruanskih dnevnih novina El diaro de Lima. Naslov vice: "Quien es el hombre que corre?" I moja slika na rivi u Limi dok trcim. Nemam vremena za to. Imam dogovor tocno u 11 sati u bolnici. Medicinska sestra upisuje moje podatke, doktorica me zove, pitam ak mogu to sve slikat. Cierto. Gotovo bilo u 5 min. Dobio zuti kartoncic na spanjolskom i sad sam miran next 10 years. Mogu ic svugdje sad, u najzabacenije divljine naseg planeta. Odmah zovem Tatianu i kazem joj da ja sad odlazim. Idem prema jugu. Idem u Chile. No prije tog, idem u neku oazu usred pustinje, Huacachina se zove. Tatiana mi kaze nek idem s bus kompanijom u kojoj ona radi, Cruz del Sur (Juzni kriz), najboljoj u Peruu. U 14h imam bus, samo 70 kn za 4 sata voznje. Pita me zelim li sjedalo u busu na katu il dolje, uz staklo il prolaz. Bukirala mi je sve istog trena dok smo spikali na telefonu. I kaze da najbolje da dodjem u 13h do kolodvora pa cemo skupa na rucak.


MP3 u 3PM

Danas je jos zgodnija, al dosta s njenim opisivanjem, jer ovo postaje erotski dnevnik hrvatskog Don Juan, a ne moj putopis. Ostavio sam joj moj manji ruksak na cuvanje za tih dva tjedna sto cu bit na putovanju po Chileu i Boliviji. U njemu su neke majice, patike za trcanje i ljetne svari koje mi ne trebaju sad, no moj je put dozivio veliki udarac. Ne mogu si naci mp3 player. Slusalice su tu, baterije isto, al mp3a nema i nema. Gdje sam ga u 3 p.m. stavio? Ma sigurno mi ga je maznuo netko od onih smradova. Nisam ih ni pozdravio kad sam napustao hostel. Uzeo emergency exit pri izlasku iz zgrade. Samo sam prije tog platio 30 kn za svaku od tri noci i dao nogama vjetra. Kako cu sad putovat u busu satima i satima bez moje muzike?? Rekao sam Tatiani za ruckom da mozda necu moci s njom u M.Picchu jer moram u La Paz, u Amazonu, a sve mi je tako knap s vremenom. Ona kaze da mogu doc par dana kasnije, ona ionako ostaje 5 do 7 dana u tom dijelu Perua. Kaze da joj pisem prek fejsa, da ostanemo u kontaktu, da moramo dogovorit taj zajednicki put. Dobro, dobro. Don't panic.

Bus je vrlo dobar. Na kat, klima, posluzuju jela (ukljucena u cijenu), imaju tv i najvaznije, nikad ne prelaze 90 km/h. Na kolodvoru kod oaze me docekuje osobni taxist Jose, opet je Tati sve sredila. Sa mnom u autu neki tip i dvije cure od kojih sam u busu pikurao onu tamnije kose. Kad su prozborile, a ucinile su to na francuskom i jos kad su zapalile cigaretu po dolasku do hostela, zgadile su mi se. Odlucio ja ic s tipom, hahaha. Decko je kralj! Iz Londona, plavi, kosa u rep, fin i pristojan, putuje 4 mjeseca po Juznoj Americi al ono sto najvise fascinirat, ima 18 godina!! Spavamo skupa u sobi, on na katu, ja dolje. Al prvo idemo nes pojest, ja kinesko jelo - rizu i piletinu s povrcem, on neke spaghetti pesto, u zelenom sosu. Od rodjenja je vegetarijanac jer su mu to i roditelji. Nikad u zivotu nije probao meso, nit ribu. Koji lik! A tako drag i kulturan. Kazem ja - Englezi su uvijek bili klasa iznad svih drugih naroda. Efi mu je nadimak. Zavrsio srednju skolu, zaposlio se da radi i zaradi i krenuo na put s frendom istih godina. Partyjali su u Rio de Janeiru, bili na ledenjacima u Patagoniji, planinarili na neki vulkan 3 dana pa se u skafanderima bacili po snijegu i tako dva sata sibali 30 km/h nizbrdo... Sta ce stariji, glupi, konzervativni hrvati na to reci? Sigurno nesto tipa "ja nikad nebi svog sina/kcer pustio/la sa 18 g. da ide po svijetu". Da, da. I nemojte! Drzite ih i dalje pod staklenim zvonom, nek postanu retardinjosi, kao sto sam i ja bio do 30-te. A onih 2 promila hrvata koji su otvorenih pogleda, evo nek vam ova prica mladih Engleza posluzi kao dodatni motiv da svoju djecu pustite, cak i potaknete da idu putovat dok su mladi. Ocvrsnut ce, mentalno. Al taj drugi frend Efija je nesretnjakovic. Imao je tolikih problema s visinskom bolesti da mu je bilo lose i sve gore i gore da je morao prije par dana, na pol njihove 4-mjesecne avanture, prekinut sve i vratit se kuci. A Efi nastavlja. Kuriozitet - njegovo prvo putovanje uopce bilo je, u Hrvatskoj! Proslog ljeta. Pricamo, izmjenjujemo iskustva s nasih putovanja i idemo spavat.


SAND-BOARDING IN PERU
Utorak, 22.3.


Njega je probudio pijetao u 5 ujutro, mene gamad izraelska oko 9. Efi me pitao sinoc dal sam vidio koliko Izraelaca putuje, a ja ni 1 vidio nit cuo. Do danas. Kaze da ih ima posvud. I stvarno. U ovom hostelu ih ima 20, restoran pusta njihovu muziku, imaju posebne izraelske jelovnike. Ta neka izraelska gamad iz sobe do nas se derala ujutro dok je odlazila iz hostela i to bas ispred nasih vratiju. A hostel su zapravo tri spojene prizemne zgrade u obliku slova U, sa sobama iz kojih se izlazi na lijepi vrt, pa u obliznji mali restoran u drvu i malo dalje bazencic, a pol metra od bazena odmah se pocinju uzdizati pjescane dine. Mjesto je fantasticno. Samo da je cisto i da nema 120 taxija na cesti koji samo trube. I da nema tih 20 Izraelaca. Odvratan jezik. Djevojke su im tak lijepe, ko latine, neke visoke, al kad pricaju taj jezik, ko ra rokcu. Odvratno. Kaze Efi da mladi Izraelci cekaju da zavrse vojsku (muski 3 g, zene 2 g) i odmah dignu sidro i odlaze iz zemlje da ne moraju ratovat. Tako bi i onih 2 promila pametnih hrvata trebalo uciniti. Putovat, otici iz zemlje u kojoj nema buducnosti.

Sinoc sam na recepciji hostela vec bukirao jutarnji odlazak buggyjem na dine i boardanje na pijesku. Kosta 90 kn. Sa mnom karikatura-par iz Poljske. Ona metar i osamdeset, bacacica kladiva, njen biceps i triceps ko moj kvadriceps. On patuljasti i smijesni blondino s pravokutnim naocala za vid. Ja ih pitam ako su iz Poljske i tako smo zapoceli spiku. Rade i zive vec godinama u Irskoj. Cak su mi i vodu ponudili. Prihvatio. Pridruzili su nam se i neka zgodna Amerikanka i njen fucker crncuga. Dobri sofer nas vozi buggyjem po dinama, ludo uspinjanje i jos ludje spustanje po pijesku velikom brzinom. Stajemo na vrhu druge dine. Vadi sofer snowboardove i ajmo. Vezemo ih na noge. Ja prvi put u zivotu. Poljaci isto. Karikature! Meni ide dosta dobro. Prvih 20 m nisam pao i boardao sam po strmoj dini, a onda se stropostao. Al nis ne boli. Odmah penjem da probam opet. Sad je jos bolje. Vozac buggyja nas vozi na novu, visu dinu. Sad je jos strmije. Jos bolje. Crncugi ide sjajno, Amerki vrlo dobro, meni dobro. Poljaci su klaunovi. Ja slikam sve, pa cak i dok se vozim buggyjem, kad odjednom guma zazlajfa i ravno pijesak meni u fotkac. Ne radi vise!! Nece otvarat-zatvarat zoom. Kakav novi udarac mom putovanju! Sad se mogu "slikat"! Slobodno se mogu vratit doma. Sta ce mi putovanje ak ne mogu slikat sva mjesta di cu ici. Sofer buggyja mi u hostelu samoinicijativno pokusava isisat ustima zrnca pijeska iz zooma. I stvarno, fotkac proradio. Dao sam mu napojnicu od 30 kn. Nije vjerovao, to je izuzetno puno za ovdasnje prilike. Idem se kupat u bazen i suncat. Izraelaca svugdje oko mene. Bas su nekulturni, deru se. Ja pizdim, ali u sebi. Oni su brand new entry na mom osobnom popisu gamadskih naroda koje ne podnosim. Francuzi, Belgijanci, Grci, Turci, Spanjolci, vecina muslimanskih naroda i sada evo Izraelaca. Za rucak sam pojeo sto i Efi jucer. Spagete s necim zelenim. Odvratno! Al gladan sam bio, pa sam sve slistio. Kad smo vec kod tog, izgleda da sam smrsavio 5/6 kg (bar je tako pokazivala vaga u hostelu u Limi). Od toga sam sigurno 3 kg izgubio onaj dan kad sam trcao. Uglavnom, sad mi je trbuh skoro pa ravan i sad cu jesti manje, da stvarno budem hrvatski Apolon na plazama ovog ljeta. Isao sam slikati to mjestasce Huacachinu. Stvarno je oaza usred pustinje al nemojte me pitat kak je nastala. Nisam se informirao i ne znam. Putem san naisao na jos 1 solo tipa koji je hodao po dinama i slikao oazu, pa smo slikali svaki onog drugog.

Spustivsi se dolje uz obalu jezera, koji je zapravo prljava bara siroka 30, a duga 80 metara, ko da sam imao deja-vu. Ko da mi se ex cura pojavila ispred ociju. Ista konstitucija tijela, ista duga kovrcava kosa, brineta, sportske crne tajice, sve zategnuto, sigurno istih godina. Samo je imala naocale pa nisam oci joj vidio. Iako su mi latine top, meni se svidja taj prototip zene kakva je bila Ana. Kad nadjem neku istu njoj ili bolju (il kad bi mi se bar ona javila), tek tad cu se vezati. Sve manje ljepse od toga cu odbiti. Ukljucujuci Tatianu. Srecom da ne zna za ovaj blog, kao ni Alicia. Ah, moja mala Ecuatoriana. Neki dan mi pise na fejs, kaze da joj suze stalno idu, da se zaljubila. Pita jesam li se i ja zaljubio koliko i ona?


PREMA CHILEU
Srijeda 23.3.

U zadnjem trenu sam skuzio na imam bus iz oaze samo u 6 navecer za Chile. Putovat cu 15 sati busom i napravit 1.020 km. U 9 ujutro sam u Tacni, zadnjem gradu na obali Perua, prije Chilea. Brzo sam isao u hostel se pokakit, okupat, spremio i crta na autobusni kolodvor. Cijena karte astronomskih 200 kn, al ajd, to je ipak za 15 sati voznje. Opet sa uzeo ticket u Cruz del Sur (Tatianina firma). Kad se vozite Peruom, skuzite da su Perunaci zatucani koliko i hrvati. Tri su im stvari najvaznije - politika, religija i nogomet. Mozda mogu dodat i - zene, tj. sex. Na svakom, al isvakom zidu u svakom peruanskom gradu, velikim slovima su napisan imena kandidata za buduceg predsjednika Peru jer su izboru u 6. mjesecu. Gdje ljudi gube vrijeme! Politika, bljaaaak. Onda gube vrijeme u crkvama, to je opcepoznato za latinoamerikance. A za nogomet da ne govorimo. Stalno iz raznih kafica il restorana se cuju radio il tv prijenosi utakmica Libertadores Cuoa, isto sto i europska liga prvaka. Zene su posebna stavka. Svaka zena u svakoj juznoamerickoj zemlji ce vam reci da su njihovi muskarci mentirosi, lazljivci. Oce imat tri-cetiri cure istovremeno. Zato ja tu imam sanse. Ja sam tako drag i fin i njezan i romantican. Sve su odusevljene mojim ocima, meni nist posebno, al i Alicia i tatiana su mi to rekle. A imam obicne smedje oci. Zapravo i moja visina i bijela put i celava glava radi cuda. Svaki put kad hodam gradom, vidim da me zenske pikiraju i nasmiju se. Obavezno moram kupit stan u Limi, Peru. Al vratimo se mi u bus. tamo je bio neki razmazeni mali krmak od oko 14 godina, putovao s obitelji. Sminka jeans, slusa, velike slusalice i nabio do kraja muziku. Bilo je vec 10 navecer, stariji tip ispred njega mu je rekao da malo utisa jer ljudi spavaju, a on ni trznuo. Doslo mi je da mu napucam saku u glavu iz cista mira. Srecom, oko 23h je utonuo u san. Ja sam malo spavao, nisam mogao sic skroz spustit. Neka Peruanka mi je prije par tjedana rekla prek neta da je Tacna jako lijep grad. i da ga moram posjetit, ak idem u tom prvu. Da nisam isao u tom pravcu, te da sam je poslusao, otkinuo bih joj glavu po povratku. Napravio bi tisucu km da vidim mnostvo stracara, grad u pijesku, sve prljavo, kaos posvuda. Vidio ja u mojoj knjizi da pise kako je lijep okolis ako se putuje vlakom iz Tacne u prvi chileanski grad, Aricu. Taxi me odveo do zeljeznickog kolodvora. Pojavi se policajac i kaze da to cudo ne radi vec tjednima, renoviraju. Glupi taxist!!! Pa sta mi nije mogao reci. Al uredno mi je naplatio voznju iz busnog do zelj. kolodvora i nazad. Idem uzet bus za Aricu. Neki mini bus je 10 solesa (20 kn) za 65 km voznje. Idem vidjet opciju za taxi colectivos. Ukrcaju 5-6 ljudi u velike automobile, naplate malo vise al se barem vozis u autu. Pise lijepo na tabli 14 solesa. Pitam, kazu mi 16, kao jer imam ruksak. Drugi, 18. Treci kaze 20. Dopizdilo mi, nesto sam im izmrmljao i idem ja uzet mini bus. na kraju duplo jeftnije a bas je oke bus, za 25 osoba i vozi brzo. Jedino sto sam sjeo na zadnjem mjestu desno, na zadnjem sjedalu i okruzila 6-clana venecuelanska obitelj kojia ide na neki skup u Chile. Glava obitelji, ima moje godine (zavirio sam mu u papir pa znam) pravi se pametan pa sve detalje ispunjava na dva papira i govori drugima sto pisat. Ja ispunio to u 1 i pol minutu. Nisam nit stavio adresu gdje cu u Chileu biti, nit ime carinske postaje prema kojoj dolazimo. Al sve prolazi bez problema na granici. Imam i stambilj Chilea.

Zvrzzyvrjsofgljswfrvk.... re-wind!

Ne svidja mi se kako sam zapoceo s pisanjem novog putopisa, pa moram neke preinake napravit

Leti se, leti, opet se leti... Moje 7. prekooceansko putovanje. Vraćam se u Južnu Ameriku. Ekvador, Peru i Bolivija. 35 dana. Zašto sam odabrao ići tamo? Jer sam oko ekvatora, jer volim latino ljude, jer mi je taj kontinent najdraži i jer ima puno toga za vidjet što sam maštao još kao dijete - Amazona, Machu Picchu, Titicaca, Nazca, vulkani, planine, džungla...

Ono što čudi je da idem posve sam na ovo putovanje. Svi dosadašnji eksperimenti s raznoraznim curama bili su fijasko. Neovisno dal su bile domaće il strane, brinete il plavuše, dobre il loše, lijepe il ružne, mršave il debele... uvijek je loše završilo s curama nakon putovanja. Očito je problem u meni. Zato ovaj put idem sam. Al nisam ni ja glup. Idem sam, al idem tamo gdje žive najprekokrasnije cure na svijetu - LATINE!


BARAJAS, MADRID... SVE PO STAROM
Srijeda, 9.3.

Jutros u 7 poletio sam iz Venecije za Madrid (2.put u zivotu). I odmah sve krenulo po zlu (takodjer 2.put u zivotu). Stjuardese u Iberia Airlines su katastrofa, mrzovoljne i stare... Hrana losa! Iberia i Croatia Airlines su dvije najgore aviokompanije s kojima sam u karijeri putovao.

Na aerodromu Barajas u Madridu imam 4 sata vremena za slijedeci let, sve radim lagani, idem trazit nes za pojest, al sve skupo. Bas je bezobrazno to od aviokompanija il gradova koji grade aerodrome i imaju ih u zakupu. Ne znam tko odlucuje o cijenama na aerodromima, al trebalo bi sve bit s normalnim cijenama kad vec placamo bezobrazno astronomske cijene aviokarata. Znam, nisam ni stigao na odrediste a vec pljuste kritike. Al ajmo dalje s kritikama... trazim signal za bezicni interner, al svugdje je zakljucan i treba kupit bon. Prokleta spanjoska gamad! Al nije to sve... Glava me pocinje bolit, kasljem ko da imam tuberkulozu, grlo me boli, tresem se, zima mi je, a na aerodromu je ugodnih 23 stupnja.

Neka mulata koja radi na kiosku za informacije me pita nesto svaki put kad prolazim kraj nje. Prvo sta trazim, pa odakle sam, pa di idem. Ecuador! "A que bieno, te vas en mi pais, disfruta. (kako dobro, ides u moju zemlju, uzivaj)"

A ja jadnicak samo trazim McDonalds da nes pojedem. Nema ga na tom katu aerodroma. Uzimam u drugom kaficu sendvic s tunom, astronomskih 70 kn zajedno sa sokom od narance. Vracam se do mjesta gdje trebam chekirat kartu za Ecuador, glava me boli, smrcem... lezim tri sata na podu i onda mi kazu da je let odgodjen za jos 2 sata zbog nekih problema s avionom. Aha, samo je jos to falilo. Ko zna ako ce me Alicia cekat na aerodromu u Guayaquilu.

Idem opet trazit da nes toplo pojedem, polako se vracam do aviona... a tamo vec ulaze zadnji putnici, nakon samo 45 min. A rekli su mi da je let odgodjen na bar 2 sata.... Ajd, bar nes pozitivno. Sjedim uz prozor pokraj neke starije zene, al glava me boli cijelo vrijeme. Spavao sam prva dva sata leta, a onda kasljem i kasljem... i kasljem. Okrenem se prema suputnici koja me gleda siroko otvorenih ociju, u lijevoj zjenici joj pise STR, u desnoj AH. Kako i nece imat straha... kasljem ko da imam svinjsku gripu. Za rucak dobijam(o) dobre torteline punjene lososom, cilenaski stujarti su tako dragi, a cileanske stjuardese preazgodne. Ocito sam pogrijesio zemlju u koju putovat. Po povratku s puta trazim curu iz Cilea.

Mislio sam ja da ce mi let trajat 8/9 sati, al gadno sam pogrijesio.... bilo je to najgorih 12 sati leta!! Cijelo vrijeme glavoboljna, smrcanje i kasljanje. Samo sam prvih 2 sata leta spavao i ukupno dvaput isao urinirat. Ostalih 10 sati proveo sam u sjedalu kasljajuci i drzeci se za glavu. Uspio sam i nes TVa pogledat u avionu



ALICIA i GUAYAQUIL

U sparnom Guayaquilu sletio sam u 21 sat. Sve birokratske stvari rijesio sam brzo, nikakvo pretrazivanje ruksaka.... Jedino dok sam stavljao dva ruksaka na rendgen, carinik mi zavikne: "El canguro tambien! (I klokana isto)" Ma koji klokan sad? U dijelicu sekunde sam trebao sve shvatit... pederusu, koju mi u Istri znamo zvati marsupio (toplac), oni zovu canguro, a nju sam i dalje imao zavezanu oko pasa. Hodam sam kroz tunel i ulazim u dio aerodroma gdje lokalni ljudi docekuju putnike, kao da neka Hollywood zvijezda dolazi, fali samo red carpet... Tako sam se i ja osjecao jer svih 600 ociju sto je tamo cekalo oko tog hodnika, uperilo je pogled na naocitu, visoku, bijelu psinu... ocito su se pitali: jel to stvarno on? Jel to stvarno Vin Diesel dosao u Ecuador? E nije!

Alicia (165/29/2) me cekala malo dalje od svih tih ljudi, slatka, cokoladna, nasmijana od uha do uha, s balonom na kojem je pisalo - Welcome Myron Van Der Zivkovic (moj pseudonim na netu). Vani sparina. Taxijem stizemo do hostela, vozac me oderao za prvih 7$ (ovdje je dolar lokalna valuta). Hotel "9 de octubre" je vise nego dobar za 8$ po osobi. Isli smo odmah prosetat gradom, al nikog zivog nema. Ovjde kad se spusti mrak, a to je uvijek oko 19h, sve trgovine se zatvaraju i svi kuci! Isli smo prosetat uz obalu rijeke, malo prosvrljali kvartom, trazeci bezuspjesno nes za pojest i nazad u hostel. Ja i dalje kasljem, glava boli, al barem sam konacno na +27 stupnjeva i to nocu.

V.counter: 4

DORUCAK ZA ANALE
Cetvrtak, 10.3.

Ustao sam nakon 8 sati spavanja. Nikakvi problemi oko sna, al moje zdravlje je na red alertu. Odmah u apoteku kupit Mucosolvan (za kasalj), a tablete za glavu sam ipak popio samo komada 2 i necu vise piti. Poznat sam po tome da ne volim bas tablete.

Umjesto europskog dorucka za 1.75$ u hostelu, pozelio sam za dorucak pravu ekvadorijansku hranu - prvi big mistake u Ecuadoru. Alicia je rekla da idemo do Malecon setalista, al tamo nis nije otvoreno do 10h ujutro. Onda kaze da idemo do lokalne trznice. Zaustavili taxi a sofer je uvjeri da ce nas on odvest do pravog mjesta di se jede dobra hrana... Rezime svega: obicna kajgana sa malo sunke i nimalo kruha, sok od papaye, sve to x 2 daje iznos od 10$, plus 3$ taxija tamo i 3$ nazad (jer taj se restoran nalazio pol sata voznje od hostela), total 16$ za najsugavini dorucak u Juznoj Americi. Lose, lose... sve ide lose. Rekao sam Aliciji - jos samo potres fali! Al bolje da nisam!

Vracamo se u hostel, krcamo stvari u ruksake, idemo novim taxijem za autobusnu stanicu. Lovimo bus za Salinas, na obali.


SALINAS, TIHI OCEAN





Sat i pol busa prema zapadu nalazi se gradić Salinas, na obalama Tihog Oceana. Slika govori više od 1.000 riječi, a ja mogu dodati da je to ono što sam htio - palme, bijeli pijesak i + 32 stupnja.

Karta je kostala sitnicu da se nit ne sjecam. Bus stanica je asfalt i trotoar (dakle nema je u tom mjestu). Stariji dobri lik uz cestu nas pita ak trebamo hotele, ide nam pokazivat tri odmah do plaze... izabiremo onaj prvi, za 50ak kn po osobi. Alicia samo zeli da ima air conditioning. Trk do plaze koja je pjeskovita na suhom dijelu, a kad se ulazi u more, postaje sljunkovita i to od komadica skoljaka. Muy lindo, jako lijepo. Grad Salinas su neki opisivali kao "Little Miami". Prvo nije grad. Drugo nije ni najblijedja sjenka Miamija. Jedino su cijene jeftinije... a i plaza je mozda bolja od Miamija. Na plazi smo uocili dva americka para, dok su ostalo lokalni ljudi, mjesavina bijelaca, mezitosa/mulata i afro/crnaca.

Ekvador ima oko 40% indiosa, 40% mezitosa, 10% bijelaca i 10% crnaca. Mezitosi ili mulati su proizasli mijesanjem indigenosa ili Indiosa i bijelaca, bijelici su dosli iz Europe, dok su crnci tu stigli kao i svugdje po svijetu prije 200ak godina - kao roblje su ih europski osvajaci dovodili brodovima u svoje kolonije, neki su dozivjeli havarije/brodolome uz razne obale Juzne Amerike, pa tako i ekvadorijanske gdje zivi vecina afro/ekvadorijanaca. Alicia je takodjer mulata, ima sestru i brata bijelce, a ona mulatkinja.

Nakon mog prvog kupanja u Tihom oceanu (i uvjerenja da Alicia ne zna dobro plivat), otisli smo rucko/vecerat. Narucili tri tanjura... cheviche de camarones, camarones apanados i arroz de camarones... dakle camarones su bili glave zvijezde veceri. Ah, ne znate sto je to? Skampi! I to najbolji! I jako jeftino... oko 30 kn porcija. Nismo ni mogli sve pojest, pa nam je konobar ostatke spakirao i mi to uzeli u hostel. Tusiranje i ajmo u grad. Opet ona ista, jedina plaza, oblika polumjeseca, duga oko 5 km. Pogadjate, svu smo je prosli pjeske. Alicia je lav po horoskopu ko i ja i volimo hodat i stalno bit u pokretu. Prije povratka u hostel kupili smo si dobar sladoled i Gatorade. Ovdje otvaram malu zgradu. Gatorade, moje najnaj pice, moze se naci svugdje u Ekvadoru. Jedini problem sto ga nema u mom omiljenom okusu, limunu, pa sam se zadovoljio bijelim okusom jabuke. I stalno to pijem(o). Smijesno je kako ga Alicia izgovara - ili getorej ili etorejd. Uvijek mora 1 slovo izostavit. Ili ima disleksiju ili je glupa il joj ne idu jezici. Al sjetio sam se cileanskog stjuarta u avionu. Svaki put kad je nudio pice u avionu, rekao je spraj, umjesto sprajt (Sprite). Zapravo i ostali latinos imaju problema s izgovaranjem engleskog. Antitalenti za jezike. A tek kako mi Alicia izgovara prezime... ja to ni ne znam napisat. Jedino sam zapamtio kako Arnoldu (glumcu) kaze prezime - Shvejceshveger... tako nekako. S njom je smijeh stalno i o svemu. Bas je draga cura, dobra, njezna. Jedino joj moram sve placat. Valjda tako latine gledaju na bijelce - mi puni para, a one glume jadnice. Oke, nije skupo nist ovdje, prezivjet cu.... ima se, susjedo.... ah, ima se, stedi se.... Zatvaram zagradu i vracamo se na Ekvador i moje putovanje.

Dakle, vratili se mi u hotel, ostatak camaronesa nismo pojeli i legli spavat

V.counter: 8.
(ak vas zanima sta to brojim, probajte sami skuzit)


APOCALYPSE NOW
Petak, 11.3.

Ujutro Alicia pali TV dok ja jos spavam. Predsjednik Ekvadora, 38godisnji Correa, govori naciji da je u Ekvadoru na snazi opca opasnost od tsunamija uslijed potresa koji je pogodio Japan i da valovi stizu do ekvadorske obale oko 5 popodne. "Cijelo gradjanstvo s obale mora napustit taj dio zemlje, besplatni busevi su vec poslani u sve vece gradove na obali." Ma sta je sad ovo? Candid camera? Jel on to ozbiljno? Mi lezimo i dalje u krevetu, sve laganini. Ja kazem Aliciji nek ne vjeruje mass medijima, uvijek napumpaju stvari. A ionako tsunami ce doci tek oko 5 popodne pa imamo vremena... Ajmo mi jest! Restoran u koji smo htjeli ici je zatvoren. Ulazimo u market, krcato ljudi, cekali smo pol sata u jednom od 5 dugih redova. Ljudi kupuju namirnice ko da nastupa apokalipsa. Na cesti nema auta, nema psa, nema covjeka... zapravo prodje pokoji auto, al krcat svime, stolicama, kaucom, TVom... Mi se lagano pakujemo, pitamo ak ima taxi do La Libertad, veceg grada odakle da uzmemo bus do Quita, u unutrasnjosti zemlje. Recepcionist nam kaze da nema niceg jer su svi pobjegli, al da idemo u La Libertad, odakle cemo naci bus za Quito. Sjecate se kako se kaze za Hrvatsku? Mala zemlja za veliki odmor. Ja ne znam turisticku reklamu za Ekvador, al sam izmislio izreku za stanovnistvo. "Sto god vam jedan Ekvadorijanac rekao, drugi ce to pobiti." Zasto? Jer recepcionist je rekao da buseva za Quito ima iz La Libertad, crnac kojeg smo vani pitali cijenu za kartu, kaze da ne postoje busevi za Quito, al da nas gradski taxi moze prebacit do La Libertad za samo 50 centi. Kad smo zaustavili druge ljude i pitali di je taj gradski taxi, rekli su nam da tako nesto uopce ne postoji ovdje. hahahaha. Zaustavljamo nekog starca u autu, uzeo nam je 2$ da nas prebaci u La Libertad, tamo vojska s mitraljezima osigurava sigurnost jer navodno stizu busevi koji nas free odvode u Guayaquil. Ajd, konacno bar nes pozitivno.

Dosli mi u taj La Libertad, jos veca selendra od Salinasa. Tri vojnika saraju tim mitraljezima oko nasih glava, mijenjaju sarzere, totalna neozbiljnost. I kazu nam da ne idemo u Guayaquil, neg na neko raskrsce van grada. Stigli mi i tamo... a imali i sto vidjet. Na tisuce ljudi ceka u redu uz cestu, nasred nicega, sunce tuce ko ludo, 1 popodne. Alicia me konacno castila, kupila mi svjezi coco (odrezan machetom) za pol dolara (2,70 kn) i pijemo to dok cekamo. Al stize jos i jos i jos buseva koji dovode ljude iz ostalih gradica na obali, svi cekamo buseve za Guayaquil. Ovako mi necemo stici do ponoci u Guayaquil, a kamoli jos 300 km dalje, u Quito. Odmah su se u toj rulji pojavili i "lesinari". Neki casual, neki u odijelu, parkali svoje makine na sljunku medju tom poplavom ljudi i nude 10$ po osobi za prijevoz do Guayaquila. Ja odlucio to platit, dali tipu 20$ i krenuli mi malim Matizom na put od 150 km. Tip vozi ko lud, 150 km/h. Autocestom vidimo ljude u kamionima, pick-upovima, cak i dva mini vlakica kakvih ima na nasoj obali ljeti koji voze turiste, slikao sam ih kao dokaz. Presmijesno.


NICOLE, KAKVA BOL

Stigavsi u rekordnom vremenu u Guayaquil, nas “dragi” vozac pitao nas je ak zelimo na autobusnu da nas vozi jer u tom slucaju moramo mu jos 5$ platit buduci jse nalazi dalje od grada. E da, tako latinosi tretiraju strance. Zele izmusti i zadnji dolar. Odmah sam mu drsko rekao ne pa nek nas ostavi di zeli te da cemo uzeti taxi. Malo je Alicia nes pregovarala, pa smo se nasli na 3,50 dodatnih dolara. S autobusne stanice smo zvali neki hostel u Quito koji se cinio dobar te jeftin po opisu u knjizi Lonely Planet o Juznoj Americi. Ak je nekima biblija najsvetija knjiga, meni su to sve knjige od spomenute firme L.P. za putovanja. No, umjesto 5$ koliko pise u knjizi, zenska na telefonu je rekla da taj hostel kosta 13$. Zovemo drugi. Na taj se broj niko ne javlja. Zovemo treci. Cijena 6$ na noc po osobi. Sigurni sa smjestajem, krenuli na bus, platili (tj. ja platio, al dal to moram uopce napisat buduci je ova Alicia svjetska skrtica). Cijena busne karte je 8$ po osobi za osmosatni put do Quita, glavnog grada. Zamislite da se vozite od Poreca do Osijeka i platite samo 45 kn za kartu. E toliko je jeftino putovat busom po Juznoj Americi. Razlog? Cijena litre benzina u Ekvadoru je samo 3,50 kn. Bogati su nalazistima nafte, kao i Venezuela.

I vozac ovog busa je ludovao po cesti, kao i svaki na ovom kontinentu. Spavali smo jako malo jer u svakom zavoju bus se naginjao ko Citroenov Spacek. Alicia mi nije smjela reci da su oko nas sve provalije al da je srecom noc pa ja to ne vidim. Sad definitivno nisam mogao zaspat. I kisiti je pocelo, a bila je vec ponoc. A onda je u bus uslo nesto sto mi je pomutilo pamet... Visoka, vitka, dugodugokosa latina, toliko visoka da je morala sagnute glave hodat u busu. Izgledala je ko Nicole Scherzinger, ex PussyCat Dolls pjevacica, aktualna cura Lewisa Hamiltona iz Formule 1. Sjela je taman iza nas... al koliko je ta mlada djevojka mogla pricati, ajmeeee. Sve nesto brzo, glupo i nepovezano.

Nakon sto smo prosli glavni bus kolodvor, vozac das je iskipao negdje u centru grada u 1 u noci, al to je zapravo bila neka poluosvjetljena cesta sa derutnim kucama sve unaokolo. S nama je izasao jos 1 stari par koji nam je rekao da je ovo jako opasan dio grada te da moram pod hitno uzeti taxi i zamislite, zajedno s nama su cekali da nam stane taxi. Al ne brinite, latinosi za sve gradove kazu da su opasni plus jos malo uvecaju stvari. No, vozac taxiuja nije znao di se nalazi taj nas hostel, trazili smo ga pol sata i kad smo ga konacno nasli u dva u noci, nitko nije otvarao vrata. Tako je bilo i sa svakim drugim hostelom na cija vrata smo pozvonili. I pogodite koji nas je hostel prihvatio, tj.otvorio nam vrata? Onaj skupi. No, iznenadjenje. Kosta samo 8$ na noc. Ugodan, drvenih podova, velike sobe, svatko svoj krevet, josi treci kao rezerva... bio je bas ono sto nam je trebalo. Kupanac i spavanje.


QUITO i OTAVALO
Subota, 12.3.

Ujutro glavobolja. Valjda zbog nadmorske visine od 2.800 m na kojoj se Quito nalazi, a ja visinu ne podnosim bas najbolje. Zapravo nikako. Dok je Alicia jos spavala, ja sam gegajuci se isao prosvrljat po gradu koji me uopce nije impresionirao. Kad se moja latina probudila, krenuli smo ravno u Otavalo, sat i pol busa sjevernije. Navodno se ovdje svaku subotu odrzava najvazniji, najveci, najsareniji, najjeftiniji i najljepsi sajam cijele Juzne Amerike... s tkaninama, odjecom, figuricama, sesirima, lancicima i svim inim stvarima na prodaju. Ali nije bilo tako! Ocete dokaz? Nisam ama bas nis kupio. Morat cu se ja javit editorima knjiga Lonely Planet o Juznoj Americi i napisat par kritika I kako stvari STVARNO stoje, a ne da sve pise u superlativima, kad nije tako. Jedine novce koje sam ostavio u tom mjestascu je bilo 12$ za dva tanjura snicle i 3$ za moje prvo telefoniranje roditeljima u Hr da im kazem kak je sve oke.

Nismo znali sto dalje, nije nam se jos vracalo u shugavi Quito, pa je u mojoj bibliji pisalo da je par km dalje od Otavala neki vodopd. Ajmo to vidjet. Ugodno iznenadjeni. 10-minutno hodanje u sumi i dosli smo do tog vodopada. Nist impresivno, al bolje tu neg u Quito, a i priroda nam se svidjela. Puno fotki, malo glumatanja Beara Gryllsa (cak sam i njegove hlace nosio) u tom zabacenom kutku zelenila i vratili se mi u Otavalo. Pjeske. Jos jedna big mistake. Prekasno jer nema vise buseva za Quito u 6 navecer. Trebamo dalje u grad na drugi kolodvor. Hodamo mi hodamo, malo pitamo ljude di je taj drugi kolodvor za Quito, a svi nas nekako preusmjere opet na prvi. Hodali smo sat vremena, sve ukrug, ni sami ne znajuci, pa se vratili na isti kolodvro. A svasta! Ajmo opet pitat. E sad su nam rekli da trebamo bus za Quito cekat na mini stanici pokraj benzinske u centru grada. I to je stvarno bila stanica, kao ona kod Varvari npr. Stigao bus, al krcato ljudi, mi moramo stajati. No nakon pol sata oslobodila se mjesta za sjedenje, a nakon jos tri sata stigli mi u Quito. Spavanje.


MITAD DEL MUNDO
Nedjelja. 13.3.

Novo jutro, nova glavobolja. No kao i jucer, kad sam se pokrenuo i izvukao iz kreveta, bilo mi je bolje. Na spisku je posjet Sredini svijeta -Mitad del Mundo, zicari, novom dijelu Quita, mozda vecernji izlazak, kino il tak nes.

Mitad del Mundo, Centar svijeta. Tamo di prolazi ekvator koji dijeli sjevernu od juzne polutke. Alicia mi je rekla da nije lijepo jer bila je vec jednom, no meni je bilo. Da, znam. Uvijek proturijecim. Nalazi se usred niceg, 22 km od Quita. Zapravo okolo ima malih derutnih kucica nekog mjestasca, a taj Mitad sve nesto very touristy i fancy i expensive. Totalni kontrast. I naravno placa se. Mislim 3$ po osobi. Od brdo zastava koje se nalaze na ulazu, nisam prepoznao nijednu svjetsku. Sto li ce one predstavljat ako nisu drzave svijeta? Slikao sam ih pa ce to bit pitalica za B.L. a.k.a. “enciklopediju koja hoda” (ako ovo neko skuzi osim njega, B.L.-a, castim picem). Uglavnom, u Mitadu se samo slika stojeci oko nacrtane crte ekvatora (koji se zapravo geografski tocno nalazi 300 m dalje), ljudi rade majmune od sebe na tim slikama i svi se sretni vracaju kuci.

Na putu nazad potrefilo nam se da se nalazi druga znamenitost grada, zicara ili teleferiqo, kojim se stigne do 4.000 m nadmorske visine, neku vrst vidikovca. To pak kosta 8$ za strance il 4$ za domace, a smrad od mrzovoljnog tipa na kasi nije ni pitao ak je Alicia njihova, neg odmah bubnuo 16$. No, nisam prvi put u Juznoj Americi i znam kako latinosi disu pa sam rekao da Alicia pokaze svoju osobnu. Tip je morao potpisat kapitulaciju.

Ne znam kako, al gore se u kaficu na 4.000 m se nalazio pas! Pravi, pravcati. Neka mjesavina huskyja i nj.ovcara I zicao od svih hranu. Dobro, nismo na njeg se osvrtali, to je bila samo moja opaska. Slikali smo se sve unaokolo s raznim pogledima na grad, a Alicia ko model. Stalno se namjesta, pa ovakva, pa onakva poza i faca i pogled... kao Ruskinje kod nas ljeti kad se slikaju uz obalu mora il zalaske sunca. Rekao sam ja x puta, latine su zapravo tamnopute ruskinje. Muskarci vole obje, a one to iskoristavaju I sve im bude placeno kad se zalijepe za nekog naivnog bijelca... poput mene.

Nevjerojatno, al glava me nikako nije bolila na 4.000 m. Jedino smo kod svakog naglog pokreta osjecali mucninu i malo vrtoglavice. Nakon pol sata, spustili se dolje, uzeli novi bus i do grada. Trazimo taj novi dio. Nikako ga naci. Sest uri a svi vec zatvaraju sugave trgovinice i standove, kao da su ih cigani sklepali. Al ne oni iz Dekumanove (gl.ulica u starom Porecu, op.a.), nego oni najbijedniji, koji skupljaju boce i staro zeljezo. Alicia trazi nove jeans da si kupi, ja Gatorade i novi kruhic. To je sve sto sam jeo taj dan, 16 malih slatkih kruscica i 4 bocice Gatoradea. Zbog jutarnje glavobolje mi je sva hrana smrdila, cak islo na povracanje. Dosli mi u hostel mrtvi-umorni I opet isto, kupanac i spavanje.


EL MESIA SATANICO
Ponedjeljak, 14.3.

Trece jutro u Quitu i najgora glavobolja. Ustao u 7 i naredna dva sata se mucio i previjao u krevetu. Hladnim rucnikom zamotao glavu al ne pomaze. Alicia kaze da se moram pokrenut. Ajmo onda. Malo do glavnog trga da budem na svjezem zraku, al ne pomaze ni to i onda brze-bolje nazad u hostel po ruksake i na bus kolodvor da idemo ca iz tog sugavog Quita. Zaustavljamo taxije, al niko nam ne zeli stati. Ocito je netko cuo da sam dan prije rekao da mi se generalno Ekvador ne svidja. Al evo ga, nakon 22 mahanja raznim taxijima, stao nam stariji tip s vjerojatno najvecim i najdebljim nosom u cijeloj zemlji. Pitamo ga cijenu, kaze da ima taximeter, takodjer vjerojatno jedinstven po tome u cijelom Ekvadoru. Prica on prica s nama, fin, saljivdjija, malo nam objasnjava sve o Quitu i na kraju ispali – 7$ sto nas je doveo do kolodvora. A sta ces sad. Platit! Doveo nas je na juzni autobusni kolodvor, taj je super fancy. Idemo za gradic Banos, na 1.800 m nadm.visine i 200 km juznije. Alicia kaze da ce mi se svidjat jer je usred brda i zelenila, pun raznih aktivnosti za ciniti. Karta za 3 sata udaljeni Banos je.... pa to ste vec morali sami skuzit, 3$. Znaci, koliko sati traje put, toliko dolara kosta karta. Ne znam jel to pravilo il slucajnost, al tako je uvijek dosad bilo. Putem nesto raspravljamo o religiji i kaze mi Alicia, koja je mormonka, da ja razmisljam ko da sam antikrist, al da u svetoj knizi i pise da ce jednog dana u Juznu Ameriku doci bijelac iz Europe, poznat kao El Mesia Satanico... Vrazji propovjednik... uuuuuuu, kako mi se svidja taj novi nadimak koji mi je nadjenut. Bas sam joj onda poceo govorit da je vrijeme da netko dodje u Juznu Ameriku i konacno ih prosvjetli jer ovdje su ljudi jos gluplji i zatucaniji nego u mojoj shugavoj zemlji. A po meni su religijozni hrvati jedni od najglupljih, najzatucanijih, najogranicenijih naroda koje znam. Bog ne postoji, izmisljen je za ljude kukavice koji se ne mogu sami suocit sa svojim problemima i strahovima i prevladat ih, pa moraju naci nesto sto je daleko i neopipljivo i tome se klanjat. Kako glupo! Oko vas su vasi bracni partneri, sinovi, djecu, vasi dobri prijatelji... svima njima bi se trebali klanjat i postivat ih, a vi se okrecete totalnoj izmisljenoj stvari zvanoj bog, a niti ga poznate, nit ste ga vidjeli. Bas ste bijednici.

Nadomak Banosu, pejzaz se promjenio u onaj nalik gradicima koji se nalaze iznad Pazina, u smjeru Cicarije. Dakle brdasca poput onih na kojima se nalaze Gracisce, Motovun, Hum, Momjan. Jedino su gradici u podnozju tih ekvadorskih brda uvijek prljava, zgrade neugledne (valjda tu zive oni cigani iz opisa vise gore), a smeca ima posvuda i posebno oko ceste. Ah da, jos jedna opaska. Kad se vozite busevima po Juznoj Americi, nikad ne znate tko ce vam uletit u bus. I kad. Propovjednik il trgovacki putnik. Prodavac pica il hrane, CDova il nozeva. Na pocetku puta za Banos to je bio prodavac malog dzepnog nozica. Stane na pocetku busa kod prvih sjedala i pocinje spiku. Od malog nozica s jedva dvije lamete, skoro pa je stvorio i opisao nozic kojeg koriste NASA-ini astronauti. Na kraju cijena – 1$. Mozda sam ga trebao kupit da vam ga pokazem kao primjer. Sredinom puta u bus su usli prodavaci hrane i pica, a pred kraj i covjek-CD.


PITORESKNI BANOS

Nakon serpentinastog puta koji se s vrha brda spustio u Banos, zaputili smo se pehe u 300 m udaljeni hostel (takodjer upisan u mojoj knjizi) i odmah zakljucili da je to najsmjestaj kojeg smo dosad uboli. Prizemna soba, mali vrt ispred nas, sve u drvu osim poda, u samom centru ionako malog gradica koji je poznat kao srediste adrenalinskih sportova – bungy, rafting, canyoning, buggy cars, cross motori, biking... Svasta se nudilo iz bezbroj agencija koje se tu nalazile. I sve astronomnski skupo. Npr. Buggy car 50$ na dan. To je onaj mini autic za 2 osobe, kao za karting, jedino je malo veci i ima gornju metalnu kontrsukciju tak da se kod prevrtanja nis ne dogodi ljudima u njemu. Bila je noc i mi smo zapravo bili u potrazi za prvim toplim obrokom tog dana. Pokraj nekog restorana zaustavi nas mladic... nesto me pita. I konacno shvatim da spika meni dragi jezik koji potpuno razumijem. Hrvatski? Ma koji hrvatski?! Nadam se da taj jezik i zemlja vise ne postoje kad se vratim doma. Nikakve vijesti ne pratim i bas nis ne znam. Jel vlada "bijeloglavog supa" konacno pala? Jel se hdz konacno poceo raspadat? Jesu li konacno hdzovci postali najomrazeniji ljudi u zemlji, kao nekad komunisti? Bili vi hdz politicari ili samo hdz clanovi, isti se. Ako nakon toliko godina ne vidite koliko je hdz naudio zemlji, onda ste ili glupi il zelite lose svojoj zemlji i svojim ljudima. Hdzobci... bacite se pod vlak, sa mosta, popite neki otrov.... ili jednostavno ispisite se iz te tiranske stranke.

Taljian!! Tip uz onaj restoran je pricao talijanski. Davide de Roma. Hm, malo mi je imao cudni naglasak. Poslije sam Aliciji rekao da zapravo malo steka s tim talijanskim, nema ni naglasak "de Roma" te da je vjerojatno shipthari. Isli mi dalje trazit veceru i nasli mi kebab! Za samo 2,50$. Nije dobar kao u Porecu, al moze proci. Kompletna vecera s picem, samo 4,50$, onda jos i sladoled, taj je bio 3,50$. Spavat smo isli vec u 22.30h.


BIKING IN ECUADOR
Utorak, 15.3.

Spavao sam 11 sati i 20 minuta. Alicia se stalno komesala pokraj mene u krevetu, vec od 8 obucena da negdje idemo, a ja spavao do 9 i 50. Nikog nije vise bilo u hostelu, a niti u mjestu. Svi su vec uzeli buggyje, bicikle, motore i otisli na raznorazne aktivnosti. A mi sve laganini. Prvi smo isli u trgovinu po mlijeko da bi si u hostelu za dorucak spravili, ovo necete vjerovati – cokolino!!! Cijelo vrijeme u ruksaku furam 400 gramsko pakovanje cokolina. Spravio sam to za nas dvoje i bas nas je najelo. I onda mi krenuli vidit sto je ostalo od ponude za aktivnosti oko Banosa. Nasli neke fancy, neke shugave bikove, tip trazi 7$ za svaki, ja mu odmahujem rukom, on kaze da su to dobri bikovi, a ja kazem da idem trazit bolje dealove. Alicia se panicno smije. Jer do jucer je govorila da zna vozit bike a sad je u panici. Svaku biciklu koju proba, samo sto ne pade s nje. Moram joj zato neku dobru naci. Sebi sam nasao superfancy za 5$ u jednoj agenciji, njoj malo manje fancy bike u agenciji preko puta, takodjer za 5$. Rekli su nam da glavnom cestom idemo nizbrdo, naici cemo na nekoliko slapova od kojih je najljepsi udaljen 22 km i da se tam mozemo i kupati. E bas super. Uzimamo mi kupaljke, rucnik i puno voca u ruksak. Krecemo, sve je nizbrdo, okruzuju nas visoka zelena brda, a u usjeklinama cesta i jos nize mala rijeka s kamenim obalama i nekoliko slapova koji se u nju slijevaju svako malo. Putem vrebaju lokalni ljudi koji su preko rijeke napravili neke zicare i nude adrenalinski prijelaz rijeke koja je oko 200 m ispod. Ne pali to kod nas. Alicia je kod prve uzbrdice stala, a na drugoj samo sto nije rigala jer kaze da se ne osjeca dobro. Evo sto studentski zivot i inertnost rade covjeku. Ima 29 g i jos studira, nicim se ne bavi, rekreira i kod par zaveslaja nogom, njoj ide na povracanje. Ajme kamo li ide ovaj svijet mladih ljudi koji nis ne rade neg samo studiraju i teze materijalnom. Nastavljamo. Ima novi slap za vidjet, pa prijelaz mosta, pa nizbrdo, pa uzbrdo, pa novi slap (a sve uokolo smece), pa opet nizbrdo, pa uzbrdo, meni je to sve zabavno jer konacno neka akcija na ovom putovanju, a Alicia na izdisaju. Pita ona Papa Strumpfa koliko jos. Ma tu smo. Svako malo preticu nas kamionu, autobusi koji toliko crnog ispustaju iz auspuha da sam vjerojatno udahnuo vise kancerogenih plinova danas nego u cijelom svom zivotu dosad. Konacno Pailon del Diablo, tako se zove taj slap udaljen 22 km od Banosa. Al ne vidimo ga, u podnozju je junglovitog brda gdje se nazire i rijeka. Bicikle vezali uz cestu, sada hodamo puticem uz sumu, nesto kao kad se ide puticima u Limskom kanalu, al s drugacijom vegetacijom ovdje. Dolazimo do restorana, pa idemo dalje na viseci most pokraj kojeg stoji upozorenje da najvise 5 osoba moze biti odjednom bit na njemu. Alicia stalno broji koliko nas je. Rekao sam vas da su latino panicari i u svemu vide opasnost. Kad se na mostu pojavilo 6 ljudi, ona odmah bjezi nazad. Most zapravo ne vodi nikud, drugi dio je zatvoren lokotom. Na slap se ne moze ici, tj.moze al se plaza 1$ da se dodje do vidikovca, a kad smo nazovi-ga rangera pitali dal se moze kupati, kaze on nikako jer nema putica do dolje. A sta mi je onda onaj chico u agenciji prodavao foru da se mozemo i okupat? Ovi latino mi sve vise pocinju nalikovat na nase shipthari. Sve ce ti sladunjavo reci samo da ti nes prodaju il utrape. Iako smo imali hrane u ruksaku, isli mi u taj restoran jesti jer snicla s prilogom je samo 5$, kao i lazanje, koje sam ja uzeo. Al kakav mistake! Prelivene zapecenim sirom. A ja gladan ko vuk! Malo sira sam bacio a drugo sve izrezao i pomijesao da je Alicia rekla da je to poslala juha a ne lazanje. Cola u boci je samo 50 centi. Ostavio sam tocno 10.50$, da se rijesim kovanica a pita me Alicia ak sam nes napojnice ostavio. Ma nisam lud! Latinosi me driblaju di stignu, al Imperija takodjer uzvraca udarac di stigne. Ne dam im nist! Neki ljudi putem nas pitaju ak smo mi izgubili prugastu majicu putem. Alicia primjeti stvarno da nema svoju majicu, al kasno. Netko ju je vec pokupio. Ionako je bila ruzna. Zbog te tamnosmedjo/bijelo priugaste majice sam je prozvao Freddy Kruger a ona mene Jason (iz filma Petak 13.) zbog moje obrijane glave.

Majka Priroda se malo nasalila na nas racun pol sata kasnije. Vracamo se mi tih 22 km nazad istom cestom, kad pocinje liti, al kao iz kabla. Sakrili se ispod neke stracare, ja dao Aliciji moju dugu majicu, ostao u kratkoj, podijelio s njom 3 vocke, cekali sat vremena da najveca kisa prestane i nastavili. Pedaliramo uzbrdo kroz neki tunel, ona vice da je zedna. Stanem dam joj vode, ona popije sve do kraja. Ne pitajuci me ak sam ja zedan. E tu mi je pukao film. Pitao sam je dal ona mislim da sam ja stvar il takodjer zivo bice koje ponekad zna biti zedno i gladno? Samo to. Nakon jos sat i pol pedaliranja uzbrdo, po noci i kisi, stigli mi u hostel mrtvi-umorni. Planiramo di cemo i sto cemo zadnja dva dana u Ecuadoru, al preumorni smo. San nas je ubrzo svladao.

IMA NEKA TAJNA VEZA...
Srijeda, 16.3.

... izmedju moje obrijane glave i Ekvadora. Svjetsko prvenstvo u nogometu 2002. Mislim da je to bilo u Njemackoj. Hrvatska je izgubila prvu tekmu protiv Ekvadora 1:2. Bila je to dobra prilika da po prvi put u zivotu obrijem glavu. Ionako je cijela nacija bila u depri zbog poraza, pa sam si mislio da nitko nece previse sokirati se sto je zgodni dugokosi Marlon obijao glavu na nularicu. Danas sam to ucinio po drugi put u zivotu. U Ekvadoru. Alicia nije ni primjetila. A mozda je bila i malo u bedu jer sam joj ocitao bukvicu oko onog jucer. I rekao joj da je dosta da joj ja sve placam i da bi bilo lijepo da konacno i ona nes plati. Prvo je podmirila racun ovog hostela u Banosu, 40$ za 2 noci za nas dvoje. Onda je platila i bus koji smo uzeli za Cuencu. To je treci najveci grad Ekvadora, dosta juznije i trebalo nam je 8 sati busa. Sasvim slucajno smo odlucili ici tamo, al dobro da jesmo. U busu smo skuzili da nismo sami, nalazi su se po jos jedna Alicia i Marlon. Druga A. je bila neka zgodnicka curicka, a moj drugi imenjak je bio neki klinjo od 5 g. koji je imao odvratnu, debelu, nekulturnu crnkinju za mamu. Na samom pocetku puta, ispred svih nas u busu je stao neki lik i poceo razglabat o bolestima, ljudskim organima, o materijalizmu, gdje ide ovaj svijet ... i tako u narednih sat vremena. Mislio sam da je to neki novi propovjednik, al onda su se stvari pojasnile kad je iz torbe izvukao neku bocicu, naravno za prodaju. Ona vam rjesava sve zdravstvene probleme! Tako je on govorio. I svakom putniku dao da vidi bocicu, procita sto pise na njoj. Cijena mislim 8$. Kaze Alicia da je pristojno uzet bocicu i kasnije mu je samo vratit. Mislim da mu nitko nije kupio nijednu, no nije to vazno. Vazno je da sam konacno na tom putu ugledao prirodu koja mi se svidjala u svih ovih 8 dana po Ekvadoru. Brda i nizine, kao da sam u N.Zelandu, Austriji i Sloveniji, sve u jednom. I jos cudnije, bez smeca oko ceste. Kako se spustala noc, tako smo se mi dizali sve vise. 2.000, 2.200, 2.400 metara... Al nikako stici u tu Cuencu. A glava vec pocela boljeti. Opet, onako dosadno, ne prejako. Konacno, oko 21h smo stigli. Brzo u hostel, ostavit stvari i pogledat grad, al jos prije tog, jesti! Slicio sam si na Labinca. Gdjegod dosao, samo gledam sta cu dobro pojest. Uboli smo neki vrlo dobar restoran, mozda najfensi u cijelom u Ekvadoru. Narucili sniclu i spagete sa skampima. Nisu bili dobri kao na obali, al glad radi svoje. Nakon tog jos sladoled u slasticarnu tik do, a onda je Aliciu poceo bolit trbuh. A kako i nece kad to malo, krhko bice moze pojest toliko toga ko da ima zeludac krokodila. Svaki je tanjur dosad ocistila do zadnjeg komada. Tako je bilo i veceras.

CUENCA
Cetvrtak, 17.3.

E ovdje bi mogao zivjeti! Grad je nesto izmedju Ljubljane i Mostara. Znam, izgledaju nespojivo ta dva grada, al vi to spojite da si ga predocite. Mala rijeka tece gradom, okolo uredno posisana zelena travica, nema previse prometa, a opet ima 300.000 stanovnika. No, nema jednu dobru prodavaonicu razglednica. I dosad nisam ni jednu igdje u Ecuadoru kupio, znaci ni poslao ikome, a jos manje kupio ikakav suvenir. Totalno drugacija vrst putovanja ovaj put.

Isli smo u slasticaru u samom centru starog grada i kakav je to pogodak bio. Najbolji dorucak dosad. I to ga slucajno narucio. Alicia je uzela topli sendvic sa sunkom, koji sam ja htio, pa sam morao nes drugo izabrat jer nam je taktika uvijek bila da uzmemo dva raznja tanjura neceg, pa podijelimo to. Ja sam uzeo neki sendcic premium il tak nes... a u njemu sveg i svaceg. Uz to dobio i pomfrit i jos malo salate okolo, plus sok od narance. Cijena svega oko 20 kn. Onda smo se sjeli u glavnom parku i gledali ljude, zagrljeni. Znali smo da su nam to zadnji lijepi trenuci, zadnji dan skupa.

U 15h smo otisli na autobusnu, sjeli se u bus za Guayaquil i stigli nakon malo vise od 4 sata. Hostel u kojem smo prenocili prvu vecer je bio full ovaj put, pa su nam preporucili neki drugi malo dalje. Alicia je htjela da pitamo pak za smjestaj u neki treci, na pol puta. Liftboy, ak tako mogu nazvat prljavog, debelog, starog i hladnog lika, pokazao nam je sobu na trecem katu. Ja sam se suzdrzavao od smijeha dok sam gledao Aliciu. Soba 2 x 2.50 metra, velika puhalica umjesto air-condicioninga, a u sobi + 45 stupnja. Iz tus-kabine viri samo vodovodna cijev iz koje curi mlaz za tusiranje, tople vode nema... al za 5.50$ na noc, naravno da cemo to prihvatiti. No, prvo idemo u grad, zadnja nam je vecer skupa, rekli smo da idemo u kino, neki horror pogledati. Descent 2. O nekim curama-speleologinjama koje bivaju ubijene od necega nepoznatog u jami. Ali film nije toliko vazan, koliko ponasanje Ekvadorijanaca. Nesto nalik hrvatima. Svi prckaju po mobitelima, svi imaju blueberryje. Film pocinje, a svi se smiju, glupiraju. Kod svake strasne scene, svi vicu, malo u sali, malo u strahu, totalna neozbiljnost, rekao bih nekultura. Na razini Hrvatske.

Zavrsio je oko 23.30h i najsugaviji taxi u gradu vratio nas je u jos sugaviji hostel. Zadnja noc skupa. Oboje smo suzdrzavali suze, al vjerojatno je svako za sebe plakao kad smo zagasili svjetlo.


NA JUZNOJ HEMISFERI
Petak, 18.3.

Nemam mobitel. Nemam sat. Nema ih ni Alicia. Al to nam uopce nije potrebno. Bez beda stizemo di treba na vrijeme. Tako je bilo i s ustajanjem u 6. Na aerodromu smo stigli sat i pol ranije i nakon mog check-ina, nisam je pustao iz zagrljaja. Sjedili smo i cekali. Malo pricali, vise se gledali. Ostavio sam joj moju kapu, moj marsupio. Na kraju ovog puta puta, kad jos jednom dodjem u Guayaquil za zavrsni let kuci, ostavit cu joj lancic i majicu. Sve moje zeli imat, tako je rekla. Kad sam je zadnji put pozdravio, zagrlio i poljubio, ostala je stajati na istom mjestu i nepomicno gledati me, kao da ne vjeruje da stvarno odlazim, dok joj nisam nestao iz vidika. Tako dirljiv rastanak nisam nikad dozivio s ni 1 curom.

U avionu za Limu je bilo malo ljudi, do mene nije nitko sjedio i mogao sam sam sa sobom liti suze, bez da me itko vidi. Let je trajako 100 minuta. Po drugi put u zivotu sam isao na juznu hemisferu. Lima me docekala u suncanom tonu, ali na aerodromu Tatiane nema. Chi e' Tatianaaaaaa??? Tatiana e' quella mia amica tanto booona, ma tanto booona che.... rezervirala mi je hostel za samo 5$ u Limi, a da me jedva pozna preko neta. Ima 37 g. neudana, bez djece, visoka samo 162, al tako zgodna!! Zvao sam je s aerodroma i kaze da ne moze s posla doci po mene, nek uzmem taxi i da moze kostat najvise 25$. Prvi me htio oderat za 30$ do grada, al ja sam konacno bio sam sa sobom na ovom putovanju, a tad sam najbolji u hendlanju s latinosima. Odmah agresivan nastup. Idem do prvog taxiste i kazem mu 40 solesa (peruanska valuta, pomnozite s 2 da dobijete vrijednost u kunama) za grad. Nooo, senor. Oke, idem dalje. Isto kazem drugom. Nece. Oke, dalje.... al taj drugi ipak kaze da prihvaca. I vozi me pol sata do grada, svasta pita, al izvalio je najvecu glupost u povijesti mojih putovanja. Kolosalnu glupost. Kazem mu Croacia... on ponavlja... Croacia, Croacia... cerca Antarctica? Kraj cega? Pa jel on normalan??? Smjestio nasu zemlju kraj juznog pola. Oke, sad svi bi hrvatine znate da nasa mala, sugava zemlja nije nikako poznata u svijetu.

Stigao ja u hostel. Neki tip ceka vani i pita... Marlon? Nisam ni stigao a vec sam poznat. U hostelu mi starija gospodja kaze - vi ste prijatelj Tatiane? Ya, ya. Pokaze mi sobu... opet 2 x 2.50 m al u ovoj su tri kreveta na kat i sve puno ljudi. Prvi kojeg upoznajem pita me odakle dolazim, ja kazem iz Ekuadora. On kaze "Ja isto!" Pita me kak se zovem, a on opet "Ja isto!!" I on se zove Marlon. No sasvim drugaciji Marlon. Crn ko cokolada, prljav, nepocesljne crne kose ko ugljen, carape s rupama. Kaze da je s 21 g. krenuo u novi zivot, kupio gitaru i poceo svirati i putovat Juznom Amerikom, zeli postati novi Jimmy Hendrix. No, za razliku od ostalih likova u ovom hostelu, on je pravi cistunac. Oke, ispod njega spava neka Francuskinja koja spika engleski, ta je cista i zgodna, al obucena kao klaun. Ostali su jedan sugaviji od drugog. Jedan ima onaj monocikl, drugi skejt, treci surf tablu, cetvrta je omalena odvratna crnkinja, peti je Rus, sesta jos manja i jos odvratnija Brazilka... al svi imaju 3 zajednicke stvari - obuceni su ko klaunovi, kao oni ulicni performeri, smrde i imaju dreadlockse. Srecom, sve te suge spavaju u drugoj sobi. U mojoj je jos jedan Amer, a druge sustanare jos nisam upoznao. Ima jos jedan hostel do nas, spojen istim zidom, zove se Hostel de los Morchilleros (morchilla znaci ruksak). Ma koji morchillerosi? Ja sam njegove goste prozvao marijuhanerosi. Osjeti se smrad il miris trave. Ja ne znam u kakvu me to zabit isla smjestit Tatiana. Al dio grada se zove Miraflores i medju najboljima je. Nalazi se samo 300 m od mora. Al ajd, bar je posteljina cista, madrac novi i ugodan za spavanje. Prvo dajem radnici hostela da mi opere svu prljavu robu. Drugo, idem zvat Tatianu da joj kazem da sam stigao. Kasnije popodne dogovorili smo susret.

NEW YORK

Udite udite... Mondotondo e' tornato. Em s pisanjem bloga, em s novim putovanjem.

Ovaj put idem 12 dana u civilizirani svijet. Dijeli me 6 sati od kretanja za Veneciju i 11 sati od leta, a osjećaji u meni su tako pomiješani. Nostalgija, tuga, sreća, napetost. Samo ja znam razloge za sva 4 stanja. Izgleda da će mi i ovo putovanje donijeti novo prosvijetljenje, nove poglede na život. Nekako mi je teško večeras. Al sutra će već biti bolje.

Ukratko da najavim itinerar puta:

Sutra let za New York, tamo boravim 3 dana, spavam kod fratra u crkvi, frenda još iz doba JNA gdje mi je bio razvodnik. Odmah drugi dan rano ujutro idem joggirat s net-frendicom u Central park (znakovi prepoznavanja - narančasta i crna bandana na glavi). To mi je bila najveća želja za NY - joggirat u Central Parku. Kod fratra me već čekaju nove tene i onda prvi jog u njima, ni više ni manje neg u najpoznatijem parku svijeta. Fantazija! Zatim ću malo obilazit muzeje, one znanosti i prirodoslovne. Ko bi reko da sam tako kulturno osviješćen i da me baš to zanima.

U subotu 12.9. rentam auto na 7 dana za samo 235$ i krećem na 600 km dugi put prema Buffalu i slapovima Nijagare, tamo ću možda prespavat, pa drugi dan vozim za Toronto (200 km). Zatim krećem za Ottawu (još 400 km), pa Montreal (još 200 km). I konačno sedmi dan vozim drugom cestom nazad za NY, još 600 km. Susretat ću ljude u svim tim gradovima, ali vozit ću uvijek sam. Dobro će mi doći. Toliko sam htio bar jednom u životu putovat sam, a sad se niz koincidencija posložio da će mi se i ta želja ispuniti. Neplanirano.

Idem spavat. Ujutro počinje moja nova avantura.


LET I FRATAR

Let je bio vrlo naporan, meni emotivno. Otkrio sam da putovati sam nema nikakve cari ni drazi. Cesto sam razmisljao o nekome da je pored mene. Nisam nista spavao u avionu, al moram pohvatil Delta Airlines koji su nam dali 3x za jesti i imaju finu i dragu posadu. Nakon 8 sati, doletili smo u NY.

Na aerodromu me cekao fratar Nikola. To mi je bio desetar u JNA jos 1991. i otad smo si ostali dobri. Zupnik je u Hrvatskoj crkvi Cirila i Metoda u NY, a u Americi je vec 10 g. Al po svemu je neobicni fratar. Prvo kad smo se vidjeli kaze: "Kako si ostario"! Onda kaze: "U picku materinu, pa koja guzva u gradu i za doci do aerodroma". A vozi neki najnoviji veliki jeep. I gleda me i opet kaze: "Covjece kako si ostario u ove godine." A nismo se vidjeli mozda 5-6 godina. On je isto 1971.godiste, al meni se nije promijenio. Jedino mu ja nisam rekao ono sto sam mu rekao i prije 5-6 godina - da fizicki lici na Mr. Beana. To mu se tad nije svidjalo, pa nebi ni sad.



ANTIKRIST U NEW YORKU
Četvrtak, 10.9.2009

Stigli mi u grad. Uz crkvu se nalazi i njihova kuca gdje zivi jos kapelan fra Stipo i dvije casne sestre. Imaju vise soba za svoje goste i rodbinu koja ih stalno posjecuje.

Odmah smo vecerali, pa mi fra Nikola dao pakete koji su stigli na njegovu adresu, te oko 19h otisli van. Blizu mu je Times Square. Odmah da vam kazem - meni nis posebno! Brdo ljudi, mravinjak, vecinom turisti. Zamisljao sam to kao veliki trg, al to je zapravo krizanje dviju ulica. Ima brdo ducana, prosibala su 3 joggera. Primijetio sam i da ima puno cura koje hodaju i puse il imaju cigaretu u ruci. Muskaraca mislim da nisam ni 1 s cigom vidio. Cudno.

U 21.30h sam vec bio u polusnu pa smo se vratili. Zbog promjena 6 vremenskih zona, uhvatio me jet-lag i otisao sam odmah spavat, al se probudio vec u 4.30. Vrtio se, znojio, dizao i komesao, al zaspao vise nisam. U 6h sam se definitivno ustao, spremio i krenuo. Di? Pa na najvazniju stvar koju sam u NY htio napravit - jogging u Central Parku. Sati je 6.30h, vec je dan, a ja trcim po glavnim cestama do 10 min udaljenog Central Parka. Tamo sam se dogovorio s nekom zenskom iz HR koja to zivi da idemo trcati. Nasli se i krenuli. Nikad u zivotu nisam vidio toliko joggera koliko samo u tih sat vreman sto smo trcali. Prolazili smo i onim putem gdje je trcao Dustin Hoffman u filmu "Maratonac". Central Park me nije odusevio. Mislio sam da je to nalik nekom lijepom rajskom, zelenom i cistom parku, al nije tako. Konji prolaze s kocijama pa smrdi po izmetu, asfalt je star, trava negdje ne raste. Rekao bi da je Maksimir u boljem stanju.

Ali ko sve trci! Nevjerojanto. Cijeli svijet, svi narodi i svakavi ljudi i spodobe. Indijci, zuti, crnci, tromi, retardirani, atleti, ruzni, skladno gradjeni, sminkerice... ma svega ima.

U kucu-crkvu sam se vratio vec u 8.30h, taman za dorucak. Ja usao u blagovaonu, a tamo svi ti religijozni ljudi + njihovi gosti za velikim stolom i gledaju ko je sad to. Fra Nikola im kaze kosam, rukovao se s njima i krenuo jesti - kobasice, caj, nutella. Nakon objeda, fra Nikola se ustao i pomolio, svi zajedno s njim recitiraju molitvu, a ja stojim i ne znam sto mi je ciniti. Svi su ocito kuzili da taj lik ne pripada ovom svijetu

Zbog jet-lega sam isao opet spavat i srecom ubio oko do podne. Nikola mi donio jos paketa s majicama koji su stigli jutros. Popodne sam otisao djirivati gradom. Prosao sam kod zgrade UN-a, dosao do rijeke Hudson, pa isao posjetit prvi muzej (Metropolitan) u NY. Prosao sam ga u 28 minuta i platio 0$ (jer se daje samo dobrotvorno za ulaznicu tko koliko hoce i moze, a ja sam mogao bas toliko - 0$, haha).

Slijedio je rucak u McDonaldsu (Big Mac menu + McChicken za samo 6$), pa se u 17h nasao opet s Teom, s kojom sam trcao ujutro. Otisli smo na vrh Empire State Buildinga (20$), slikali se i gledali taj veliki grad, Tea mi je objasnila di je sta i onda htjeli u neki kafic na vrhu-krovu zgrade. Udjemo mi prizemno u tu zgradu, al portir kaze da ja nisam prikladno obucen (trenerka i majica). Znaci vec sam etiketiran, a nalazim se u najtolerantnijoj drzavi. Prvi minus za USA.

Zatim smo trazili kafic u kojem gledat prvu tekmu nove NFL football sezone. Nikako ga naci! Svugdje tenis i US Open.

U prvom sam popio bezalkoholni koktel, sto se Tei nije svidjalo. Ova inako joggira, em pije, em pusi. Koja cudna biljka od zene!

Konacno, blizu "moje crkve" (haha) smo nasli kafic u kojem je bila NFL tekma. I to na 12 ekrana!! Sjeli za sankom i gledali. Ja narucio kolu, a Tea opet negoduje. I tako 3 sata gledao tekmu, od 21 do ponoc. Tea me napustila na poluvremenu i rekli se opet vidjet kad se vratim u NY nakon mog puta u Kanadu.

Kad sam krenuo iz kafica kuci, na putu me sreo i fra Nikola. Gdje li je samo on bio u ponoc? Kaze s frendom na pice Ajd dobro. U kuci pojeli zadnje komade odlicnih kolaca koje su sestre spravile, nasao jos 3 paketa koji su mi stigli preko ebaya i konacno na spavanje. Mislio sam da cu konacno spavat do 10, ali ma kakvi! Opet ustao u 4.30. Al ovaj put uz kisu. I evo sad je podne a jos lije.

Zbog toga razmisljam promijenit itinerar puta. Zapravo mijenjam ga iz dana u dan, iz sata u sat. Mislim da necu u Kanadu. Put je predug (6 + 2 + 4 + 2 + 6 sati za Buffalo, Toronto, Ottawu, Montreal i opet NY u 7 dana), puno cu benze potrosit, nitko mi se nece pridruzit na putu, a ne osjecam se bas najbolje sam na ovom putvanju, tako da vjerojatno odustajem od Kanade.

Svako moje putovanje na drugi kontinent je ujedno i novo putovanje kroz mene samoga. Ni ovo nije iznimka. O dosta stvari sam se preispitivao u ova 2 dana, zakljucio i odlucio koje stvari zelim napravit, promijenit kad se vratim kuci. Emotivno mi je tesko, ali znam da kad se vratim, biti cu opet zreliji za ovo novo iskustvo, a to je putovat sam. Ali mislim da je to prvi i zadnji put. Nije to za mene.


IT'S A RAINING DAY
Petak, 11.9.2009

Danas pada kisa cijeli dan. Probudila me ujutro kad sam ustao u 6.30 i nije prestala. A ja bas mislio ici na juzni dio Manhattana i vidit mjesto rusenja WTC zgrada jer je danas bas godisnjica. Al nisam.
Vrlo monoton dan. Proveo ga u fratrovoj kuci, malo zvao ljude kod kojih moram ici po USA, pa onda na netu kojeg sam konacno dobio na sat vremena, a navecer gledao TV i spremao se ici rano spavat kad se fra Nikola smilovao vidjevsi me tako tuznog i rekao da me vodi u kino. Bili smo gledat "Whiteout", najnoviji film ,danas izasao, neka avantura na Antartici. Kuci smo dosli u ponoc i odmah oso spat jer sutra me ceka taj tezak dan - uzeti rent, pa udri po gasu i ovom dijelu Amerike.



SRECA U NESRECI
Subota, 12.9.2009

Ustajem ujutro u 6.30, tusiram se, napet, pun straha zbog renta i voznje po NY i puta prema Pensilvaniji. Tko ce skuzit di trebam ici, tko ce se izvuci iz ove sume gradjevina i limova koji vozikaju po cestama.

Spremio sam kufer vec sinoc. Doruckovao sam sa svim tim silnim Hercegovcima koji su gosti kod fratara, njihov mi govor i naglasak vec ide na zivce. Samo pricaju o shoppingu i kakve su cijene kod nas i tu. Pozdravio sam se s mojim fratrom i uzeo taxi. Crnjo me odveo do rent-a-cara, cijena 15 dolara (75 kn) za pol sata voznje. Panika je rasla. Neki sugavi mali kontejner ispod hrdjavog mosta je bio office Enterprise rent-a-cara u naselju Queens. Prima me tip, trazi moju kreditnu i dozvolu. Dajem mu moju debitnu karticu (jer sam na kreditnoj potrosio svoj limit jos prije puta kupovajuci stvari na ebay) i moju medjunarodnu vozacku dozvolu. Kaze da ne prihvacaju debitnu karticu kad su stranci u pitanju, tj. ljudi koji nemaju americku vozacku dozvolu. Eventualno moze nazvat neku njihovu poslovnicu van drzave New York ak imaju auto koji sam bookirao unaprijed. Ma ja ih zahvaljujem. Uzimam taxi za nazad, ovaj put me vozi neki Pakistanac, naplacuje pak 25 dolara! I evo me oped kod fra Nikole.

Reci cu vam iskreno. Duboko u sebi, zelio sam ovakav scenarij. Bilo me strah krenuti sam na put, prevaljivati toliko sati sam u autu, a posebno me brinulo kako se izvuci iz NY-a sam u autu. Cak i da imam GPS, bilo bi tesko. Vidio sam da je i Pakistanac u taxiju imao problema za naci crkvu fratra a imao je taj GPS koji ga je vodio. Dakle, nemojte tugovat zbog mene. Sretan sam sto nisam nigdje krenuo van NY-a. Jedino mi je muka provest 8 dana u ovoj megametropoli, al ajd, to je samo 8 dana. Bilo je i odvratnih 13 dana u divljini Tasmanije prije vise godina, bez civilizacije, bez hrane, uz ne bas slozno drustvo. Bilo je i 35 dana Srednje Amerike u losem drustvu zloceste djevojke prije godinu i pol, pa sam sve to izdrzao. Sto je sad 8 dana u NY? Netko bi platio za ovo, a ja tugujem. Ajd dosta Marlone! Glava gore!

"Sto ti bi?", pita me fratar kad sam se nacrtao opet pred njegovom crkvom. Ja objasnim sve, al kaze on da vise nema mjesta, dosla mu rodica i od veceras je tu, kao i svi oni lihvari Hercegovci. Oke, plan B. Zovem Margaritu (skraceno Ritu), mladu Latvijku, violinisticu koja je spavala kod mene 7 dana prosli mjesec kad je bila u Porecu i svirala na nekom koncertu klasicne glazbe.

Kaze da nema problema za smjestaj kod nje. Iako je trenutno u Michiganu, dala mi je broj frendice Mone koja je u stanu i primit ce me. Zovem je i dogovorili da dodjem kad zelim. Kufer sam ostavio kod fratra. Zamolio sam ga ako me moze povesti u malo mjesto u Pensylvaniji drugi tjedan gdje mi je dosla sva sportska roba zbog koje sam zapravo i dosao u USA. Kaze da mozemo ici u utorak ujutro. E supericka! Koji sam ja car. Nadjem se u pregrst neprilika sam u NY i sve rijesim rezervnim planovima.

Zato sam stavio najosnovnije stvari u moj manji ruksak i krenuo pehe do Mone, na samom Central Parku. Prije toga rucak u McDonaldsu, naravno. Stigao ja to 279 Central Park West Avenue. Izgleda kao ulaz u hotel - sve otmjeno, portiri, liftovi, sve u drvu i pozlaceno. Na osmom katu cujem zvuk violine, pokucam i eto nje. Apartman je velik, sigurno 80-90 kvadrata, al nema jedan stol, nema jedan ormar. Kasnije sam ustanovio da nema ni 1 case, nit tanjura. Te 2 cure valjda samo spavaju i vjezbaju sviranje tu, a zive i jedu vani. Ma nema veze. Moja soba ima krevet, pogled na Central Park, klimu. Jedino nema ni neta ni tv. Oh my... Sta cu sad. Lezim, mozgam. Pita me Mona ako hocu s njom u grad. Ma ajmo, sta cu radim doma a nije niti 4 popodne.

Povela me do supermarketa gdje si mogu kupit namirnice (pogadjate, njihov frizider je potpuno prazan), vidim da me malo zajebava, al ono, na zlobni nacin. Ma vidio sam joj u ocima cim je otvorila mi vrata od stana da nije bas dobra osoba, imam taj dar da skuzim to kod ljudi. Onda smo se razdvojili i ja isao malo djirivat okolo. Bio sam u ogromnoj trgovini knjiga i casopisa na 5 katova, pa uzeo kolacic, kupio novine o footballu u joggingu i vracam se doma. Al to traje satima. Jos nisam koristio nikakav gradski prijevoz. Sta ce mi kad moram u ovom sugavom gradu provesti jos 8 dana. Ne dva-tri, nego vise od tjedan dana!! I to sam. I to bez ideje sto da radim. Definitivno sam covjek za pustolovine, prirodu, divljinu i dobre osobe pokraj mene.

Kuci sam stigao oko 18h. Mone nije bilo tako da mi je portir isao otvorit stan, trazim tanjure i stol gdje bi jeo, kad ono, evo pospane Mone. Spavala je. Pitam je ak mogu vecerat i gdje. Kaze ona da mogu ako ne zelim skapavat od gladi i da jedem gdje god zazelim. Oke, mesni narezak, umjetni kruh pa nesto slatko sto sam si kupio bilo je veceras na meniju.

I sto sad radit? Nemam cak ni kemijsku ni olovku da nesto pisem il racunam, vodim neku novu statistiku. A nit ne mogu trazit to u stanu jer to uopce nema. Taj stan vjerojatno nema ni mrave, ni ikakve kukce jer sto ce zivotinje tu. Uginule bi nakon dva dana. I ja cu mozda u ovih osam. Al srecom, Rita bi po planu trebala doci danas. Bar je ona draga i zabavnija od Mone, jedino cu morat trpit vjezbe tih dviju Latvijki, slusat tu monotonu, tuznu klasicnu glazbu, iako mi bas ne cvijetaju ruze po pitanju emotivnog stanja, pa bi mi trebalo nesto brze, aktivnije. A joggirat ne mogu jer svaki dan radim bar 20 km na noge po gradu.

Pa jel ima ista pozitivno o ovom mom putovanju u USA? Ah, malo toga. Jedino cekam taj utorak da idem uzet sve te silne dresove, kape i majice koje sam dosao uzeti. A zbog toga sto sam tuzan i neraspolozen, malo jedem. Takodjer, stalno se krecem i hodam, tako da sam jos vise smrsavio. Gledam se u ogledalo. Salo oko bokova i na trbuhu je nestalo. Trbusni misici se vide sve vise bez da treniram. Sto li ce tek biti kad se vratim doma i pocinjem trcati, pa krenem u teretanu. Bit cu Superman. Ah, taj mirni Porec... i prijatelji... i roditelji... i posao... i jos 1 vazna osoba koju zelim u mom zivotu... za svim tim ceznem sad. I zato polako i tuzno tonem u san, a nije niti 21h.



SUBWAY & NFL
Nedjelja, 13.9.2009

Nedjelja ujutro, ustajem i gledam na sat. Sta mislite, koliko sam sati spavao? Tri? Osam? Pet? DVANAEST!! Da, od 21 do 09h. Valjda taj stan Latvijki ima bolju vibru od crkvene kuce. Cujem neki zamor vani. Idem pogledat, a dolje rjeka ljudi trci, neki hodaju, mora da je neki mini-maraton. I gledam bolje... dvije cure mi masu, a ja na osmom katu. Kako su bas mene zapazile? Pogledam ja sebe... gol pred ogromnim prozorom tako da se sve vidi. Zaboravio ja da nisam kuci. I tamo cim ustanem dodjem gol na balkon da vidim kakav je dan. Vuk dlaku mijenja, al cud nikad.

Ajmo u grad, tusiram se, brijem, uzimam mp3 i ajmo. Trazim Internet cafe. Vazan osobni e-mail moram danas dobiti. Jel pisala? Je. Al ubija me, citam i srce mi se dizintegriralo u komadice. Kupim ih s poda, izlazim van. Kud cu sa sobom? Moram nac nesto da mi zaokupira paznju. Nedjelja je... danas pocinje NFL football, prvo kolo. Zovem iz govornice Iana, navijaca Redskinsa u NY kojeg znam s neta. Kaze m ida dodjem u cetvrt Harleem.

Nova avantura - uzeti podzemnu zeljeznicu, ovdje je zovu sub(way). Nije tesko, stavljam kreditnu od frenda u automat, na touch screen kucam sto treba i krecem. Za 5 min sam vec u Harleemu. Izlazim opet na povrsinu i hodam jos 15-ak min. Lijepa cetvrt. Vrlo mirno, dosta zelenila, fini restorani i ducani. Stizem u kafic, malo zatim i Ian. Neka mjesavina mulata i bijelca. Bio je ove zime u Hrvatskoj, malo je putovao po Europi. Prve utakmice se prikazuju na 4 razlicite televizije u sva 4 kuta kafica, fantazija za mene. Sad mi je malo bolje, al i dalje nisam previse dobro. Malo pricamo, malo gledamo i za pol sata pocinju igrati nasi Redskinsi, protiv domacih NY Giantsa. Vec znamo da cemo izgubiti. Al nema veze, ovo je dozivljaj.

Pocinje tekma i u 1.cetvrtini vec gubimo 0:7. Barman se skompao s nama, daje nam kiki-riki, a oboje se cude sto ja ne pijem pivu neg 4-5 cola. Oke, kasnije sam to promijenio sa sokom od ananasa. Ovi mora da su pitali s kojeg planeta ja dolazim. I nastavljamo mi pricati i zabavljati se jer Redskinsi su katastrofalni, kad evo i smjene. Mlada, lagano popunjena cura dolazi na posao zamijeniti barmana. Vidim da je odmah bacila oko na mene, smijulji mi se, al ja se pravi mda ne vidim. Nije mi do niceg danas.

Redskins 17, Giants 23. Pozdravljam se s Ianom i kaze mi ak sam jos tu slijedecu nedjelju, mozemo opet gledat tekme skupa. Deal. Al nadam se da necemo jer biseru Van Der Zivkovicu na putu doma pada nova ideja na pamet - zvati Delta Airlines kompaniju s kojom sam letio i pitat ih ako mi mogu promijenit kartu za neki raniji let, mozda vec za 2-3 dana. U toj sreci lijezem spavat.


NOVA SELIDBA
Ponedjeljak, 14.9.2009.

Ujutro pitam Margaritu telefon da zovem aerokompaniju. Razgovaram s njima po sata, vec mastam kako javljam Sandru da dodje po mene vec u sri-cet, al tip mi odgovara da je ovo neka posebna karta koju sam dobio i ne moze se nista uciiti. Ili na let 21.9. ili kupiti novu kartu za doci kuci. Oke, toliko lud nisam, strpit cu se jos tih 7 dana i vrazjem Novom Jorku. Sta cemo danas pak radit, kako ubit vrijeme?

Margarita mi pomaze u tome. Kaze da joj danas dolazi vlasnik stana i da moram nestati na 1 noc jer ne smije znati da me ugostila. Super! Imao sam 3 jokera u NY sto se tice besplatnog spavanja i ne vjerojatno, al sva tri moram iskoristit. Zovem Teu s kojom sam bio joggirati, kaze da nema problema, al da radi do 20.30h i da je tad zovem. Oke, bar ne moram platit hotel. Opet deprimiran, idem ubit oko, a tek sam bio ustao. Spavam od podne do 15h. Vrijeme je da se pokrenem jer nasao sam novi cilj - propjesacit 100 km po NY. Da, dobro ste procitali - stotinu km po gradu. Mislim da sam dosad napravio oko 30 km.

Opet oblacim prljavu donju dugu trenerku (jedinu koju imam), majicu, stavljam slusalice i mp3, uzimam torbicu oko pasa i krecem u grad. Opet pjeske. Idem u sami downtown, tako se ovdje kaze za centar. Od 88.ulice do 1. cu hodat. To je oko sat i pol hodanja, bit ce novih 15-ak km na mom kontu kad se vratim doma. I tako stizem u Little Italy i cetvrt Soho, sve otmjeni restorani i ducani, cak se i nesto snima jer brdo ljudi gleda snimanje na cesti, cekaju da netko vazan izadje iz zgrade, al mene ne zanima.

Noc je. Proveo sam cijeli dan hodajuci po gradu. Nevjerojatno, al osjecam se kao dio njega. I ponasam se kao Njujorcanin. Turisti dok hodaju gledaju u zrak, Njujorcani u pod i sa mp3 slusalicama na usima. Takav sam i ja. Vjerojatno nitko i ne sumnja da ja nisam stanovnik ovog grada. Zovem Teu koja je vec kuci, al skroz na 98.cesti, daleko na sjeveru grada. Kazem ja da cu doci pjeske. Ipak imam novi cilju - stotku. Putem si kupujem hranu i pice za naredno ujutro i stizem kod nje. Na kontu je 55 km. Prije spavanja pricamo o svacemu, ona radi kao neka vrsta hi-tech designera, a nabrijana je kao i ja na akciju i sportove. Ujutro ustaje u 6 jer ide na boot-camp. To su oni "bolesnici" koji prije posla idu u Central Park pa glume kao da su u vojsci i onda rade sve naporne vjezbe, nose jedni druge, rade sklekove, gmizu po zemlji... sve u cilju odrzavanja forme i mrsavljenja. To je Amerika, to je NY. Meni je budilicu namjestila za 8 ujutro.


KONACNO - DAN D
Utorak, 15.9.2009.

Ustao sam vec u 7, oprao se, marendao i cekam da se Tea vrati. Skupa idemo u subway, izlazimo na Times Square i ja idem kod fratra. Danas je taj dan. Vozi me u Pensilvaniju uzeti svu moju robu zbog koje sam i dosao ovdje. Kecemo s njegovim velikim jeepom. Vec za sat i pol smo u Bethlehemu. Tako se zove grad gdje zivi frend Jeremy na ciju adresu sam sve to narucivao. To je grad napustenih rudnika i metalurgije. No, Jeremy zivi u lijepom dijelu grada. Spojene niske kucice, zelena travica i brezuljci svugdje uokolo. Idemo u stan, a tamo dvije sobe zakrcene mu svim mojim paketima. Evo i mojih rola! Jutro kad sma kretao na put i dalje sam kupovao prek ebaya. Ustao u 5, otvorio kompjuter i kliknuo na kupnju novih Rollerblade K2 rola za samo 338 kn. Zamislite! I vec su bile tamo. Fratar nije mogao vjerovati sto sam sve nakupovao.

Ima oko 15 srednje velikih kutija svacega, pa te role, jos lopti i neke sitnice. Trpamo to iz manjih u vece kutije, Jeremy nam pomaze, slikamo se sa svime time za uspomenu i dugo sjecanje. Kaze fratar da dobro sto je uzeo jeep jer ja svojim rent-a-carom nebi to nikad mogao dovesti u NY. I tako ja proveo samo 15 min s covjekom koji mi je tako veliku uslugu cinio sve ove mjesece. Al objasnio sam mu sve sto mi se izdogadjalo ove dane. Rekoh mu kad dolazi u Europu da obavezno prodje kroz Hrvatsku. Kaze za 2 mjeseca. Sad krece na put po Srednjoj Americi.

Fratar Nikola kaze da mu dugujem rucak za ovo. Naravno. Hoce mi i pokazat Amishe. Znate ko su? Neka sekta koja je davno dosla iz Europe, al ignoriraju tehnologiju, pa tako nemaju struju, ne voze aute, nista mehanicko, nista tehnoloski razvijeno. Imaju konje, kocije, svijece, peru ves na ruke...

Ali, ima tu i novootvoreni casino. Nisam znao, al fratar voli kockati. A kad sam mu to reko, kaze on: "No, nije to kockanje, man. To je fan." I tako umjesto da idemo vidjeti kako Amishi zive, trazi on novu kockarnicu. Nazalost, nasli je. A unutra stotine i stotine starceka od 70+ godina. Za ne povjerovati. No, nema tu ruleta, samo automati, al ogromno je. A sad vi religijozni ljudi, citajte dobro ovo. Fratar ubaci 100$ i pocinje igrati. Za 5 min je skurio novac, pa ubacuje jos 50$. I to je izgubio. Jel treba neki komentar? Al on kaze da je to fun, zabava. Da, to vi dajete lemozinu il im Vatikan daje, a oni trose na takav zivot - da voze jeepove, idu na zimovanja u Aspen, Colorado il na ljetovanje na Djevicanske otoke. Da, to sve radi moj fratar. A vi prijatelji i kolegice koji ste toliko religijozni, vi i dalje dajte novac crkvi. Gdje je sad ta vasa crkva da vam pomogne kad je financijska kriza? Kao sto je rijecki bend Let 3 rekao, neka crkva sad pomogne Hrvatima, kad je ovako losa situacija. Svaka im cast, makar ja ne slusam tu muziku, nit njih volim.

Pokusali smo rucati u casinu. Pokusali jer em meni nije radila debtna kartica (platio fratar), em ono sto smo jeli nije bas bilo jestivo. Pizza od fratra je bila skoro pa plasticna, a moji spageti su bili bez suga i sostance. Zato krecemo doma. Vozimo se i pricamo o svacemo. Pita me fratar kad cu se zenit. Kazem mu sto me ovih dana muci, o cemu i o kome razmisljam. Dao mi je svoje vidjenje stvari. Opet cu biti pametniji. Lijepo je imati raznu vrstu prijatelja, pa cak i fratre, te slusati i njihove savjete. Ali moram prestati razmisljat o tome. Emotivne stvari me ubijaju.

Napunio sam fratru benz, cijena rezervoara samo 40$, bar tako da mu se oduzim. Zovem Margaritu s njegovog moba. "Jel se zrak rascistio?", pitam je. "Ma da", kaze ona. "Vlasnik je otisao vec u 7 ujutro". Oke, onda se vidimo navecer. Stigli do crkve, fratar mi rekao da sve stvari odnesem na vrh sakristije, u malu dvoranu gdje je subotom skola za hrvatsku djecu i da imam 3 dana za sve to sluzit. Oke, evo cime cu se bavit ovih dana, sto ce me zaokupirat. Ali ipak je to jos 6 dana do puta kuci, too much, previse. Pitam fratra vagu da znam izracunat koliko tog mogu napunit u kofere, dao mi je pravu. Ima em kile, em americke pounde (njihova mjera) i digitalna je.

Prostoriju sam pretvorio u kaos. Sve kutije ispraznio i vidim da je nemoguce sve to odnijet i poslat postom. Nesto cu morat ostavit. Ajd bar znam sto mi je ko narucio pa ce ti imat prioritet. Imam spisak svega, pa tako sam ustanovio da mi oko 10% stvari fali. I uvijek ista firma s ebaya koja to nije poslala. Uh, prokleti bili, vec su mi prosle godine to napravili i sad opet. Al sta cu sad, morao bi ih zvat, a ionako mi to nece stici ako opet posalju. A na mailove se oglusuju. Ma oke, kad se vratim u Hrvatsku, pisat cu im, makar ne vjerujem da cu povratit ni novac ni stvari. Ali ne brinem se previse, nisam previse izgubio.

Umoran sam od tog slaganja stvari, da je bar sad netko uz mene da mi u ovome pomogne. Znam tocno koja bi osoba bez problema mi pomagala i uzivala u ovome, al nije vise moja. Gladan sam, a mozda bi i u kino. Odlucio sam ne jesti u McDonalds svaki dan. Zapravo, samo sam 3x jeo kod njih, a vec sam 8 dana tu. Pojedem slanine i kruha kad ustanem, popijem cokoladno sojino mlijeko koje mi stoji u frigu kod Margarite i krecem u grad. Predvecer nesto stavim pod zube i to je sve. Veceras sam si kupio neke kekse, plavi Gatorade i krecem prema stanu Margarite, hodajuci naravno. Putem cujem neke gradjevinske radnike kako nesto pricaju i djeluje mi kao naski. Da, neka mjesavina naseg, bosanskog i crnogorskog. Al nisam im nista rekao. Ulazim u zgradu d ije stan Margarite kad zaustavlja me novi vratar koji cuva zgradu jer ovo je su otmjene zgrade, vani imaju tende i crveni tepih prema cesti, ko da zvijezde zive unutra. Pita me on prezime, kazem mu ja Zivkovik. Pita ak se tako izgovara i ja mu kazem prezime s nasim slovima i kvacicama. A on me: "Pa tako reci covjece, odakle si?"

Hrvatska, Istra, Porec. A on Makedonac iz Banata koji je ozenio Srpkinju-Ruminjku i dosao ovdje. I uza sve to... ne pusta me unutra. Nisam te vidio dosad. Pa kazem mu da gore imam putovnicu i moze ici provjerit, da sanm vec 2 dana tu, al on kaze pravila su pravila i moje ime nije upisano u knjigu gostiju kod portira i nemoze da te pustim. O glupog li covjeka. Kaze mi nek zovem Margaritu il Monu, al ne javljaju se. Kazem mu da me drugi portir vec vidio i mali latino tip mu to i potvrdjuje, al ovaj Gevgelije il kak se vec zove i dalje je skeptican. Latino portir mu govori nek me pusti jer sam tu vec par dana i ajd, konacno idem gore.

Stan je otkljucan, al nema curi doma. Na kontu imam oko 65 km, sati je 22.30, pa je vrijeme da legnem.

SLAGANJE I PAKETIRANJE
Srijeda, 16.9.2009.

Cudim se samome sebi kako se svako jutro tusiram, svako drugo jutro brijem bradu i svako trece brijem glavu trimerom kojeg sam si donio iz Poreca. Pa da, kad bolje razmislim, ipak sam ja tu dosao poslovno i kao poduzetnik se moram i ponasati i tako i izgledati. Jedino se oblacim sportski, tj. bez kravate. Svaku vecer perem na ruke majice i carape da mogu drugo jutro biti cist i mirisljav. Konacno sam i trenerku oprao (na ruke naravno) i stavio je susiti jer imam bermude. Sad bar imam sto oblacit.

Hitam kod fratra, udaljenog 40 min hoda. Moram nastavit radit. Slazem prvi kufer koji mi je posudila frendica za put i stavljam ga na vagu - 26 kg! Ups, moram nesto vadit. Na aerodromu primaju samo do 23 kg po kuferu. I jos nesto. Primaju samo 1 kufer. Drugi me kosta dodatnih 50$, to sam saznao kad sam kretao iz Venecije. A treci kufer me kosta jos 200$. Da, da... ovo putovanje za USA nije pocelo sjajno, ne tece bas najsjajnije, a ne znam kako ce se zavrsiti.... Mozda padom aviona? Haha. Ma ne brine me to. Opcenito sam u zivotu toliko sretan da bi vjerojatno i prezivio pad. U drugim stvarima nisam sretan i nisam nikad bio. No, nadam se i dalje...

Konacno sam sredio prvi kufer - 22.7 kg. Spreman je za put, stavljam ga sa strane. Sad se usmjeravam na prvi paket koji saljem za HR. Bit ce to za Djuku u Osijek, lik mi prodaje hokej dresove tamo. 16 dresova i 1 kapa, upaketirano, 7 kg i idem u postu. 80$. Znao sam da je tako skupo, al sto mogu. Ustedio sam na tome sto nisam uzeo rent, sto ne trosim benzu, sto ne placam za spavanje, sto jedem skromno. E da, vagao sam se i ja na digitalnoj vagi - 83.7 kg. Hihihi. Nikad nisam imao tako ravan trbuh. Dosao ja u Ameriku, zemlju hamburgera i coca-cole, a mrsavim, za ne povjerovati.

Posta radi do 17.30h, pa nisam stigao sve pakete rijesit danas. Zato si kupujem nove baterije za mp3, stavljam slusalice za muziku, uzimam ruksak, oblacim zimsku kapuljacu i krecem setat gradom. Prolazim kraj Madison Square Gardena. Izgledam kao lokalni tip jer dvije cure me pitaju: "Please, where is Brodway Street?" Ja micem slusalice i samouvjereno i na pravom americkom jeziku objasnjavam smjer kojim trebaju ici. Jeste znali da Broadway nije jedno mjesto u NY, nego je to ulica koja se proteze ukoso kroz cijeli Manhattan, a to je oko 20-30 km, jedina kosa ulica na tom otoku. Sve avenije idu okomito, od obale Hudson rijeke do obale East River, a ulice od samog juga otoka pocinju s brojem 1 pa do 220. ulice na samom sjeveru Manhattana. I za proci svaki blok zgrada u prosjeku treba 1 min hoda, pa je sve lako za izracunati.

Muski frendovi ce se pitati kakva je zenska populacija ovdje, a zenski rod kakvi su ducani tu, pa da vam i to odgovorim. Zene ne odskacu nista posebno od Europljanki ili Hrvatica. Moje misljenje NIJE da su Hrvatice najljepse zene na svijetu jer i nisu. Nadje se pokoja mulata ili azijatkinja koja su lijepa, al njih zapazim jer tog nema kod nas. Bijelkinje su pretezno bucmaste ili su to turistkinje. Ma ovdje je sve jedan mish-mash svega. Ducane u centru grada imaju Pakistanci, Indijci ili drugi Azijati (oke, oke, znam da oba ova naroda prpadaju Aziji), a malo dalje su oni otmjeniji. Skoro svaka zena bi bila odusevljena da je ovdje i da ima kreditnu. Nasao sam trgovinu di su Lewis jeans po 40-50 dolara, 200-250 kn. Dobro da je moja kreditna blokirana i bit ce do 28.9. jer sam dostigao mjesecni limit kupovajuci preko ebaya jos prije puta. Imam zato svoju debitnu karticu i necete vjerovati - kreditnu karticu od frenda-cimera koji mi ju je velikodusno posudio.

E taman mi je ponestalo casha pa idem ja podignut ga na automat. Na kreditnoj od frenda javlja da vise nema sredstava na kartici... ups. kako je moguce kad trosim samo za kupit kartu za metro koja je po 2$. Oke, ajmo moju debitnu, tamo imam 4.000 kn. Ali javlja da ne moze obaviti transakciju i da se javim svojoj banci. Oh my! Pa sta cu sad. Nemam prebijene pare, gladan sam, a trebam jos 2 paketa platit sutra, pa drugi kufer za avion i jos 5 dana prezivjeti u NY-u. Siguran sam da ste vi u panici samo sto citate ovo, ali ja nisam. Smirujem se odmah. Slusam muziku, setam gradom navecer, imam bocu gatorade sa mnom, pijuckam i slijezem ramenima. Nekako cu stici ziv i zdrav u Porec. Sve su stvari rijesive, zapamtite. I tako ja hodam kuci, nailazim na novi serecash. Ovaj mi daje lovu na moju debitnu. I odmah radim dvije transakcije, podizem dvaput po 100$. (ne brini, Sandro, to su moji soldi koje sam dignuo). I odmah idem u Subway, lanac trgovina koje prodaju sendvice. Narucujem si jedan s tunjevinom i povrcem, bar je zdravije od McDonaldsa. Sjedam nasred ulice i kao beskucnik jedem i razmisljam si ga o mom zivotu. Gdje sam stigao, sto sam dosad napravio, jesam li sretan, sto mi fali u zivotu. Zena i djeca. Vecina je sokirana sto ovo cita. I da, to je napisao Marlon Van Der Zivkovic. Tako je. Otkako zivim sa Sandrom, pricamo o svemu. Pa tako sam mu neki dan rekao da sam u zivotu imao i imam sve, jedino mi fali sad obitelj, ali ona moja. Sad vise od sveg zelim postati otac, taj je osjecaj dosao otkako sam imao u rukama sina od susjeda Brcica. Tako drago dijete. I zato odnedavno ne trazim vise curu, nego kvalitetnu majku mog buduceg djeteta. Jednu sam pravu djevojku, koja je svemu tome udovoljavala, tako olako ispustio nedavno, a bila je prava... i sad mi tako zao. Uh, moram novu temu naceti jer suze mi sad idu.

Ljudi, kakvo je vrijeme u Porecu? Nadam se da je pravo jesenje. Znam da nitko od vas to ne voli, al meni je tako lijepo. Kad prodje ljeto, kad pocinju kise, kad lagano zafriska.... pravo vrijeme za sezonu trcanja, za rolanje, za biciklu, za teretanu. Bas jedva cekam vratit se i uzivat u jeseni u Porecu. Tuzna je, a i ja cu se tako osjecati ove jeseni, pa cemo biti ruku pod ruku, jesen i ja. Ovdje u NY se vrijeme promijenilo, zahladilo je. Bude ispod 20 stupnjeva. Vec dva dana je kisno, pravo jesenje. Taman za mene. Kakvo je emotivno stanje u meni, takvo je i vani. Ubijalo bi me da je suncano, ovako mi ovo sugavo vrijeme pase.

Nije me dugo bilo na blogu, tesko je naci internet cafe gdje pisati. Al jutros sam rekao da moram. I potrosio sam 20$ (100 kn) da vam sve ovo napisem. Jel vam se svidja moje pisanje? Znam, dobro mi ide. Posebno jer je povezano s mojim unutarnjim prozivljavanjem svega, pravi zacin ovom mom pisanju. Kad je covjeku najteze, najbolje se izrazava, izvlaci najbolje iz sebe. Razmisljao sam sto da napravim kad se vratim kuci. Mozda da pocinjem pisati svoje memoare. Il da postanem spisatelj. Al ipak ne. Bavit cu se drugom umjetnoscu. Odlucio sam postati kipar. Kad se vratim, pocinjem klesati svoje tijelo.

WTC & JOGG
Cetvrtak, 17.9.2009

Danas sam spavao "samo" do 10h jer imam posla kod fratra. Brzo sam se uredio, pojeo 3 jaja na oko i krenuo van. Poluoblacno.... taman kako treba vrijeme. Brzo u net kafe da nesto napisem i provjerim, kad ono, pocinje se proljepsavati vrijeme. Nastavio hodati do fratra (jos 5 km na kontu) i ravno u prostoriju di su mi stvari. Danas treba sredit drugi paket. Sve lijepo slazem i slikam za moju dokumentaciju prije nego krcam u paket, tezina 13 kg. Oduzilo se to na vise od tri sata spremanja. Idem u obliznju postu, a vec je 17.15h, rade jos 15min. Kaze mi cuvarica poste da ne mogu u red jer ima posla oko papirologije i da kolega nece stici do 17.30 to rijesit (jer oni tako to gledaju, a ne da stranka udje do 17.30.... i to mi se svidja), al ja joj pokazujem sve formulare koje sma vec popunio kod fratra. Detaljan kao i uvijek. Mrzovoljni sluzbenik iza pulta nerado prima ogromni paket i treba mu 20 min da sve to rijesi. Odlazim, sretan i zadovoljan, makar jest da me kostalo 124$.

Gdje cemo sad? Vec je sumrak? Prvo jos jedan subway sendvic, a ona na metro i pronaci to mjesto rusenja WTC zgrada. Dolazim na sam jug Manhattana, konacno vidim i more i Kip slobode. Sve same poslovne zgrade, ljudi koji setaju svi su u odijelima. Hodam, slusam muziku, obucen u bermude i usku, pripitu sportku majicu za trcanje, sve u bijelo. Bas odudaram od svih tu. Konacnoi pronalazim taj sajt. Nista zanimljivog. Na mjestu rusenja zgrada je metalni i mrezasti zid jer vec se nesto gradi tu, tako da nema nikakvoh spiska poginulih, cvijeca, nit slicnog. Neugodno iznenadjen. Al ima ljudi koji dolaze tu i slikaju. Mislim da sam i 2 bosanca-turista cuo da spikaju po nasem. Al idem dalje. Gdje? Hodam i hodam, zelim stici do 100 km. Vracam se na Times Square. Znam da igra horror Halloween 2 u kinu. Ajmo to pogledat kad volim horore, igra u 21.50h.

Nikad u zivotu nisam promasio odabir dobrog filma (po mom subjektivnom vidjenju) za pogledati u kinu. Nikad. Do veceras. Znao sam da postoje vec 4 nastavka Halloweena, al ovo je bio drugi. Kako sad to? Naravno, prerada drugog dijela s boljim efektima. Nikad gluplji film nisam gledao u kinu. Do te mjere da sam htio izaci vani vec nakon 20 min. Ali daj izdrzi Marlone, barem ces doci kuci kasno i spavat duze. Uglavnom, film nemojte ici gledati.

I nakon kina, vec je prosla ponoc. Sta ako su cure zakljucale stan? Bolje da uzmem metro. Ma bas me briga. I rodi se u meni sjajna ideja. Ajmo ovih 40 blokova/ulica do njihovog stana pretrcat, u 01 u noci. Fiksirao svoj marsupio-pederusu da mi ne skace oko pasa, dobro zavezao nove tene, obukao dugu majicu i ajmo. Bio je to najljepsi trenutak u svih ovih 10 dana u NY. Trcao sam kao u Porecu, sretan i vesel, pjevao pjesme u sebi. Kad sam stigao u manje prometne ulice, poceo sam i ruke siriti i udarati se po prsima, kao da sam doma. Bilo je jos nekoliko joggera u ovo doba noci, al nitko nije bio tako vesel kao ja. Umoran i znojan, ulazim u zgradu, cura nema, kupanac i u krpe.


SHOPPING & PACKING
Petak, 18.9.2009

Ustajem i govorim si - jos samo tri dana i letim kuci. I znam da mi tata danas ima rockas, pa sretan rodjendan, tata.

Ali danas moram jos vise raditi, moram sve stvari srediti i pospremiti jer treba osloboditi prostoriju u kojoj su mi stvari buduci da crkva danas tamo ima neko predavanje. Zato sam vani vec u 10 sati. Ali opet idem pjeske. Vec sam zaboravio do koliko sam km pehe napravio. Moze biti da ih je 75?

Ovaj put hodam laganini 8.avenijom, pa 42.ulicom. Obje vrve od trgovina - Billabong, Lewis, Quiksilver, Victoria Secret, FootLocker, Puma, Nike, NFL, Sketchers.... Pa ajmo zavirit u svaku. Bas steta sto imam 2 para jeans kuci, pa mi Lewisice nisu potrebne, a ima ih od 40 do 80$, duplo jeftinije nego kod nas. Vec tri radnice su me pitale ako mi treba pomoc i nek im se javim ako mi zatreba, al ja im samo govorim da razgledavam. Inace, Ameri mozda jesu glupi, ali su vrlo uljudni i kulturni, a ja to tako cijenim kod ljudi. Na ulici ce vam reci "sorry" cak samo ako vam stanu ispred puta dok hodate. A u trgovini se nece nadrkat na vas taman da ih i 50x pitate da vam donesu nesto da probate. To se zove biti prodavac u trgovini. A ne kod nas. Pusu samo kad ne kupite nista, a kamoli da ih gnjavite da vam 2-3 stvari donesu da isprobate.

Uglavnom, izasao iz Lewisa, pa usao u drugu trgovinu majica. Na jednoj pise - Run Forest Run, a pozadi Stop Forest Stop. Taman za mene. Al ne pase mi, nije dobar kroj. No, ipak, sve su te majice i bermude skuplje od stvari koje sam ja kupovao preko ebaya. Ako su sve stvari u USA jeftinije za 40-50% nego kod nas, onda su na ebayu jos 30% jeftinije. Tako Quiksilver bermude mene na ebay dodju 20$, a tu u trgovinama su i po 55$. Zato mi sve djeluje skupo. Ali ulazim u trgovnu cipela Sketchers. Vec sam prije neki dan bio i nije bilo broja za odjedjene cipele koje su mi se svidjale. Al tu su po 70$, trebao bi si kupiti neke fine cipele kad nemam ni jedne. Posebno za zimu. Simpaticni obrijani crnjo pe pita sto mi treba. Pokazujem mu dva para, donosi mi brojeve, jedne su mi male, druge mi se ne svidjaju. Kaze on dali znam da ako kupim i drugi par, taj je 50% na popustu. Pa sta ne vices!? Ajmo onda. Donesi mi te i te i te i te. I donese mi on brdo cipela. Al manji brojevi. Hodam po trgovini i razmisljam... jel boja oke, dal me ove stiscu, dal su mi one prevelike? Pitam ga nek mi donese one od prije, broj 10. Kaze on da nema tog broja. Ma kako kad si mi ih prije donio? "Ma zezam te, man, simpatican si" kaze on. I donese ih. Izbor je pao na crne i sive. Wow, kupujem si dva para Sketchersica, ne mogu vjerovat. Pitam Darrnella (tako se zove crnjo) dal primaju debitne kartice. "Oh, no sir". A ja ne znam sta cu sad, kad on opet meni - ma zajebavam te. Idem na kasu i tamo cijena samo 100$, 520 kn, za dva para.

E sad, gdje ih stavit? A jos sam kupio neke poklone. Ma naci cu mjesta u ruksaku. Konacno, u 16h stizem kod fratra. Pita me kao sverc-komerc. Idem brzo u dvoranu to preslozit jer do 17h moram ici do poste. Treci paket je spreman, al treba sad napunit drugi ruksak za avion. Malo slazem stvari, malo nogama ulazim u ruksak da to dobro komprimiran, kao da gazim grozdje kad se pravi vino. Divim se tome sto sa stolova i poda nestaju dresovi i majice. Ruksak je narasao do metra i pol visine, al ne tezi previse, oko 17 kg. Jedino su problem role koje cu stavit u posebnu vrecu i drzat u ruci i probat unijet u avion s malim ruksakom koji je takodjer pun stvari. Dakle, za Hr sam poslao tri paketa, tezina 15, 13, 11 kg, kofer i ruksak za check in su teski 23 i 17 kg. Mali ruksak koji nosim u avion ima oko 7 kg i jos te role. Gotov sam.

Ajmo u grad, ajmo u postu. Opet ista zastitarka, pozdravlja me sa sweetie. Druga stranka, crnkinja, za drugim pultom govori mi da je bila u HR kad je cula da sam otamo. Dobro.

Uzimam metro i idem vidjet Brooklyn bridge. Jako lijepo, podsjeca me na Auckland. Drveni dokovi, fini restorani. Tu bi zaljubljeni parovi stali i uzivali u pogledu i romanticnim setnjama. S druge strane se vide poslovne zgrade u Brooklynu. Ali mene inspirira taj most, to je onaj koji je bio na zvakacama koje su nekad bile u modi. Napravio sam mnostvo slika mosta i okolice. A u ovih 10 dana imam ukupno oko 200 slika, ipak me NY inspirirao.

Hodam ispod mosta. Kinez od 80+ godina stoji i mase rukama gore dole, valjda se rekreira. Jos starija Kineskinja pak vrti rukama ispred sebe, treca glumi da trci, al zapravo hoda. Prolaze dva Europljana i gledaju njih, pa mene. Smijuljimo se. Skrenuo sam s obale prema gradu i opet usao u ChinaTown kojeg sam neki dan prosao. Kako je prljav! Za ne povjerovat. Vecina prica njihovim jezikom, al ima i crnaca, no opet me ta prljavstina neugodno iznenadila. Nastavljam hodati prema centru, sad sam u boljem kvartu. Petak je navecer, ljudi zavrsili raditi, svi su u restoranima. Kako sto kod nas svugdje postoje kafici odmah uz ceste, tako su ovdje restorani. Jesu fini i otmjeni, ali ljudi jedu na metar od prometnih ulica. Ako vi ljudi koji volite velike gradove, volite i ovo, restorani, koncerti, kina, promet, kaos, guzve, onda slobodno zivite u metropolama. Dozivjet cete vjerojatno 60 i neku, ne vise. A mi u malim gradovima cemo mozda 75-tu. Ja cu barem 85-tu. Ako umrem mladji, smatrat cu da je moje trcanje bilo uzaludno.

Stigao konacno do Times Squarea. Skoro ponoc a ljudi kao u prici. Krcato kao da se nesto dogadja. Ali nista. Sjajne reklame bombardiraju nas sa svih strana zgrada, ljudi ulaze i izlaze iz trgovina, crnci nude majice po cesti, mladji decki nude flyere za koncerte i slicne stvari. Turisti sjede na stolovima nasred ceste, drugi na crveno osvijetljenim stepenicama koje gledaju prema glavnim reklamama Times Squarea. Ja izgledam kao Njujorcanin sa slusalicama u usima i bez ikakve torbe na sebi, al svako malo bacim koju fotku. Smijem se. Ipak mi se svidja da sam sve ovo vidio. Treba doci u NY i dozivjeti sve ovo. Doci i otici. I uzivati u malom mjestu u kojem zivim. Kad sutra ujutro ustanem, konacno cu moci reci: "Preksutra idem doma". Dodje mi da placem od srece.


IDEM U...
Subota, 19.9.2009

Budim se u par navrata nocu, muci me vise stvari... Konacno, ujutro si mislim dali ici "tamo" ili ne. Namjerno ne izlazim iz kreveta, tako da imam ispriku samome sebi. Za sto, za gdje? Polako.... probajte sami skuziti.

Otisao sam do kuhinje oko 10h i zatekao Margaritu i Monu. Nakon dva dana ih opet vidim u stanu. Kad nema njih u stanu, ima mene i obrnuto. Doruckujem i idem opet leci, ne izlazi mi se van, a znam da mi je dobro kad sam u gradu medju ljudima. No, ovaj put sam si stavio u glavu ici u najopasniji dio grada.

Ponovno ustajem oko podne, Margarita mi konacno ustupa laptop i piskaram dva sata. Konacno izlazim. Dali da idem tamo ili ne. Izlazim iz zgrade i krecem sjeverno, prvi put u tom smjeru otkako sam ovdje. U prvom metrou vidim da nema vlakova koji idu tamo. Bez veze potrosio 2.25$ koliko kosta 1 voznja. Idem na drugu podzemnu stanicu. E otud vec vlakovi idu tamo. Vozim se 15 min i shvacam da sam jedini bijelac u metrou. Metro izlazi iz utrobe Zemlje i dize se na most i tkao vozi jos 5 min. Graffiti po zidovima, napustene ulice, zicom ogradjena igralista.... znate gdje sam? Bronx! Lagano sam napet, nesiguran. Stavljam slusalice i glumim coolera, kao da mi je sve poznato, da znam gdje idem. Ne bi si oprostio da tu nisam dosao. Ispao bi kukavica samome sebi, a to nisam. I volim sukobljavat se sa strahovima. Izlazim iz stanice, imam losu kartu Bronxa gdje sve ulice nisu ucrtane. Nema veze, snaci cu se. Nisam retardinjo. Hodam pokraj nekog parka, tu je i Bronx Zoo, al ja hodam i hodam. Hocu vidjet pravi Bronx. Svi me gledaju dok hodam ulicama, cak i ljudi iz jurecih automobila. Shvacam da vec neko vrijeme nisam vidio ijednog bijelca osim sebe ponekad u odrazu izloga trgovina/ducana. Trazim smjer za neki zeleni park na obali Atlanskog oceana. Pitam policajca, kaze on da idem desno prema most i za manje od 20 min cu biti tamo. Hodam i hodam. Bronx pocinje biti sve mirniji i lijepsi kako hodam tim dijelom. Na kraju nije uopce tako strasan kako se prokazuje u medijima. Kupujem si Gatorade u ducani kojeg vodi mala i stara Aziajtkinja koja uopce ne zna gdje je taj park kojeg joj pokazujem na karti. Ona mi cak pokazuje krivi smjer kojim trebam ici. Zaustavljam malog debelog voditelja McDonaldsa koje je tek izasao iz zgrade. Kaze on meni> "Ju tejk dis rod and after metro, go left". S tim rudimentalnim engleskim mora da je Talijan. "No, aj em grik" Oke. I govori mi on gdje moram ici. Hodam i hodam, sigurno imam vec 85 km u nogama dosad. Dolazim do mosta, hodam i dalje, dolazim do autoceste, al odustajem, nikad necu stici do oceana da vidim taj pogled. Polako se spusta sunce, bolje da nestanem iz Bronxa. Ali putem nailazim na slasticarnu. Ogromna i niska Amerikanka, ko da nije dovoljno debela, narucuje 45 razlicitih vrsta kolaca za ponijeti kuci. Ja imam vremena odlucit sto cu uzet - tiramisu. Jako,jako dobar. Cena 3$. Nije dobar kao kod nas u Artiganu, al ipak je poseban.

Blizu mi je i metro stanica koju sam locirao jos prije, penjem se na most i vracam se na Manhattan. Prezivio sam i Bronx. Al nije uopce bilo posebno. Vesel sam jer mi fali jos 2 dana do puta kuci. Ali tek je 18h. Di cu sad? Hodam sto sporije mogu centrom Manhattana. Tuzan i melankonican, rekla bi jedna cura. Veceram u McDonaldsu, drugi dan za redom. Ionako sam smrsavio i u dva dana se necu udebljat ako jedem tu. Uzimam milk shake i idem prema Times Squareu. Idem vidit kako se ljudi zabavljaju. Penjem se na stepenice s kojih ljudi gledaju prema svim tim svjetlecim reklamama, kao da su na nekoj predstavim. Cak cujem i neke Slovence koji spikaju. Brdo zaljubljenih parova i drustvo prijatelja svugdje oko mene. Ja jedini sam, tako sam tuzan. Bas poseban osjecaj, izmjesan sa nostalgijom, ceznjom, razocarenjem i dijelicem srece sto je vec subota uvecer, dan i pol do puta kuci. Slikam i slikam. Malo taj centralni trg, alo sebe. Pa jos sebe. Autoportreri. Al samo mi se 3 slike svidjaju, druge brisem. Tip sastrane mi vikne: "Ej man, ako ti je dosadilo slikati sebe, oces malo mene?" Evo jos jedne usamljene duse na Times Squareu. Slikam ga za njegovu uspomenu i dugo sjecanje. S njegovim fotkacem. Osam i pol je. Ajd, mislim si, ako full sporo hodam, za sat vremena sam kuci, pa dok se otusiram, bit ce 22h, sasvim oke za ic spavat. Hodam ko puz. Sve i svih gledam, snimam i upijam ove pretposljednje veceri. Putem skrecem u drugu ulicu, da malo promjenim rutu. Nailazim na... kako bi to nazvao? Biblioteka i trgovina knjiga na 4 kata koja nazadnjem katu ima cafe bar i novine za citanje. A usput s bilo kojeg kata mozete uzeti bilo koju knjigu i citat je uz pice, a onda vratit na odlasku. Gore krcato ljudi, nema mjesta za sjedenje. A jednog je zaposjeo glupi debeli crnjo koji spava i kvoca po nekom casopisu. Ja bi ga izbacio da radim ovdje. I zato moram sjesti na pod u kutu prostorije. Sto citam? Men's Health. Citam i upijam. Dobre savjete sam pokupio iz ovog broja. Npr. nemas vrhe istezat misice prije nege vjezbe il sportske aktivnosti jer ako se ne istezete, bolje cete performanse imat kasnije u igri. Taman sto sam trebao cuti. Ja se ionako nikad ne istezem. Druga, treca, cetvrta dobra stvar koju sam procitao? Ne sjecam se sad, al nalaze se tu negdje u podsvjesti. Izaci ce van kad-tad. Nastavljam Broadwayam hodat prema stanu. Restorani krcati, subota je, svi su vani. Vecina cura ima dekoltee, neovisno o rasi, boji koze ili broju cicobrana. Vecina me gleda ravno u oci, valjda se pitajuci sto ovaj tuzan momak (stariji tip?) radi sam veceras. Ja ih gledam ravno u oci, nikom ne obaram pogled. Cak i kad prolazim graj gorostasnih crnaca, gledam ih u oci. Sklanjaju mi se jer naizmjenicno imam i tuzan i ljutit pogled dok slusam mp3 i pijuckam si Gatorade. Ova firma bi me trebala promovirat u njihovog testera koliko sam raznih okusa probao - lime, lemon, strawberry, cold breeze, rain i dva razna plava okusa. Dosavsi kuci, idem odmah u krpe, bar cu brzestici do nedjelje.

LAST DAY
Nedjelja, 20.9.2009

Budim se u 2.30h. Sat vremena ne spavam jer muce me svi moguci problemi koji me uskoro cekaju. Oni o kojima ne zelim vise pricati i oni o prebacivanju stvari do aerodroma, pa preko granice kad stignem u Veneciju. Ako stignem. Tjeram se spavati, al ne ide. Ustajem u 9.30h, a da ni sam ne znam kako sam i kad opet zaspao.

Lagano doruckujem, danas ce mi dan brzo proci jer idem gledat NFL tekme u kafic, to ce trajat od 13 do 19h. Idem u moj stari net cafe, ali... ne radi! Hodam gradom, danas je dostatog zatvoreno a glavnom cestom prema centru su standovi i ljudi prodaju svasta - naocale za 5$, gumene i plasticne gluposti, lancice, salove po 5$... nis me ne zanima osim jednog. Saznati koji je to sugavi narod koji ima sve trgovine sasuvenirima u samom centru grada. Kod nas su to cigani i siptari, u Australiji su to Kinezi, a koji je to tamnoputi narod koji ovdje caruje. Kupujem neki suvenir ni sam ne znam za koga i pitam tipa odakle je. "What do u think?" "Pakistan". "Nooooo, are u crazy? They just bomb." Naljutio se. Indijac. Oke, samo sam dobio potvrdu koji su to gamadski narod. Tako neljubazni gdjegod da sam usao. Turisti udju, a njih 3 stoje za kasom i pricaju menju njima, uopce se ne obazirajuci na klijente. Pricaju tim sugavim jezikom i svi namrgodjenih faca. A svi prodaju isto. Majice, postere, magnete, djindjulije, pickarije i pizdarije. Ne znam kako ljudi to mogu kupovati.

Kupujem si novi Gatorade, 2.20$ za pol litre. Ipak je skup. Ipak je u Italiji najjeftiniji, dobijem 2 litre za 15 kn. Sandro, na povratku stajemo kupiti malo Gatoradea za novog kipara Poreca.

Konacno nalazim novi net cafe, u Burger Kingu. Al ovdje ne mogu na sve sajtove, zabranjeno je, pa ne mogu kontaktirat sa Sandrom. Pisem mailove. Ian mi javlja da ni on ne moze danas gledat NFL tekme sa mnom jer su ga zvali na posao. Mozda dodje kasnije. Pokusavam si bookirat mini kombi koji ce me za 20$ odvest sutra na aerodrom. Ali prvo pise da primaju samo dva kufera, a drugo, ne cini mi se da mi je zahtjev prosao. Super! Morat cu uzet taxi za 65$. Jel mi ista moze ici kako treba u ovom odvratnom gradu? Bogota nije nista losija od New Yorka! Bio sam ove zime i ima skoro sve sto i NY. Ovaj me grad nece tako brzo vidjeti. Jedino u slucaju da se sretno zaljubim i moju curu snova dovedem ovdje. Jer zelim ponistit ovaj melankonican i odvratan osjecaj koji sam imao svo ovo vrijeme. Hodati sam gradom, imati toliko stvari koje se mogu ciniti ovdje, a biti tako usamljen, prazan i tuzan... I tako svih 12 dana. Za ne pozeliti nikome, niti ikad vise samome sebi. Slijedece putovanje bi moglo biti - Jugoistocna Azija (Laos, Vietnam, Myanmar, Tajland. Malezija, Singapor). Nije sigurno, al planiram tamo u veljaci 2010. Za manje od pol godine. Nadam se, ne sam.

OKOLO I NAOKOLO PO BOGOTI - part 3

Ustajemo u 7 jer krevet je tako tvrd da nas ledja bole. Dans idemo vidit dal ima mejsta u drugom hostelu koji se cini bolji. Bar da zadnju noc spavamo kako spada. I imaju! Ja brzo trpam stvari u ruksak i trcim nazad u taj novi hostel El Dorado (makar nema nis pozlacenog unutra) da bukiram, a Barbara se polako pakira i placa dvije noci u onom prethodnom.

Oblacno je i po trece jutro odgadjamo otici zicarom na vrh brda s kojeg se vidim pogled na cijeli grad. Gdje cemo?

Novi shopping centar, na samom sjevernom dijelu grada, opet. Uzimamo TransMilenium (njihov metro) dok vani pocinje kisa, ali vozimo se 40 min, pa u medjuvremenu i prestaje. Shopping centar nis posebno, al okolne zgrade jesu. Sve je novo, grade se nove lijepe zgrade. Sve je uredno, nema barbona, nema prosjaka.

Vracamo se u centar i ja ubadam maslinastozelenu jaknu za 150 kn. Prava frajerska, kaze Barbara. Na lijevoj ruci nosim kopiju sata Victorinox (ista marka svicarskih nozica od MacGyvera), tu zelenu jaknu, na ramenu vunenu torbicu kao hipiji, a na ocima kopiju Ray-Ban naocala. Gledam se u izloge dok hodam i totalno sam neprepoznatljiv samome sebi.

OKOLO I NAOKOLO PO BOGOTI - part II

Novo jutro, novi pjesacki maraton. Evo stvarno necu pretjerivati, ali danas smo pjeske po Bogoti napravili 30 km. Tr-i-d-e-s-e-t! Iz hostela smo izasli u 9 i neprestano hodali do 14h. Ako covjek hoda 4-5 km/h, to bi bilo 20-25 km. A jos smo kasnije zujali okolo, pa jos navecer po gradu. A vidjeli smo samo djelic grada. Po nekim statistikama Bogota (naglasak na zadnje "a") je medju pet najvecih gradova na svijetu. Ovdje zivi 8 milijuna ljudi. Osam.

Prvo smo isli u stari dio grada, zvan La Candelaria. Nista posebno. Zatim smo hodajuci stigli u neki otmjeni dio centra, pa prosli pokraj svih vaznih zgrada Vlade, ministarstava, vojske i inog. A malo dalje, siromastvo. Setamo mi tim podrucjem da ni ne znamo gdje smo, a mene prstom zove vojnik. Rukujemo se i kaze mi na prijazan nacin da se maknemo odavdje jer ovo nije sigurno za turiste. Prije par dana su opljackali curu iz Seoula i neku Svicarku usred bijela dana. Oke, poslusali smo i krenuli nazad u smjeru koji nam je pokazao.

Vratili smo se u centar i odlucili ici u u neki shopping centar u sjevernom dijelu grada za koji kazu da se proteze preko nekoliko blokova grada. Ja sam trazio neku visoku zgradu koja ze biti taj veliki centar San Andreito, akd ono, to su magazini robe. I opet sveg i svaceg. Tip nam nudi onu torbu-kufer na kotacice za 170.000 pesosa, da bi nas na kraju molio da je kupimo za 80.000. A stvarno nam treba jer nakrcali smo se suvenira i pokolna i majica i ovog i onog. Ali ne popustamo, hocemo za 50.000 i tocka. Nikad u zivotu nisma vodio toliko patika i naocala na jednom mjestu kao ovdje, ali posebno patika. Misli mda su kopije. Mislim... ma naravno da jesu. Ali nisu toliko ispod cijene. Ja si pak trazim neku zelenu jaknu, oni tipa maslinasto-vojnu. Kad je zena nanjusikla da zelim kupiti, trci sim i tam, uzima ovu moju koja je mala, ide du druge zene na drugom stanu, mijenja ju, al nije isti model. Treca zena joj donosi taj koji trazim, al opet je mala. Primjecujem da nema gumb na desnom rukavu, al sutim za kasniji deal. Kazem da je opet mala jakna. Nestane ona iza ugla u tom magazinu, vrati se nakon 10 sekundi i govori da je ovo veci broj. Gledam desni rukav... i pogadjate. Fali gumb. Ista jakna. Koji jeftini trik.

Malo dalje je neobicno dobri restoran u magazinu. Narucujemo ono po cemu je unutrasnjost Kolumbije poznata - meso. Isto kao i kod nas. Imate meso (govedina, svinjetina ili piletina), stave kao prilog pomfrit (kojeg ovdje zovu papas fritas), salatu i bijelu rizu i to je glavno jelo u Bogoti i daljnjoj okolici.

Vracamo se, ali ne pjeske. Ovaj put cemo pokusat s njihovim nadzemnim metroom - TransMileniumom. Nako nekoliko godina neuspjesne akcije gradnje podzemnog, grad je odlucio graditi nadzemni i to u obliku buseva. Crvene su boje, dva spojena u jedan s "harmonikom" i imaju svoju posebnu traku unutar grada. Vrlo prakticno. Cijena je 3 kn gdje god da isli sve dok ne izadjete s "metalnog otoka" sagradjenog malo uzviseno na trotoaru. Opet mrtvi-umorni jedva nalazimo hostel i spavanac, a tek je 21 sat.

OKOLO I NAOKOLO PO BOGOTI

Krenuli mi konacno o obilazak grada. Rekao bi da je da je drugaciji od ostalih kolumbijskih, pravi kozmopolitski. Svugdje svacega. Na glavnom trgu i cestama koje vode njemu - kaoticni kaos! SVaka cesta ili dio ceste ima svoju tematiku. Na pocetku ceste su sami ducani s koncima i stvarima za sivanje, mal odalje, samo papiri i stvari za skolu, jos dalje samo patike, pa naocale, pa hi-fi uredjaji... Dakle tko treba odredjenu stvar, zna da ce otici u odredjeni dio/ulicu i tamo mu se nudi sto zeli.

A ljudi na cesti prodaju svasta. Bace deku na trotoar i postave na prodaju svoje kape (po 15 kn), cipele (po 90 kn), torbice (po 90 kn), postere (po 3 kn), itd. Ima i onih koji imaju male drvene mini standice koje im stoje na koljenima i na njima cokoladice, lizaljke, zvakace. Drugi imaju stand na kotace (kao onaj za prodavanje sladoleda) i na njemu svakakvo voce kojeg rezu na komade za kupce il im od voca prave 100%-tne sokove. Stanene na crveno na semaforu, a na sofersajbi vam lik stavlja zvakace ili bombone... sve dok ne dodje zeleno. Ak zelite, kupite od njega, ak ne, tip prije zelenog sve pokupi jer ovdje na semaforima imaju obavezno counter koji pokazuje koliko jos sekundi traje crveno ili zeleno. No, najoriginalniji je bio lik obucen u robota iz Star Warsa koji je hodao pokraj vozaca i na neki nacin prosio, al ipak je i radio. Tako sam dobio dojam da u ovoj zemlji svatko radi. Bilo sto. Stari ljudi prodaju ruze il novine il rudimentalne igracke, ali bar rade. Ali da, da... ovo je veliki grad. Imatu tu i prosjaka. Vise nego igdje drugdje. Srecom ne potezu te za rukav jer je vojske i policije posvuda i vjerojatno mogu bit po gradu, ali da ne diraju ljude. Leze na cesti, a smrdi po mokraci i ustajalom dok prolazite pokraj njih. Znaju neki stajat pokraj slasticarne i pitat da im se nesto kupi, a ja, potaknut time da svatko nesto radi, jednom sam danas odbrusio - trabajar amigo (radit prijatelju). Prosjake ne zalim. Da imam love za bacat, njima je nebi davao. To su ljudi koji su odabrali takav zivot. Oni ne zele imat sefa, ne zele radit.

Prvi na popisu stvari koje sam htio ucinit u Bogoti je, necete vjerovat - posjet muzeju. Znam da se velika vecina sad kriza i pita odakle sad Marlonu to da ide u muzej. Al ovo je Museo de Oro. Muzej sa zlatnim ornamentima i otkricima s ovog podrucja Juzne Amerike koji su pripadali narodima Maya. INca i ostalih slabije poznatih. Ako ne znate, ovo je kolijevka mitskih prica o slavon i nikad pronadjenom El Doradu. I zato sam htio vidjet sto je sve ovdje pronadjeno jer obozavam ove narode. Muzej je na cetiri kata i napravio sam vise slika da vam to kasnije docaram.

Odmah iz muzeja, ravno u Artesaniu, mali trg sa standovina rukotvorina. Ajme sto sam sve kupio i koje sam dealove sklopio. Postao sam majstor u cjenkanju. Tip mi kaze 12.000 pesosa za neku torbicu, a ja mu kupim dvije takve za ukupno 15.000. Stariji par radi drvene izrezbarene lustere koji se mogu stavit na zid da budu kao bocna rasvjeta. Nude mi 25.000 pesosa, ja im kupim za 17.000.

Drugi dio dana smo otisli u neki mini-shopping centar nekoliko blokova od centra. a tamo - raj za zene: Zara, Sisley, Benetton, Prada... Zato sam ja isao u internet-caffe, a Barbara u shopping.

Ne znam sto je ona dozivjela tamo, ali ono sto sam ja skuzio u raznim internet-caffeima jest da su Kolumbijci zaludjeni MSN-om. Cure zavrse radit i ravno u net-cafe da bi se dopisivali s deckima, pretpostavljam. A mulci ovisni o video-igrama. Dodju u net-cafe i onda igraju, trkaju se, pucaju i uzaludno trose vrijeme. Stvarno, opsjednuti su. I cure i decki. A generalno su zene tu opsjednute ljepotom, obrvama i sisama. Ne znam sto je na prvom mjestu. Nikad u zivotu nisam vidio toliko raznovrsnih obrva. Jako, ali jako puno cura ih boja kanom, kao neka vrsta privremene tetovaze. Ma da samo to vidite. A sise obavezno se moraju pokazati korz mar i mali dekolte. Smijesne su.

Na putu nazad do centra, slucajno smo uboli Hard Rock Caffe. Men to ne zanima, ali sam gledao slike i potpise slavnih pjevaca dok je Barbara nes kupovala. Kat iznad smo vecerali i imali taman za bus nazad u centar odakle je nas hostel udaljen 200 metara.

BOGOTA

Ne mogu si oprostit gresku koju sam ucinio u busu. Bus skoro pun, nema dva slobodna sjedala, pa moramo sjediti odvojeno. Ja hodam prvi busom i medju svim zenama i mrsavim ljudima, ja pitam najogromnijeg covjeka kojeg sam vidio na ovom putu ako je mjesto slobodno. A tip kao Amerikanac - poslovni crnac, obrijana zasiljena glava prema vrhu, a trecinom tijela viri na drugo sjedalo. I ajd ti sad spavaj tako. Jos su stavili neki glupi fanta-djecji film u busu, koji jedini na ovom putu nije imao klima-uredjaj ukljucen. Nije tu kraj mukama. Ovo je najgora cesta dosad, zavoji i zavoji. Izlazak iz kotline u kojoj je smjestena Armenia je jos tezi. Stalno se njisemo lijevo i desno, pa tako i ta crna gromada od 140 kg zive vage. No, opet sam se sjetio Anda i rekao da je to samo jedna noc, nit me glava boli, nit se mucim, samo cu manje spavati i nista vise.

Dva ujutro. Bus stao da bi, necete vjerovati, putnici mogli jesti. Naravno, moj crnjo me tupka po koljenu da me probudi kako bi mogao izaci. Gledam ga kroz prozor kako je narucio juhu i neko pecenje. U dva ujutro?! Jedu tako i kondukter i vozac i ostali putnici u tom malom restorancicu unutar male busne stanice koja se nalazi ne znam gdje.

Ali evo sunca poslije kise. Crnac se vraca s nevjerojatnom ponudom. Kaze mi na spanjolski da ak hocu, moze moja cura doci na njegovo mjesto, a on ce sjesti uz gospodju na drugom sjedalu gdje je Barbara. Ma naravno! Samo ta gospodja na drugom sjedalu isto ne moze vjerovat sto je cula. Ali dok je meni osvanulo, njoj se smrklo. U ocima joj vidim paniku, al to je sad bio njen problem. Konacno sam mogao zaspati uz moju mrsavu suputnicu i malo kasnije, oko 5.30h ujutro, evo nas u Bogoti.

Odmah pozitiva. Prvo nas kratko pregledavaju na izlazu iz busa i ulasku u kolodvor. Onda ulazimo u neku prozirnu prostoriju pri izlazu iz kolodvora i dok tip pita ljude gdje ce, drugi tip pise i printa nesto. Nikad ne biste pogodili sto rade. Prvi pita putnike ime i adresu gdje moraju ici, a drugi printa neku vrstu karte za taxi. Na njoj tocno pise koliko cete platiti i tip mi kaze: "Marlon, you pay only 7.700 pesos to your hostel. Nothing more. If the taxi driver ask you more, show him this ticket and remember, 7.700 pesos, nothing more." Nevjerojatno. Jos jedna dobra ideja za nas turizam.

Dolazimo u hostel Argon u sredistu grada u 6h. Vrata zatvorena. Drin, drin. Jadni tip u smjeni, probudili smo ga, sav zgnjecen od jastuka i kreveta, smusen, ne zna sto bismo mi htjeli sad. Polako dolazi k sebi i pokazuje nam sobu br. 213. Ajd, prihvatljiva je, sva u drvu. Jos imamo wc/tus do sobe i pogled na cestu i brdo ispred nas. Cijena 35.000 pesosa za dvoje na noc. Ocito je u svakom ho(s)telu ta cijena. Odmah idemo u krevet spavati do 9h, pa u grad. Na porti ostavljamo kljuceve, al onaj lik nas se ne sjeca. Valjda je jos spavao dok je hodao i pokazivao nam sobu u 6 ujutro.


Nas se hostel nalazio samo 200 m desno od ove slikem dakle strogi centar.

VALLE DE COCORA

I dok smo po toj strmoj livadi trcali riskirajuci da skliznemo i uganemo nogu, u daljini sam ugledao kao neki mali tunel uz zemljanu cestu, ali sad i blatnu. "Trcimo tamo!" uzviknuo sam Barbari. Nije to bio tunel nego kao da je netko napravio samo pocetni dio ulaza u brdo, kao neka vrata s polukruznim svodom, ali to je bilo zbog sahta odmah ispod kojeg je treblo valjda time zastititi od zemlje kojase odronjava. Svejedno, posluzio nam je kao zaklon dok je pol sata pljustila kisa. Cim je malo prestala i nastavilo samo sipiti, iskoristili smo priliku. Zaletili smo se blatnjavom cestom nizbrdo, preskakali lokve vode i blata, jos jedan mali uspon, pa kuca vojnika koji cuvaju ovo podrucje i konacno onaj zaseok odakle smo krenuli.

Jep treba doci u 16.30h i evo ga, tocan kao sat. Unutra je vec uslo 5 osoba, dvije cure sprijeda, par i jos jedan decko straga. Sad ajmo i mi, pa da brzo krenemo. Ali vozac jeepa je najprije narucio sendvic, nakog tog i kavu. I polako on pije dok je kisa opet pocela pljustiti. Pocinje on vrlo sporo i nespretno odmotavati prozirnu ceradu da stavi na jeep jer jos se ljudi skupilo oko jeepa. Pa nece valjda i ovi u njeg kad nas je vec 5 + vozac. Al onda sam se sjetio Srednje Amerike. Tamo vozila koja straga imaju resetke umjesto krova sluze upravo tome, da ljudi straga stoje na nogama i glavama strse iznad resetkastog krova vozila, pa koliko ih stane, stane. Na kraju nas je bilo 9 u jeepu i tek smo u 17h krenuli. Satnica je satnica, raspored se treba postivati. Dakle, pol sata smo stajali kao sardele straga u malom jeepu. Krenuli kao puz jer je cesta zemljana i blatna, a nakon par minuta, stane vozac uz kucu kod ceste i jos jedna zena udje gore. Malo dalje, opet stajemo i 6-clana obitelj ceka na jeep. Samo dvoje djece je uslo, a onda su i tri mame usle + novorodjencem kojeg su dali curi koja je sjedila sprijeda. Te tri zene su stajale na vanjom dijelu jeepa, drzeci se za konstrukciju krova. To je slicno kao sto se voze smetlari straga svog kamiona kad kupe smece po gradu. Eto tako su ma one stajale zajedno s dva djecaka. Sveukupno nas je u jeepu dugom mozda tri metra bilo 17!!

I svi mi se smijemo, slikamo. Ja kao najvisi sam stavio fotkac u zrak da sto bolje docaram tu situaciju iz pticje perspektive i fotka ce vam sve reci, ali tek drugi tjedan, kad je postavim. Sad su i te tri mame i djeca poceli fotkati, svatko je imao svoj fotkac. Konacno, nakon 10 km drndanja, evo nas nazad u Salentu. Malo shoppinga i nazad u bus za Armeniju.

Gladni kao vukovi, pojeli smo pizzu koju rade na smijesan nacin. Kupe vec gotovo smrznuto tijesto, napune ga onime sto narucimo i stave u pecnicu. Al bar je cijena podnosljiva, dvije pizze i dva pica smo platili 15.000 pesona (45 kn). Nazad u hostel, pakiramo stvari, taxi, smijesan stari taksist se zeza s nama, plazamo 8.000 pesosa i evo nas na autobusnom kolodvoru. Zenska na salteru je dobro raspolozena u 10 sati nocu, pita koliko traje kurs spanjolskog u Europi (valjda misleci da ja dobro spikam jer sam je pitao info u svezi busa za Bogotu), naplacuje nam 70.000 pesosa i kaze da stizemo u 5 i pol ujutro.

ARMENIA

Ne, ne govorimo o drzavi na Kavkazu. Armenia je grad od pol milijuna stanovnika u sredistu zemlje, oko 300 km jugozapadno od Bogote. Poznat je po potresu koji ga je pogodio 1999.godine kad je srusena trecina grada.

Do tamo smo putovali polupraznim mini busom samo tri sata i stigli jos popodne. Odmah vani s momom knjigicom o KOlumbiji, calle tu i carrera tamo i evo nas u hotelu. Casa Real. Prljava ulica s ulicnim prodavacima, opet mali uski ulaz, a unutra na katu recepcija kao da smo u hotelu s 3 zvjezdice. Starija spora i smijesna recepcionerka ne zna nis. Ne zna broj autobusnog kolodvora, ne zna gdje je kafic slavnog Juana Valdeza (onaj od Cafe de Colombia), ne zna gdje ima pizzeria. Zamislite, trazi u tel.imeniku broj autobusnog kolodvora da znamo kad su nam busevi za Bogotu. Pa zar ovaj hotel ne prima stalno strance koji putuju, pa da znaju broj na pamet?

Soba je bez prozora, mala, ustajali zrak, al je bar wc najuredniji dosad. Al opet, sto mozemo vise trazit za 45 kn po osobi na noc. Un Luchano, valjda. Idemo odmah u grad. Ulica do nas vrvi od standera, svi nam nude nesto, vicu, trube, pricaju u mikrofon najavljujuci svoje proizvode. Ja kupujem ne znam koje po redu naocale za sunce i dolazimo u ulicu koja je krcata s bezbroj ducana odjece s obje strane. Zato smo Armeniju prozvali - grad butika. Tek nakon 2 km uspona, nestaju butici i pocinju lanci brze hrane i mini-restorani.

Zasto smo ovdje? Jer se 20 km zapadnije nalazi mjesto Salento, a pokraj njega dolina Valle de Cocora, prasumska verzija Svicarske u malome (znam, koji cudan opis u jednoj kratkoj recenici). Sutradan lovimo bus, al zapravo tu ne treba nista loviti, nit gledati na vrijeme. Mi se dignemo kad se dignemo, duruckujemo kad doruckujemo, krenemo u bilo koje vrijeme prema mjestu gdje staje bus i tamo ili bus vec ceka il za 2 minute dolazi bas onaj koji ide tamo gdje moramo mi ici. Tako je bilo cijelim putem, bas cijelim.

Stizemo u Salento i mjesto je kao da smo naglo baceni 200 godina unazad. Mali glavni trg (gdje sam stao na govno od psa), tri jeepa, kocija s konjem, a uz malu glavnu ulici sjede kauboji i starceki s ponchoima, drugi u starim saloonima igraju biljar il piju pivu, a treci sjede u svojim mmini ducanima i prodaju nakit, drvene izrezbarene stvari i sl. Neki lik nam nudi "samo" 50.000 pesosa (jel se sjecate koliko je to u kunama?) za djir s konjem do prije spomenute doline, a u knjizi pise da kosta 5.000 pesosa.

Jeep nas je za 6.000 pesosa za dvoje prebacio 11 km uzbrdo do mjesta Cocora gdje smo konacno ugledali 40-ak metara visoke wax palms (tako ih zovu na engleski), potpuno gole do same krosnje s kokosovim orasima, a sve se nalazi u dvije-tri velike doline, dijelom prekrivene zelenom pokosenom travicom koju pasu krave, a dijelom prekrivene gustom prasumskom vegetacijom. Izgleda nestvarno. Uzeli smo nasumce neki putic u dnu doline jer s s lijeva poceli dolaziti oblaci i skrivati pogled. Hodali smo uz rijecicu i gacali u blatu kojeg je stvorila juceranja kisa i konji koji tud vode turiste. Opet su nam kolumbijski kauboji nudli 50.000 pesosa za djir s konjima, al mi idemo pjeske. Hodamo i hodamo, a ne znamo kuda cemo doci. Barbara je ljuta jer je sprljala patike, a ja poderao majicu na zicanoj ogradi koja je postavljena s obje strane putica. Dolina kao da se suzuje i nestaje i pocinje prasuma. Kao ona koju sam vidio u Tasmaniji. Cuje se samo cvrkut ptica i zubor potoka koji tece. Izgleda mi kao da sam u Vrazjem prolazu, kod Skrada u Gorskom kotaru. Idemo dalje jer svako malo vidimo oznake za neki hospedaje (lokalni naziv za prenociste). Prelazimo tri mosta od kojih se neki opasno ljulja, a drugi ima trule daske po kojima hodati. Penjemo se po velikom usponu u skoro 100% vlaznoj sumi i nailazimo na mini raskrsce. Cocora 3.8 km lijevo. Vrh planine 0.8 km lijevo. Hospedaje 1.0 km desno. Mislim si, ako smo bilo dolje u dolini i sad moramo lijevo, doci cemo opet u Cocoru odakle smo i krenuli, pa ajmo lijevo. Al uspon je tako naporan, blatan, klizav, sparina i vlaga i sad jos i hladnoca jer oblaci su sve vise zarobili vrhove ove planine-brda. No, sad znam sto tocno znaci rijeci "napor" u mom osobnom vokabularu. Pogadjate - penjanje na Los Nevados u Andama. Znaci ovih 0.8 km uspuna u sumi treba odraditi pjevajuci.

Konacno stizemo do neke kucice. Buenas, vicem (u Juznoj Americi ljudi krate pozdrave buenas dias, buenas noches, pa samo kazu buenas). Pojavljuje se neka mirna, hladnokrvna zena i daje nam knjigu. Sto sad s njim? Sign por favor. Drzava ju placa da bude tu gore, na
3.850 metara i ceka svakog planinara da se potpise. Gledamo tko je dosad bio ovdje. Homer Simpson iz Springfielda, te Tatjana i Mojca iz Slovenije. Nema Hrvata. Ja se potpisujem s moja dva slavna imena, haha.

Zena je rekla je da ima toplu cokoladu, al to je smedja voda bez okusa, mirisa i secera. Dok je isla u kucu nes uzet, prolio sam polovicu tog u njeno cvijece, pa platio 1.000 pesosa i pitamo di dalje. Pokazuje na ogradu, a tamo pise Cocora 5.1 km. Pa kako kad je dolje prije uspona pisalo 3.8 km?!? Kaze za sat i pol smo dolje. Srecom, put je velik kao za dva vozila i nizbrdo, ali to traje samo prva dva kilometra. Najprije nailazimo na nekoliko urusenja zemlje, onda su oblaci potpuno zaklonili pogled na drugi dio doline Valle de Cocora, pa izgleda kao da iz magle iznicu te jedinstvene kokosove palme visoke 40-50 m. Put skrece na sklisku otvorenu livadu koja se strmo spusta, nigdje ijednog stabla osim tih par palmi u daljini, a pocinje pljusak...

MANIZALES - part II

Dakle, jeste li pogodili jesmo li platili izlet ili nismo? Ma naravno da jesmo. Nema milosti u ovom svijetu lesinara. Stao nam mini bus pred kucom Juliana u Manizalesu i onaj omanji vodic izadje iz busa i kaze: Morate mi platiti, 230.000 pesosa. Morao sam jos i platiti 350 kn za onu moju trosatnu agoniju agoniju.

Julian pita kako je bilo. Ne pitaj i druga tema, molim. I vidim ja neki album na njegovom stolu. Zivotinjsko carstvo. One slicice koje sam ja ja u cokoladicama gledao i bacao, ljepe se u album?? Brzo u trgovinju kupit jedna za mene. I vidio sam da Julian ima visak duplih, al kaze da ce mi samo 20 njih dati. I pred njim sam ih morao izbrojati 20 koje mi je poklonio. Eto, sad cu kuci nastavit ucit spanjolski, bas lijepo. A sto sam dosad naucio?

ischierda - lijevo / derecha - desno / arriba - gore / abajo - dolje
adelante - naprijed / quadra - 1 blok zgrada / tomar - piti / comar - jesti
salida - izlaz / entrada - ulaz / camarones - skampi / cerrdo - svinjetina
res - govedina / pollo (pojo) - kokos / pińa - ananas / sandia - lubenica
manzana - jabuka / fresa - jagoda / camiseta - majica, itd. itd.

Ali Top 3 najsmijesnije rijeci su:

Los bomberos - vatrogasci (jer bomb znaci smrk vode)
Los perros - psi (pa oni za hot dog kazu perros calientes)
Pecheńo - malo

No, vratimo se putopisu. Izmjenili smo adrese s Julianom koji me i dalje odusevljavao svojom skromnoscu i jednostavnoscu. Na odvratnom krevetu-kaucu smo lako zaspali jer smo bili umorni od penjanja i trauma, a drugo jutro krenuli posjetiti centar grada dok je Julian isao na posao. U gradu smo vidjeli tri crkve od kojiih bi istaknuo onu svu u drvu iznutra. Kraj nje je prosao stari, prljavi besposlicar/prosjak s kapom na hrvatsku sahovnicu i jedva sam ga stigao uslikati. Usli smo u shopping centar u 10 sati da nesto pojedemo, a tamo tek otvaraju ducane, peru podove, ciste stakla i izloge. Ovdje su valjda svi ko Dalmosi.

Ja sam odlucio pocastiti pse koje nadjem u gradu. paket narezane mortadele od izleta na Ande sam sacuvao i njome isao gradom u potrazi za nekim napustenim psima. Tu otvaram zagradu za podtemu. Na ovom putu smo vidjeli dosta pasa po gradu, kazimo oko 150-ak. Od njih je:

80% zenki (od ceg cak 95% njih trudno il su se netom okotile, ne pitajte me zasto je tako jer ne znam)
88% lezalo nasred ceste
64% neuhranjeno
72% bez ogrlice
11% na lancu i s vlasnikom
i konacno
samo 5% ih je zalajalo.

Konacno sam nasao dva psa. Bacim im salamu, a oni leze i bespomocno je gledaju. Valjda cekaju da im je stavim pred njuskom. Prvi se ustao i pojeo je, drugi ni to. Bacio sam im jos toga, ali opet bezvoljno jednu. Koji ludi ovi kolumbijski psi. Zatvaram zagradu ove podteme.

U podne smo se vratili do kuce Juliana koji je tad imao pauzu da nam otvori vrata da uzmemo ruksake i nastavimo put. Julian radi u administraciji skole od 8 do 12 i od 14 do 18. Ima dva sata pauze za rucak, tako je to u Kolumbiji. I ta dva sata iskoristi da ide kod mame na rucak. A ko mu pere robu? Opet mama. Pegla? Mama!

Sjecate se Carlosa iz Medellina? Isto ima 38 godina kao Julian i ja. Isto jede kod mame, isto nosi robu kod mame gdje pak kucna pomocnica sve pere i pegla. Eto, sad mi vise nemojte spocitavat da sam razmazen il kako me nije sram da idem jesti kod mame, kad je to praksa kod svih nezenja na Zemlji, gdjegod da zivjeli.

Julian je s nama krenuo taxijem na autobusni kolodvor odakle je isao kod mamame (jer nema auto), a mi za grad Armeniju, u sredistu Kolumbije. Opet je Julian bio fin sa taxistom i ljudima na kolodvoru, svima se obracao s caballero (gospodine). Pozdravili smo se i rekao sam mu kad odluci doci u Europu, da mi se obavezno javi, pa da skupa mozfa putujemo il da dodje u Hrvatsku. Opet je skromno rekao da hoce i pozdravio nas.

ANDE I LOS NEVADOS NAC. PARK

Kao sto rekosmo - Ande. Odavno sam htio vidjet ih, pa evo mi ispunjene zelje. Krenuli mi tako mini-busom s ostalim lokalnim turistima-planinarima iz Manizalesa. Omanji bucmasti vodic svima kaze da smo mi iz Croacie, a svi: Oooooooo.

Receno nam je da je ukljucen rucakse ide do 4.900 metara visine, da ce bit snijega na vrhu i da cemo hodati oko dva sata. Ja mislio da ce to biti nesto slicno Triglavu (makar tamo nisam nikad bio), da cemo setkat puticem uzbrdo u zelenilu, vidjeti okolne zasnjezene vrhove, poneko jezerce, pojesti neko pecenje i onda se mrtvi-umorni okupat u nekim obliznjim termalnim toplicama jer to je podrucje poznato i po vulkanima, kad ono - SIPAK!

Prvo iznenadjenje je bilo mjesto gdje smo jeli. Nazvati tu stracaru pored ceste restoranom je uvreda svim drugim restoranima. Jedno jaje na oko, komad sira i sunke, bljutavi komad arepe (njihove jutarnje poslastice, mala debela palacinkica bez mirisa i okusa, samo boju ima i to bijelu) i caj. Srecom da smo mi prije tog dobro jeli (panini, salama, nutella), ali polako sam poceo osjecati glavu jer bili smo na oko 3.200 m nadmorske visine. Krenemo dalje mini-busom, a cesta i dalje uzbrdo, ali sad bijela, puna rupa. Stali na nekom prijevoju uz jezerce da slikamo to, a glavna fora je bio caj od koke koji su davali na malom standu, kao da ublazi glavobolju od eventualne visinske bolesti. Kazem ja sebi da je bolje popit to da ne bi gore vrag uzeo salu. Caj je bio dost dobar, kao neki klasicni caj, al donosimo kupljena oridjidji pakovanja u Hrvatsku, pa cete i vi to probati, dragi moji. Tip na standu mi kaze da zna samo dvije rijeci na hrvatskom: Davor Suker.

Do nas su u svojoj fancy Mazdici-2 stigle i 4 sminka-curicke s tankim cizmicama kliskih koznih peta. Ajme, alaj cemo se nasmijati gore, pomislio sam. Krecemo dalje, tumbamo se, pa opet stajemo uz barakicu gdje nam stari ranger u prljavoj sluzbenoj odori prica o ovom dijelu Anda koji je zasticen kao nac. park - ima povrsinu od 583 kv. metra, najvisi vulkan je El Ruiz ( 5.325 m) koji je 1985. eruptirao i izbrisao gradic s 22.000 dusa. Krecemo dalje kombijem-busicem, ali sad je s nama i planinarski vodic koji lici na hipija (uh, sto sam sretan!). Stajemo da nam prica o flori, ali mene to ne zanima jer em su vani 2 stupnja, em me glava pocinje rasturati. Kaze da maknem kapus glave, da se prolijem hladnom vodom po celu, ali meni treba wc. Kud sad i to! Nalazim ga u malom planinarskom domu malo gore, na 4.800 metara visine. Okruzenje za zaborav - pejzaz je mjesavina pustinjskog i lunarnog. Nit jedno stablo oko nas, a kamoli neka zelena biljcica. Ima i snijega. Uz to, oblaci su bas nad nama, to jest mi u njima, ko da se spustila gusta magla (svaka povezanost s "pjesmom" je slucajna). Kombi staje i hipi-vodic kaze da sad pocinjemo penjati tamo. A "tamo" je samo uzbdro prema magli uz pokoji veci kamen. Kaze vodic da je gore vrh na koji cemo ici.

Se sjecate kad vas je u zivotu najvise boljela glava? Oke, pomnozite to s tri. Sad mi recite kad ste se u zivotu osjecali totalno iscrpljeno i iznemoglo? Oke, to pomnozite s pet. I sad sve to zbrojite i zamislite da tako traje tri sata. Eto, tako sam se ja osjecao. Nikad veci napor u zivotu nisam dozovio zgledalo je da ce mi glava puknuti. Valjda najgori oblik visinske bolesti. Drzao sam se za glavu objema rukama i tako hodao uzbrdo djecjim korakom prema ne znam gdje. Njihao sam se kao da sam pijan, ali tako sam se i osjecao. Koje sam ja mislio imao. Gledao sam to kamenje i rekao da cu se baciti, otkotrljati do dole. Zamisljao sam da trcim maraton jer bi radje to ucinio nego to sto sam gore dozivio. I sad dok vam ovo pisem, ne mogu vjerovat da sam ono na planinama bio ja. S nekim cudnim mislima, bez volje za zivjeti, nisam imao snage otvorit dovoljno usta da popijem vodu, pa mi se sva proljevala po licu. Ne jedna od najgorih, neko sigurno najgora situacija u kojoj sam se ikad dosad nasao u zivotu. Kaze vodic da smo na 4.930 metara, ali mene vise ne zanima doci do 5.000 metara. Idem nazad, iako su prije mene jos neki odustali, ali je bilo i onih koji su nastavili. Pa cak i one sminkerice iz Mazde 2. Barbara je bila par desetaka metara iznad mene i kaze da sam se tako njihao i lelujao dok sam isao nizbrdo, da je mislila da cu svakog trena srusit se.

Morao sam opet na wc. Ali di? Nema niceg. Ma ima! Kamenje, gromade. Posluzit ce mi kao zaklon od ljudi da me ne vide sto radim. Taman je gusta magla/oblaci skrivala one ljude 10 m iznad mene i one 10 m ispod mene i ja cuc! Ali nije mi bilo lakse. Strasna glavobolja, a znam da je izlet tek na polovici. Jos par koraka i bio sam kod kombija koji je bio parkiran na nekom ravnom platou tog lunarnog pejzaza pomijesanog sa snijegom i maglom/oblacima.

Izgubio sam osjecaj vremena. Legao sam u kombi, ne znam uopce kadsu drugi dosli, samo sam se drzao za glavu, a svi ostali gledali kroz koju patnju prolazim. Malo nize, tamo gdje je nam se pridruzio vodic, stali smo zbog ispunjavanja upitnika. I od osmero ljudi i 3 upitnika, onaj glupi hipi ga uvali i nama! Pa koji konj! Mora da ima spaljolske krvi. Barbara ne zna sve sto pise i sto traze, ja malo gledam i sad pitanja: Kako vam se cinila hrana na ovom izletu? Ocijenite od 1 do 5 nase vodice. Jesu li vam vodici bili na usluzi? Sto mislite o usponu? Sto mislite da bi trebalo poboljsati na ovom izletu za druge posjetitelje? I Barbara mu kaze da ne razumije, ali on neumoran: "Ma samo vi nesto napisite". Ja ne mogu vjerovat, ali toliko me bolila glava da nisaa imao snage reagirati. Srecom, al bilo je i vrijeme, nasao se netko pametan. Kolumbijski par mi je dao njihov tablete za glavu i zena kaze da popijem dvije. Vjerojatno je to bar malo pomoglo jer glava nije prestajala, al malo zatim, kad sam sjeo uz Barbaru u kombiju, zaspao sam joj na ramenu. Srecom. Prevalili smo 30 km da ni sam ne znam kako i vec smo bili u onoj stracari uz cestu, onu koju ova agencija koja je organizirala izlet zove restoranom. Neka juha od bijelog graha - bljutava. Odmah sam ustao i uz cestu stavio prst u grlo da se probam izrigat jer i dalje mi je lose, al nista. Legao opet u kombi, dosli ostali, kaze Barbara da su za glavno jelo dobili opet neku katastrofu od hrane. Nastavimo vozit, ovaj put asfaltom do Manizalesa, al ja opet zaspao. Opet srecom. Budim se jer smo kod termalnih voda koje su ukljucene u cijenu izleta. Ali koji idiotizam! Umjesto da idemo u toplice koje su u planinama, ovi nas vode u one gradske, gdje se nitko nit nije presvukao u kupace da bi se bucnuo. Pa kako i hoce nakon ovog sranja od izleta, ocajne hrane i na kraju dva mini bazencica sagradjena u sumici pokraj grada. Nikad nisam gluplje u vjetar bacio 50 dolara. Ali ajd, bar jos nikom nismo platiti, a niti nas itko ista pita. Meni je konacno pocelo biti bolje, puno bolje. Opet sam gladan, imam zelju za slatkim - dobar znak, jako dobar! Znaci da sam medju zivima. Ipak, jos se osjecam iznemoglim i sve radim sporo. Ne mogu vjerovat da je prije dva sata tamo gore u Andama bio ovaj isti Marlon. Taj osjecaj i dogadjaj tesko da cu ikad zaboraviti.

Kad kuci joggiram, pa izvlacim maksimalno iz sebe i trcim zadnjih 500 metara najbrze moguce, mislim si uvijek da je to strasan napor, da ne postoji nesto teze i napornije. O kako sam bio u krivu. I zato jedva cekam vratiti se doma i opet poceti trcati. Bit ce kao vodu piti.

MANIZALES

Konacno jedna manja voznja busom. Samo 3.5 sata (bar za nas) od Medellina do Manizalesa, ali ovaj put sam se i posrecilo. Lesinari kondukteri na autobusnoj odmah nanjuse zrtvu i nude svoje buseve. Ponudili su 31.000 pesosa. Jednostavno je za izracunat u kunama, maknete tri njihove nule i pomnozite s 3, dakle 93 kn. Ali malo dalje je bio jednovolumen taxi za 7-8 osoba - 34.000 pesosa. Samo 12 kn vise. I tako mi putovali autom. Ali dobro da jesmo jer izaci iz Medellina je pain in the ass. Svugdje su brda i treba iz tog kotla izaci, a busom uzbrdo je ajme meni.

Imali smo najboljeg vozaca dosad, iako je ludo vozio i preticao u zavojima, ulazio u skare, ali osjetio sam da je siguran vozac tako da nisam brinuo. Za manje od 3 sata smo vec bili u Manizalesu.

Tu smo po prvi put spavali kod nekog couchsurfera. I kakav sam opet nos imao. Julian (38) je najskromniji i najjednostavniji covjek kojeg sam ikad upoznao! Cekao nas je ispred svog stana, na samoj glavnoj aveniji tog polmilijunskog grada i odmah smo pricali kao prijatelji. Jedini problem - on jedva prica engleski, ja jedva spanjolski. Ali dobro mi je doslo da ga jos malo naucim.

Odmah smo otisli u obilazak grada. Julian (cita se: Hulian, s naglaskom na "a") nam je pokazao zadnji preostali toranj od zicare koja je nekad postojala u ovom gradu. Njome su prevozili gradjevinski materijal, ali i ljude, sve do nekog 300 km udaljenog grada. Grad je inace dobio ime po vrsti kamena/minerala - mani i jednog od osnivaca grada po prezimenu Ganizalesa i kaze Julian da je to jedini grad u svijetu koji se tako zove. A lokalni nogometni klub Once Caldas (sto znaci Jedanaestorica Caldasa - ovo drugo je pokrajina kojoj je Manizales glavni grad) je 2004. bio osvajac Copa Libertadores, dakle prvak Lige prvaka Juzne Amerike. Ja se tog ne sjecam, a vi?

Od ostalih zanimljivosti, ovdje cete na svakom koraku vidjeti velike plasticne sarene skulpture (klaun, pas, madjionicar) i bas su tu vecer podizali tek ofarbanog plavog bika na neku zgradu. Mi smo otisli na komad lokalne pizze koja je bila ne bas najbolja i puna sira.

Julian nam je dan prije unaprijed bukirao sutrasnji izlet na planine Los Nevados, pa smo brzo otisli spavati. Kauc koji se pretvara u krevet je bio tako tvrd, a dio za glavu tako uzdignut da smo spavali kriminalno. Ali nije Julian kriv. Ponudio nam je smjestaj, jos i rekao da se mozemo istusirati, a sve prica tako mirno i drago, da sam ga odmah zavolio i stalno govorio Barbari kako je smijesan, al na nacin kako Dalmosi kazu nekome da je smisan, misleci kako je simpa i drag.

Drugo jutro, bila je nedjelja, budjenje u 6.30. Vec u 7 smo bili na ulici i cekali minibus agencije za odlazak u planine. Dok smo cekali, da samo znate koliko smo mi vidjeli joggera i biciklista! Pa proslo je vjerojatno 50 joggera i 80 biciklista u tih 20 min sto smo cekali nas bus. I svi trce i voze glavnom avenijom kojom je proslo mozda 10 automobila.

LOCOLOMBIA

... iliti Luckasta Kolumbija. Ali nista od tog. Proputovao sam 40-ak drzava dosad i ovo je moja tvrdnja koju morate prihvatiti:

Kolumbijci su najdrazi, najsrdacniji i najkulturniji narod za koji ja znam.

Nema recepcionera-ke, smetlara, policajca, vojnika, prodavaca-ice, prosjaka il djeteta koji je bio bezobrazan il preko k. mi odgovorio na neko moje pitanje. Naprotiv! Kad nekog pitam za smjer, ulicu il nesto drugo, odvuku me skoro do tog mjesta. U restoranima i trgovinama ljudi mi na sve odgovore "con mucho gusto". Znao sam da cu nesto slicno dozivjeti jer tako je bilo i u Srednjoj Americi, ali oni su prekulturni i dragi. Setam se bilo kojim gradom danju i nocu, zaboravljajuci da sam u "zloglasnoj" Kolumbiji. Drago mi je da su me ljudi odusevili jer to sam i ocekivao. Sad shvacam zasto je taj ogromni kontinent tako lako kapitulirao protiv smradova od spaniardsa. Spanjolci su dan-danas agresivan, bahat i prepotentan narod, nesto kao i spitari. Osjeti se to kod svakog spanjolca. I zasto im nije bilo tesko prevariti ove JuznoAmerikance koji su tako pitomi i dobri. Nadam se da ce Majka Priroda jednog dana ovo sve izlevelirati nekako. Npr. neki strasni potresi ili velika nevremena il poplave s milijunima stradalih u Spanjolskoj. Joj, ili jos bolje - nevjerojatna erupcija dosad nepoznatog vulkana na Pirinejima. Zamislite, s jedne strane spanjolci, s druge francuzi. U jednoj udarcu, dvije muhe, tj. dva smrdljiva naroda!

Ajmo nazad u Kolumbiju. Sto vas jos zanima, a sto van ja mogu ispricat? Kaze Barbara da je priroda u ovoj zemlji tako lijepa i raznolika (karipske plaze, planine s kravicama, vodopadi, rijeke) da se Hrvatska moze sakrit po tom pitanju.

Beskucnici. Ovo je novost koju sam vidio. Cak su i oni kulturni. Znate kako brckaju po smecu? Dobro procitajte ovo jer tesko je za povjerovati - stave na pod svoju neku deku, plahtu il veliki komad papira, rastresu sve crne vrece smeca iz kosa za smece, rukama kopaju po tome, pa ako nist ne nadju, sve vrate u crne vrece. Kao stari tragaci za zlatom. Samo sto ovi traze hranu. Iskorostit cu priliku da se pohvalim. Na svakom putovanju sa sobom uzmem najsugavije majice, carape i gace. Pa kad ih iznosim, bacima ih. Oke, ove zadnje dvije ne mogu dat drugim ljudima, al majicu sam dao prljavom klincu koji se motao oko naseg hostela u Medellinu. Pitao me za malo pesosa, a ja: Camiceta? Siiiii! I zgrabio ju je i pobjegao trkom. Kasnije se vratio i prosetao preda mnom s njom s uzdignutim palcem. Drugo jutro ga vidim kako spava na asfaltu, opet s mojom majicom. Sad znam sto cu s drugim majicama koje imam u ormaru. Blago malim Ekvadorijancima, Peruancima i Bolivijancima slijedece godine.

Ah da. razni kolumbijski zakoni i pridrzavanje reda. U Kolumbiji svaki, ama bas svaki motociklist mora i nosi kacigu i odjevni predmet s brojem registracije. Dakle, svoj reg. broj mora imat straga na kacigi (i vozac i suvozac), a posebno si kupi bezrukavnik na kojem je straga prisiven reg. broj motora. Mozda sam vidio 3 motorista koji to nisu imali. Zatim, svaki autobus i taxi ima naljepnicu reg. tablice i s boka. A straga mu pise "Kako vozim? Nazovite telefon taj-i-taj i prijavite me".

Ceste su im ipak lose. Rupe i ulegnuca na svakom kilometru, pa nije bas ugodno voziti se u busu i sjediti straga. Ali busevi manjih firmi imaju ogranicenja i kontrole. Sjednete u bus i zenska s kolodvora dodje prebrojiti putnike. Nakon par kilometara, vozac mora stati na kontrolnoj tocki i kontrolor udje u bus prebrojiti putnike, da vozac ne bi nekog na crnjaka vozio. A ako predje brzinu od 80 km/h, pocinje pistati u busu, kao neka vrsta blokade da vozac ne bi ugrozio putnike ludom voznjom. Zatim, nasred autoceste ima "lezecih policajaca", posebnio pokraj naseljenih mjesta, da ljudi ne luduju cestom.

Eto, to vam je Kolumbija. Mislim da bi prepotentna hrvatska vlada, zajedno s bahatim predstavnicima naseg turizma i svih turistickih zajednica trebala doci u ovu zemlju i vidjeti kako ovaj obican puk tretira i ponasa se s turistima i kako se donose novi zakoni za dobrobit jedne zemlje i njenih gradjana. I vi Hrvati koji se kurcite da je Hrvatska naj, da je Hrvatska ovo i ono... malo se smirite! Ako je ja usporedim s Kolumbijom, onda je Hrvatska treci svijet, a ne Kolumbija.

MEDELLIN - part II

Gdje smo ono stali?

Aha, dolazak u Medellin. Grad je ime dobio po istoimenoj rijecu koju zbog velicine grada nismo ni vidjeli, osim iz busa. Grad je smjesten na 1.540 m nadmorske visine i ovo je definitvno grad s najvise taxija. U jednom trenutku na cesti prema centru grada je bilo 10-ak taxija na sve tri kolone autoceste. Kasnije smo saznali da ih ima tocno 28.000. Vozila!

Odmah smo pronasli nas hotel zahvaljujuci Lonely Planet knjizi o Kolumbiji koju sam narucio prije puta preko amazona.com. Prava biblija za one koji putuju. Hotel ima ulaz i hodnik sirok metar i pol, nalazi u centru, ali u malo sumljivoj cetvri grada jer danju djeca prose i spavaju nasred ceste, a nocu se trgovine zatvaraju resetkama, a u kaficima su ne prostitutke, nego trans!! Al ko mari za to kad nam taj hostel s toplom vodom i relativno oke sobom kosta 7,50$ po glavi na noc.

No, imamo mi i veze ovdje. Carlos je moj internet-prijatelj i zvao sam ga telefonom, pa smo dogovorili susret kod ureda gdje radi u 19h. Barbara kaze da se snalazim ko da i ovom gradu zivim jer gledao sam malo plan grada i lako smo dolsi do njega - carrera 49 i calle 56, nema lakse. Naime, u svim gradovima je tako. Ako gledate mapu grada, postoje vodoravne ulice koje se zovu carrera i okomite na ove, koje se zovu calle (cita se: kaje). I idu broj po broj, dal okomito il vodoravno. Dosli smo u njegov ured (medicina i MRI slikanje), te nas je pozvao da s njegovom firmom idemo na after-work party u obliznju mini-tvornicu pive. Mi veliki pivopije! Oke, prihvatili smo ni ne znajuci sto nas ceka. Cijela firma ide automobilima tamo, otvoren se neka neugleda vrata ispred ciglastog zida, a unutra prizemno mala tvornica pive, a na katu stolovi i mimi bar koji se poceo puniti poslovnim ljudima. Dobili smo ni vise ni manje nego 5 odrezaka za besplatnu konzumaciju isto toliko krigla piva. Dakle 10 ukupno. Pogodite koliko smo ih potrosili/konzumirali? Nada, zero, niente, zip, nula. Cak je i Carlos ostao na smao 1 casi jer i on ne pije pivu, a uz to je okorjeli neprijatelj cigarete. Nanjuse se valjda takvi ljudi. I uzivo i prek neta. Srecom, carlos je prepoznao da nam je bilo dosadno, pa kaze jos pol sata i idemo. I stvarno, uskoro smo krenuli u neki restoran jer smo ga zamolili da nas odvede tamo gdje se jede izvorna hrana iz ovog grada.

U restoranu nam se pridruzio Carlsoov dobar frend Ricardo, zubar. Valjda je bio jos student jer tako je izgledao mlad u faci. Pricao je malo losije engleski, al pricali smo o svemu. Zanimalo ga je kako doci do Salta Angel jer zeli tamo ici, pa smo mu objasnili. A sto smo vecerali? Ovdje, ali u cijelom sredisnjem dijelu Kolimbije popilarno je meso - svinjetina, govedina, piletina. Mi smo nasumce s jelovnika izabrali dva razlicita jela, a na kraju je Barbarino bilo bolje, pa smo se trampali. Ko zna sta su ova dva mislila o nama.

Nakon toga smo isli do brda usred grada s kojeg se vidi cijeli Medellin. Steta sto je bila noc i pocelo kisiti jer pogled na grad je bio lijep. Svjetla posvuda, posebno ona mini-aerodroma u gradu i raznih autocesta koje se dizu pema tamnim, mracnim brdima, pa sve to izgleda ko pista za letjelice vanzemaljaza ak se zele spustit u ovu dolinu.

Pozdravili smo se s dvojcom i dogovorili susret sutra navecer. Carlos nas je doveo do hostela, a mi smo preko lezecih beskucnika usli u hotel, kupanac i spavanje.

Novo jutro, nova akcija. El Peńol, La Piedra. Taxi, novih 2$, novi bus (zapravo mini-bus-taxi), jos 15-ak dolara, jos 2 sata voznje i evo nas. Granitna, monolitna obla stijena, visoka oko 200 m strsi iznad umjetnog jezera Peńol, ali kakav pogled!! No o tome malo kasnije. S glavne ceste ide strmi put do stijene. Prvo nam ljudi s Renault 4 nude voznju za 12.000 pesosa (oko 5$ ili 30 kn), a do gore ja samo 1 km. Onda nam starac s 2 konja nudi 10.000 pesosa. Mi samo odmahujemo rukom. Znate koliko je na kraju spustio? Do 3.000 pesosa. Al mi smo i dalje bili za put pjesice. Mislio sam da cemo smrsavit na ovom putu i po povratku kuci krenut na fitness i da cu bit isklesan ko od stijene... a tu sam se jos i udebljao. Uglavnom, stigli smo do te stijene, al sad je trebalo napravit tocno 649 vrtoglavnih stepenica sagradjenih uz stijenu. Netko tko se boji visina to ne bi ni pokusao ispenjati. Ali mi jesmo. Na samom vrhu-vidikovcu pogled je nevjerojatan. Umjetno jezero nije ono klasicno. Ispunilo je ovu brdovitu i brezuljkastu dolinu i dokle nam pogled doseze je jezero razbijeno s bezbroj otoka i otocica. Zasluzuje sav taj napor i znoj. Gore sam otkrio da sam, nakon imunosti na ubode tri strsljena odjednom (dogodilo mi se to u ranim 20-tim godinama, uboli su me u glavu, tri odjednom), imun i na kolumbijske pcele. Jedna me ubola u prst, al nikakve posljedice nisam imao.

Nazad po stepenicama, pa do glavne ceste. Isli smo do obliznjeg mjesta Guatape, na samom jezeru. Okusali smo se i u autostopu. U Kolumbiji!? A sta cete kad je ovdje totalno sigurno. Ja uvijek zaboravim gdje sam. Toliko m ije ovdje oke. Stao nam je mladi par u golf jedinici i prebacili nas 5 km do Guatape. Tu nam restorani nude rijecnu ribu. Kaze se trout ili trotta na talijanski. Mirko, kak se to kaze na hrvatski? Mi se samo setamo uz jezero, kad ispred nas novi perro (pas). Dalmatinac! Ali onaj negativni. Mislim, kao negativ filma od starih fotoaparata. Ovaj ima vise crnog s bijelim tockama. Pitamo vlasnika dal on zna odakle potjece taj pas. Kaze on (a zadah mu govori da ima oko 3,52 promila alkohola u sebi): Siii seńor... Dalmata es una region en Italia. Ma nije Italija, kazem ja. Croacia!

Opet smo bacili prst i ovaj put nas je pokupio neki cica u staroj kanti do mjesta gdje smo ulovili novi mini-bus (ili kako ovdje kazu - buseta) za Medellin. Evo nas opet na autobusnom kolodvoru gdje smo konacno nasli cokoladice po mjeri za nas - Jet se zovu. Imaju slikice zivotinjskog carstva. Hocete da nekome donesem to? Jel kod nas to jos netko skuplja?

U centru smo krenuli u shopping. Dan prije su nam za oko zapali replica satovi poznatih marki. Reko sam - idem u biznis, nova ponuda na mom blogu - satovi. Ali tek kad se vratim. Domagoj, sto kazes na to? Satovi kostaju... ma necu vam sad reci. Nekome sam ih kupio za poklon, sebi jedan, a vecinu za prodavanje. Koliko? Sedam njih! Lacoste, Victorinox, TAG F1, itd. Moj jos radi.

Pronasli smo konacno i dobru pizzeriju i opet prijazni konobar kaze da je popust od 32% jer slave toliko godina postojanja firme. Pa ajmo onda narucit jednu veliku! Siti i pjani, nazvali smo Carlosa da dodje po nas, odveo nas je do stana gdje je dosao i Ricardo s curom. Nismo vjerovali kad nam je Ricardo rekao da ima moje godine - 37. Ali stvarno izgleda ko da ih ima 25, najvise. A Carlos nije mogao to podnijeti jer svi to govore za njega, a Carlos ima iste godine.

Ricardo nam nije otkrio tajnu mladosti, ali znate da je Kolumbija najpoznatija zemlja na svijetu po plasticnim operacijama. Tu cak i Amerikanke dolaze na operacije grudi. Zato sam u ovoj zemlji i vidio bezbroj zena s iznadprosjecno velikim grudima. Imaju ih stare, mlade, visoke, ruzne...

Zenski dio ne mora citati ovaj dio, ali muski je sigurno bas to cekao. Kolumbijke! Naravno da 98% njih ima crnu, gustu dugu kosu. Vecinom su nizeg rasta, bar za glavu nize od mene. Ali gotovo sve imaju veliki dekolte, da se pokaze raskos. Ima ih lijepih, jako lijepih, al i ruznih, dlakavih ruku i spojenih obrva. Nisu sve vitke kao sto mislite. Opet vise od polovine ima veliku guzicu, ko crnkinje. A kako i nece kad je ovdje svaki kruh slatkast, kad na svakom kutu nude frigano ovo, frigano ono, peceno ovo, peceno ono, panirano ovo, panirano ono. Ako moram odlucit se za jedan miris Kolumbije, onda je to onaj przenog ulja. Back to Columbian girls. Po drzanju, oblacenju i sminkanju nisu nista iza nasih cura. Sminkanje i fancy odjeca je valjda zajednicki nazivnih svog zenskog roda u svijetu. Frizerski saloni na svakom cosku. A beauty centri zaostaju samo malo po broju u svakom gradu. Zaboravio sam napisati nesto o Venezuelankama, al kao sto Barbara kaze, gdje su te vitke misice od metar i osamdeset, s crnom dugom kosom? Po opisu Kolumbijki vjerojatno bi zadovoljan bio onaj moj prijatelj koji zeli majicu Chaveza. On voli malo prosperose i one veceg struka. Pa eto ti raja na zemlji. Ili si u medjuvremenu nasao curu da utopis tugu nakon mog odlaska na put?

MEDELLIN

U Cartageni sjedamo u bus kompanije Brasileiro, ali to nije ni blijeda kopija elegantnih venezuelanskih buseva. Jedino ih povezuje polarna hladnoca iz klima-uredjaja. Sjedala se jedva mogu spustiti 5 cm nize od 90 stupnjeva, pocinje kisa i u takvim brutalnim uvjetima putujemo ne 12, nego 13 i pol sati do Medellina!!

Zadnja dva sata puta vidimo da se pejzaz totalno promjenio. Cini se kao da smo u Svicarskoj, s brdovitim i zelenim krajobrazima ciju monotoniju razbijaju crno-bijele krave. Samo ne znam onda gdje zavrsavaju sve te milka cokolade kad mi nismo vijdeli niti jednu u ikojoj trgovini dosad.

Nakon sto smo dosli do najvise tocke prijevoja, ispod nas smo ugledali tromilijunski Medellin, okruzen sa svih strana zelenim, sumovitim brdima. Izgleda kao da je velika vecina zgrada ciglasto-crvenih boja.



Autobusni kolodvor, onaj na sjevernoj stari grada, se nalazi na 4 kata. Izlazimo iz autobusa, umorni, rastureni, gladni, prljavi, promrzli. Barbara se uvukla u vrecu za spavanje i tako provela pol puta. U autobusnu je bilo nezamislivih 9 stupnjeva, a vani +25. Koji cudni ljudi ovi latinosi.

Dok smo narucili dva perros callientes (vruca psa) i dva jugosa (soka) za ukupno 1$, prilazi nam mladi policajac i pita odakle smo. Nije tu da bi nas provjeravao, nego je znatizeljan odakle smo i sto radimo u Medellinu. Kaze "usted es gringos?" No, no... Nos ostros venimos de Croacia, en Europa. Ahaaa, Europa... Francia? Objasnili smo mu da smo blizu Italije, al i dalje nastavlja s pitanjima. Na kraju ga mi pitamo ako je tu sigurno, a on kaze da te tu mogu napsati usred bijela dana, da dzeparosi imaju pistolj i samo ti ga stave na slijepoocnicu il noz na vrat i daj pare. Hm, nisam mu povjerovao jer danas se Medellin smatra jednim od najsigurnijih gradova Juzne Amerike, cak i sigurnijim od vecine americkih gradova. Tip je mlad i neobrazovan, pa valjda ne zna. Infromirao sam se prije puta i sigurno nebi riskirao doci u grad koji ima tu reputaciju. Pablo Escobar je odavno mrtav (1993), pa tako i ubijanja u tom gradu. Na svakom, ali bas na svakom uglu, na svakoj cesti, u svakom shopping centru, kod svake banke, kod svakog cash-automata, kod svakog kina, kod svakog restorana... nalaze se oruzani policajci ili vojska. Netko bi se uplasio tih prizora, ali oni su ovdje zbog nas, zbog turista, ali jos vise zbog ovdasnjih gradjana i stanovnika Kolumbije. Nova vlada ove zemlje odlucila je istjerati narko-trafikante i dealere, kao i FARC gerilce, koji sada obitavaju Amazonska i ostala podrucja prasuma. Sela, mjesta, gradovi i civilizirana podrucja Kolumbije opet pripadaju obicnim stanovnicima ove lijepe i drage zemlje.

CARTAGENA

Kazu da je to kolumbijski Dubrovnik. Jos je prava Dubrovcanka mi prije godinu dana prek neta rekla da je bila tamo i da stvarno lici. Pa ajmo provjerit.

No, jos jedan osvrti na moje prijatelje hipije. Na putu nazad do izlaza iz nac. parka Tayrona postoji i 4 km dugi asfaltirani dio ceste koji se u 5 min i za 1$ napravi mini kombijem. No, mi smo vidjali smrdljive hipije koji su radje propjesacili 50 minuta, neg platili pisljivih 6 kn za 5 min voznje. Pa onda kazite da oni zasluze zivjet? Oke, samo recite mi onda cemu i kome oni sluze?

Do Cartagene smo trebali uzet mini bus za 30 km, pa klasicni bus za naredna 4 sata voznje po karipskoj obali. Sa kolodvora u taxi i konacno smo u "Dubrovniku". Hm, hm... Cartagena (cita se Kartahena, s naglaskom na "e") je milijunski grad pomalo nalik Miamiju, s velikom neboderima i gotovo nepostojecim plazama (jer pijesak je prljav i taman, a valovi kao u Tayroni). Ono sto je cini slicnom Dubrovniku je njen mali pitoreskni stari dio, okruzen zidinama, unutar kojih se nalaze raznobojne kolonijalne zgrade. Zamislite Veneciju bez kanala, ali s istim zgradama samo ofarbanih u prelijepe, zive boje. Eto, to je Cartagena - mix Miamija, Dubrovnika i Venecije. Stari grad je dosta cist, ali cim se izadnje iz zidina, stvari izmicu kontroli. No, kako je Barbara bila u Indoneziji, Indiji i na Filipinima, ugodno je iznenadjenja ovim dijelom svijeta jer ocekivala je puno gore. Prljavstinu svukud, kaos u prometu, dzeparose i prodavace koji te vuku za rukav na svakom kutu, ali niceg od svega nema nit u Kolumbiji, nit u Venezueli.

Nas je hotel Marlin bio 500 m udaljen od starog dijela grada, soba 3 sa 3 za 10$ na noc, ali nije bilo tako lose. Kako bi i mogli biti kad se nalazite u zemlji gdje su ljudi tako topli, srdacni, dragi, nasmijani, kulturni, voljni pomoci. Pitate smetlara (za koje se ovdje kaze "los reciclados") za neku ulicu, a on krene s vama 100 m da bi vam pokazao gdje tocno skrenuti. Sjednete za stol u restoranu, a konobar zapocinje spiku s vama i kaze vam sve o gradu, o svom sefu, o Talijanima koji ovdje dolaze sami, bez cura, jer love Kolumbijke, o sigurnosti u gradu, o povijesti Cartagene. Stanene kraj prodavaca narukvica, lancica i inog, koji sve ima razasuto na plahti na podu, pa zapocinjete spiku, sjednete se na pod pored njega i pricate ko stari prijatelji. Gdje je sve to moguce? Samo u Kolumbiji. Da li biste zeljeli riskirati doci u to zemlju da to dozivite? Ja da, zato i jesam ovdje. Droga, ubijanja, mafija, gerilci... ne znam sto je to. Nisam ni vidio, ni cuo nis o tome.

U hostelu sam se skompao s Juanom, smijesni nocni "recepcioner" azijatskog izgleda, al pravi Kolumbijac. Tip mi nije naplacivao internet i stalno smo spikali... i to na spanjolskom. Kad znate talijanski i provedete bar 10 dana u Juznoj Americi, spanjolski polako pocinjete razumijeti, a sklepate i poneku tocnu recenicu.

Drugo jutro smo bukirali posjet mini-vulkanu gdje se nudilo kupanje u vulkanskom blatu. Pa ajd da i to ucinimo. Nakon sat vremena voznje mini busom lokalne agencije, stizemo u neko surovo pustinjsko-mocvarno okruzenje gdje se nalazi super-mini vulkancic visok 12-ak metara na kojem su sagradjene drvene stepenice. Skinete se u kostim, popnete gore, lolakcima (crncima) dajete svoje fotkace i druga tri crnca-masera u prirodnom bazenu 3 sa 3 urone vas u blato i masiraju, te stave uz rub kao sardele. Ne mozete utonuti jer je blato gusto, a dno ne mozete dotaknuti nogama. Potpuno ste prekriveni blatom, osim ociju i ustiju. Cure s cistom, dugom kosom takodjer ulaze i bas ih zalim. Oni s fotkacima vas slikaju na vas mig okom, a nakon 15 min izlazite van, stepenicama dolje i idete u obliznju mocvaru (oni je zovu jezerom) da se operete. Ali za ruku vas hvataju lokalne stare, male zenice i legnu vas u vodu, proljevaju vas plasticim zdjelama za salatu i peru kosu (ili glavu onima koju kosu nemaju, kao ja), zabadaju vam u usi prste sa naspicenim noktima jer vi se kao ne znate prati. Totalno cisti izlasite vani i idete prema busu da se osusite kad se s vulkancica spustaju crnci-maseri i traze bas vas da im date napojnicu sto su vas masirali, iako to niste trazili. Za njima dolaze te starice koje opet lako pronalaze svoje klijente da i njima nesto date sto su vas prale, iako to niste trazili... a po foto-aparate morate ici sami kod likova koji su jos gore i slikaju ostale ljudske sardele, zaronjene u vulkansko blato.

Srecom, na povratku u Cartagenu stajemo u neko selo uz more i jedemo ogromnu ribetinu, a nakon toga radimo biznis s dva lokalna prodavaca bizuterije. Iskustvo is Srednje Amerike mi je posluzilo da budem dobar cjenkaros i napravim dobar deal s bilo kime, pa tako i njima. Kupili smo mnostvo stvarcica za sve nase prijatelje.

Nazad u Cartagenu, pa u hostel, posjet fortu-utvrdi slican onom u centru Pule, ali ne osjecam se dobro. Vracamo se u hostel spremiti se jer navecer hvatamo novi bus, 12 sati do Medellina. Mala sisata recepcionerka nam je dozvolila da se otusiramo u njihovom privatnom wc-u, naravno bez da ista platimo, zamjenjuje je Juan s kojim se pozdravljamo i idemo za autobusni kolodvor. Bus krece u 21.30, a dolazi u Medellin u 9.30 naredno jutro.

NAC. PARK TAYRONA

Barbara kaze da dosad nije vidjela, nit bila na ljepsem mjestu na svijetu, nego li u Canaimi, kod vodopada Angel Fall. A na drugom mjestu je stavila jos jedno mjesto koje smo mi na ovom putovanju posjetili, plazu Tayrona. No put do nje je zahtjevam, blatan i naporan. Nakon uplacenih 15$ za ulaznicu u nac. park, hoda se kroz mali sumski put koji je uvijek mokar zbog velike vlage u tropskoj sumi i cestih pljuskova, a onda ga jos izgacaju konji koje prdonje od starih il debelih turista (pretezno Amera) unamje od lokalnih ljudi da ih odvedu do odredista kako se ovi nebi namucili hodajuci.

Mi smo se namucili. Dva mala al teska ruksaka, Barbara s jos 1 torbom koju mi nije htjela dati (jer se valjda zeli dokazivati) i tako smo sat vremena hodali, klizili i odrzavali ravnotezu na tom teskom putu do prvog odredista, mjesta/plaze Arrecife. Putem smo vidjeli bezbroj mrava rezaca listova koji nose komade zelenih listova, bas neobican i lijep prizor, naravno dokumentiran s nekoliko fotki. Stigavsi na spomenuto mjesto, ugledali smo lijepe drvene oble kabane prekrivene slamnatim krovom, otjem i manje otmjeni restoran (nas je izbor bio ovaj drugi) i pojeli spagete sa skampima, te nastavili dalje. Naime, ova plaza nije za kupanje jer su ogromni valovi opasni za kupace. No, prizor i okruzenje je zadivljujuce. Hodate po klasicnom pijesku dok vam valovi brisu tragove na istom, a s druge strane se nalazi brdovit lanac tropske sume sa stablima banana, kokosovih palmi i ostalog tropskog bilja kojeg smo tek savladali.

Treba hodati jos sat vremena po tom novom "teskom i napornom" putu uz more jer pod nasim nogama je pijesak, a noge nam zapljuskuje Karipsko more dok se oko nas izmjenjuju kokosove palme, oblo kamenje kao na Sejselimaa/Mauriciju i bezbroj kokosa. Put vodi prema El Cabu, najljepsoj plazi nac. parka Tayrona koji je naziv dobio po istoimenim indijancima.

Pazimo da ne nagazimo mnostvo putica koje su stvorili mravci rezaci listova, prolazimo kraj prekrasnih uvalica kojima samo ime govori koliko su lijepe (El Paradiso, La Piscina) i konacno dolazimo u El Cabo, travnatu ravnicu s mnostvom kokosovih palmi, a ispod njih ko gljive poslije kise iznicu raznobojni satori turista. Dva lokalna mulca naplacuju spartanski smjestaj, a moze se birati izmedju spavanja u satoru (12$ po osobi na noc), u hammocku (10$), u kabanana (25$) ili samo u vrecama pod otvorenim nebom (8$). Iskreno, ovu zadnju opciju su izmislili samo zbog nas jer imamo vrece, al nemamo satore, a iznos od 10$ je previse jer toliko smo placali vrhunske hostele dosad. Idemo istrazivati obliznje plaze/uvale da vidimo gdje bi mogli spavati na plazi, ali sve je mokro od kise koja je padala dan prije naseg dolaska, pa se odlucijemo za opciju sator. Mulac nam ga je postavio gdje smo mi htjeli, pred nasim vratima je bila nova kolinija mrava rezaca listova, a iznad glava palma s mnostvom zelenih kokosa. Dali znate da na Karibima vise ljudi pogine od kokosa koji im padnu na glavu, nego od napada morskih pasa? Ne salim se, to sam jednom procitao u novinama. Zato smo sator strateski postavili malo dalje od palme, ostavili ruskake, obukli kupace kostime i zaletili se u more koje je ovdje manje valovito, al nikad mirno.



Slika koju vidite je upravo taj El Cabo. Mi smo spavali oko 300 metara desno od plaze. U drvenoj kabani su prizemno hammoci, a na katu mini sobice, no gore konstantno puse, pa je izbopr satora bio bolji. Oh da, zaboravio sam vam reci da smo dobili i jogi/madrac, tako da smo spavali na mekanome.

Ovdje smo proveli 3 dana i 2 noci. Jeli smo u jednostavnom restoranu koji se sastoji od 20-ak plasticnih stolova s 4 stolice, sve na prasnjavom podu, a pokriveno je slamnatim krovom koji stojih sa drvenim stupcima. Bilo je oko 100-ak ljudi u kampu, pretezno backpackera, ali vecina su oni koje ne mogu smisliti. To su ili mladi hipi-lakodelci s prljavom kosom i smrdljivim Jamaica majicama ili raspasoj Ameri i Kanadjani koji putuju Juznom Amerikom autostopom, jedu svoje skatulete hrane i zele sto manje centi il pesosa potrosit il ostavim toplim i dragim latino ljudima. Posebna prica su zenske koje nit jedan muskarca ne bi taknuo nit daljinskim upravljacem - hipi haljine, dzindze po rukama i zglobovima nogu, uvrnuti rukavi majica da im svatko vidi tetovaze ramenima, itd, itd. Bas sam zalostan sto ovakvi ljdui postoje, a jos vise sto ovakvi ljudi putuju i vide svijet, a nikako ne zasluze jer nit postuju lokalne narode, nit se dive prirodi, nit znaju vise od 2-3 stvari o mjestu na kojem se nalaze. Sad shvacam zasto su Pinochet, Chavez, Maria Antonieta, Lui XIV, XVII (i jos ko zna koji) bili tako totalitaristicki nastrojeni vladari. I ja da kojim slucajem vladam nekom zemljom (kazimo Mondotonolandia), imao bi striktne zakone i kaznjavao i davao ubijati gamad bez pardona. Takvi ljudi ne zasluze zivjeti, a kamoli da putuju i vide svijet. Oke, nazovite me novim Hitlerom, al sad razumijem diktatore proslog tisucljeca. U Venezueli sve kapala, vlada socijalizam i sve je kao nekad u Jugi. Ljudi su disciplinirani, svi se trude raditi nesto, nema bacanja smeca oko ceste ili zgrada u mjestu, a u skolu se odlazi obuceni u kutama i tako nema razlike u oblacenju djece, dijete doma ne place roditeljima da i njemu kupe Dieselice il Nikice kao njegovom prijatelju iz klupe. Kakva demokracija? Socijalizam je prava stvar za covjecanstvo! Ljudi su takvi da je potrebno da ih se drzi na uzici, pod kontrolom, pod raznoraznim zakonima i zabranama. Oke, skrenuo sam s teme, al barem sam se ispuhao.

Gdje sam stao? Restoran. Onaj rudimentalni. Kao konobari rade 3-4 mulca, cijene su niske i dok svi ti hipi-smradovi jedu kajganu ili svoje skatuletice il kuhaju na vatri pored svojih satora, mi se tovimo. Narucujemo koktel skampi, najvecu ribu koju smo ikad vidjelu serviranu kao jednu porciju, spagete od skampi, skampe u kreolskom sosu i ostavljamo bar 150$ za dva i pol dana boravka u El Cabu.

Kose kokosove palme su me mamile. Popeo sam se na jednu od njih kao sto sam vidio da to cine indioci na dokumentarcima i uspio dosegnuti kokose, al spustanje je bilo bolno. Klizanje golim tijelom po hrapavom stablu na putu nazad do cvrstog tlam, ali je plod svega bio jednistven. Za dorucak smo imali pravi kokos, ali tek nakon sto smo ga sat vremena razbijali i popili njegovo mlijeko. Okus neobican, dozivljaj jedinstven. Steta sto ne mogu postavit fotke sad.

Survivor Marlon ne bi bio pravi Survivor da nije pokusao penjati se na kamenje koje su zapljuskivali opasni i jaki valovi i pokusao odplivati do obliznjeg otoka na kojem se nazirala olupina nekog nasukanog broda. Zaboravivsi da su tu jake struje, bacio sam se u vodu i lako napravio prvih 100 od 300 metara do otocica, al onda sam vidio da sam dosao u neprilike. Visoki valovi su me tumbali sim i tam i iako sam plivao prema otoku, more me nosilo u desno i prema otvorenome. Red alert! Vec sam pomisljao da pocinjem vikati Barbari, koja se suncala na kamenju, da pozove pomoc jer stvar je izbjegla kontroli. Vidio sam naslove u novinama il breaking news na CNN: "Croatian lost on open sea in Colombia. Girlfriend calls red alert". Plivam prema otoku, al struje me nose drugdje, a valovi su snazni i cesti, poklopne me svaki put da moram pazit kad da hvatam i udahnem novog zraka. Odjednom sam osjetio ispod nogu cvrsto tlo, al samo za tren. Novi val me opet poklopio i jedva sam udahno novog kisika prije jos jednog vala. Totalno iznemogao, prepustio sam se Bogu Neptunu kad sam vidio sam da su ispred mene sve cesci mali pjeskoviti otocici usred mora i da se ipak polako priblizavam obali dok iza mene bjesne valovi. Konacno, dotaknu sam cvrsto tlo, al nemam snage ni dignuti se, a kamoli hodati. Barbara sve to gleda s vece udaljenosti, slika me, nit ne shvacajuci da sam zamalo stradao. Ostao sam lezati na mokrom pijesku uz obalu sigurno 15 minuta, a slijedeca tri sata sam izgledao kao da me vlak pregazio. Trebao mi je novi koktel skampi i cola u restoranu da se vratim medju zive.

Trece jutro nas je probudila kisa, uprtili smo ruksake, pozdravili sve te mulce koji rade u kampu i restoranu i krenuli nazad istim putem. Putic je bio jos vise blatan od kise, a mi smo osim ruksaka imali i dva ogromna kokosova oraha (duzina svakog oko 40 cm) koja smo pokupili na plazu kao suvenire. Nosimo ih u Hrvatsku za vas, prijatelji moji, da ih pred vama otvorimo, popijemo pravo kokosovo mlijeko iz njih, a onda pojedemo. Labi, jer ti cure sline?

PARAGLIDING I ULAZAK U KOLUMBIJU

To nam je bio plan jos prije puta. U hostelu u kojem smo spavali za 10$ po osobi (sobe su vrlo ciste i uredne), postoji i agencija za avanturisticke sportove, pa smo tako bukirali tu vragoliju. Ujutro u 8.30 su nas stavili u kombi i krenuli smo s jos 5 lokalnih ljudi. Medju njima je bio i latino tip duge kose i naocala koji je venezuelanskim paragliderima rekao da je iz Italije. Mi ga pitamo jel je stvarno Talijan jer ne lici na njih, neg na ove. Kaze da je iz Toscane, ali je napola Venezuelanac i putuje po toj zemlji 4 tjedna sam, a sad zivi u Nizozemskoj. Jucer je probao i on se prvi put u zivotu baciti, al vremenske prilike nisu bile povoljne. Iskreno, noc prije sam bio napet zbog tog cina kojeg sam trebao izvrsiti, makar sam lako zaspao jer smo toliko umorni od putovanja i stalnih mijenjanja mjesta.

Kombijem smo vozili pol sataa, pa prasnjavom cestom poceli se uspenjati po nekom pustinjskom pejzazu, ali su oko nas bili oblaci u kojeg smo i mi zasli. Dosavsi na vrh brda, nismo nista vidjeli, kao ni instruktori koji su rekla da treba malo pricekati da se obalci razidju. I dok sam ja setkao okolo, oblaci su se stvarno razisli, na moju zalost. Dok sam setako, mislio sam si nek samo ti oblaci ostanu, pa d se ne bacimo i ko sljivi tih 50$ koje smo platili za taj paraglading kad mi je toliko stresno pokusati to. I jos su mi od svih instruktora tamo dodijelili najmanjeg, najmrsavijeg, najstarijeg i najneozbiljnijeg. Prvi se bacio Talijan s instruktorom, a odmah nakon njeg, stari i ja.

Ne znam ak je itko probao to. Za one koji nisu evo kako ide: paraglading je zapravo plovljenje po vjetru, tako bi se nekako to prevelo. Nesto kao padobran povezan je malim konopcima, dugim oko 5 metara za opasac instruktora koji se zakaci karabinerima za sjediste novaka kao sto smo mi, dakle sjedimo ispred instruktora, pa je strah jos veci. Stave vam kacigu, dodjete na par metara od litice pred provaliju i zaletite se trceci dok instruktor podize taj padobran i vec ste u zraku. Stah me bilo mozda prve 2-3 sekunde, al onda je to bio lijep dozivljaj, kao da smo ptice. Bilo je ukupno 8-10 instruktra s novacima jer smo usput pokupili neke lokalne ljude koji su to isto probali po prvi put i tako smo vijugavo letjeli 15-ak minuta prema polju oko 1.500 m ispod nas. Snimali smo i slikali, pa ne morate brinut, sve ce to bit ovdje na blogu u vrlo bliskoj buducnosti.

U Meridi se nudio i canyoning, hodanje, bacanje i spustanje kroz kanjon brze rijeke, ali em je bio preskup (80$), em po slikama nije bio ko zna sta. Takodjer prvobitni plan je bio ici u Los Llanos, mocvarnu nizinu oko 10 sati voznje udaljenu od Meride, da upoznamo zivotinjski svijet Amazone, ali taj izlet traje 4 dana i tri noci, a mi nismo htjeli gubiti toliko vremena, pa smo odmah drugu vecer lovili bus za Maracaibo, u smjeru Kolumbije.

U obliznjem drugom hostelu, upoznao sam Skota koji tamo radi vec 2.5 godine. Buduci nesto mastam da za Uskrs il Prvi maj idem u Skotsku s Ryanairom za male pare, taj lik je taman iz Edinburgha i odmah mi je dao najosnovnije podatke o tom gradu, kako doci s aerodroma i kako se kretati po gradu, te sto zanimljivog vidjeti. Nevjerojatno je kako raznovrsne ljude vidite kad putujete na ovakav nacin i koliko svrsishodnih informacija dobijete.

Na autobusnu stanicu u Meridu smo stigli oko 20h i sat vremena kasnije krenuli. Opet je bilo hladno u busu, al mi smo opskrbljeni kusinom, dekicom i vrecom za spavanje. Osam sati je trebalo da stignemo do Maracaiba, al kako je to sugavi grad u kojem nema nista za vidjeti, a k tome lezi i na obali zagadjenog istoimenog jezera, nasli smo taxi i krenuli za granicu s Kolumbijom.

Taxi vozilo i njegov vozac su prica za sebe. Auto je neka stara americka kanta iz 1970-tih, a vozac je lik koji trubi i prolazi kroz svako crveno svijetlo na semaforu, sve dok ne dodje na otvorenu cestu. Tada ubaci u sestu i pici ko da mu je neko za petama. Racunajuci da je nama uzeo 12$ po glavi, a da su s nama putovala jos 2 starca i mlada cura, izracunali smo da po voznji do granice (2.5 sata) zaradi 300 kn. Buduci benza u Venezueli ne kosta nista (7-8 kn zacijeli rezervoar) i ako tako napravi samo 3 voznje u jednom danu, mjesecno bi taj lik mogao zaraditi 9.000 kn. Tko zna gdje trosi lovu kad ima tu kantu od auta.

Nevjerojatno je koliko je na tom putu bilo kontrola policije. Evo necu pretjerivati, ali bilo ih je barem 30. Ponekad je na razdaljini od 2 km bilo tri kontrola. Zasto sve to? I da li smo se osjecali sugurno? Naravno da jesmo, a razlog je taj da smo se priblizavali granici s Kolumbijom (znate da je na zlu glasu), pa su tako velike kontrole da bi se sprijecilo ono sto se na granicama, a posebno u Kolumbiji i radi. Dakle, sverc i droga.

Buduci je droga najveci problem, ljudi na granici ne mare kad nas vozac taxija dodje s krcatim rezervoarom goriva, gdje ga ceka vjerojatno kolega s tubom u ustima i isisa mu benzu iz auta u kanistre da bi ih kasnije prodavao u Kolumbiji, a zajedno dijelili lovu. No, nas vozac nema pravo vozit po Kolumbiji, pa tamo daje neku crkavicu jos starijem tipu i jos vecoj kanti od auta, da mi nas odveo do prvog naseljenog mjesta u Kolumbiji. Mi presjedamo, dobivamo pecate za izlaz iz Venezuele, nitko nas nit ne pregledava na ulazu u Kolumbiju jer granicu nisam ni vidio, tako da ni pecat nismo dobili u putovnici, pa odmah nastavljamo dalje.

Maicao je taj prvi gradic u Kolumbiji. Tek sto je taxi stao na autobusnom kolodvoru, a mi otvorili vrata, cetiri osobe su nas napale ko da smo zvijezde iz Hollywooda koje su dosle u posjet Kolumbiji. Razlog? Da izaberemo bas njihov bus koji ce nas odvest u Santa Martu ili Tayronu, turisticka mjesta gdje svi turisti i idu iz Maicaoa. Uvalili su nam clipboard na kojem su vec ispisane karte za bus, a mi moramo samo napisat nasa imena i broj putovnice, platiti 20$ i bus krece. Nije bio tako luksuzan kao venezuelanski, ali sta se moze. Cetiri sata voznje kroz najsiromasnije dijelove Kolumbije i stigli smo do naseg novog odredista. Bus nam je stao na glavnoj cesti gdje pocinje nac. park Tayrona.

MERIDA I BUSEVI

Za put od 1.200 km od Ciudad Bolivara do Meride trebalo nam je oko 20-ak sati. Ali toliko smo se navikli na voznju busom i autobusi su tako moderni da nam nista nije problem sto se putovanja tice. Nevjerojatno je kako mi Hrvati mislimo da smo naj za ovo, naj za ono, kako imamo naj plaze, naj obalu, naj ljude, naj sve, a toliko je toga ljepse drugdje. Evo odmah dokaza - Venezuela ima siguno puno bolje i kvalitetnije buseve nego Hrvatska. Oni koji se podsmjehuju na ovu tvrdnju, nek dodju tu pa ce vidit. Postoji sijaset kompanija koje voze svukud i svi ti busevi su na kat, s wc-om i klima-uredjajem. Jedini minus je da tu klimu stave na minus dva stupnja, pa se smrzavamo unutra. Al sjecam se iskustva u Srednjoj Americi, pa na +35 gradskog zraka vec u rukama imam 2 duge majice i trenerku i to obucem cim udjem u bus. Zbog jeftinog benzina i cijene karti su smijesne. Npr. tih 1.200 km busom nas je kostalo oko 120 kn.

Jos jedan problem je da se ovdje vozaci busema trkaju. Voze ludo, preticu na punoj crti, pred zavojima, ulaze u skare, ma ludi su! No, mi ionako putujemo uvijej nocu, pa samo osjetimo njihanje autobusa, kocenje i nista vise. A zasto putujemo nocu? Jer busevi imaju siceve koji se spuste sigurno do 140 stupnjeva, skoro kao krevet. Uz to ustedimo na spavanju u hostel, koje li pametne ideje tako putovat, zar ne?

U Canaimi smo bili upoznali Spanjolca Juana s Kanartskih otoka koji radi na cruiseru 2 mjeseca, a 4 mjeseca putuje i tako opet. Vrlo elokventan decko, voljan pomoci, pa smo se prikeljili njemu da nas vodi po putu. Nakon 14 sati voznje, stigli smo u Barinas i tu uhvatili drugi bus od 4 sata to Meride. Bio je to mini-bus za 15-ak osoba, a ispred nas tri klinca od 6-8 godina, Dali, David i Daris. Dali je bila najsimpaticnija i stalno nas je gledata sa sjedala isprd nas jer je valjda rijetko kad vidjela bijelce jos jednog obrijane glave, a drugu s plavom kosom. Ja sam joj se par puta nasmijao, pa se polako priblizila, nesto pitala, a onda totalno oslobodila. Pred nama je pjevala, plesala i sve sam to snimao, to morate vidjeti kad postavim video-snimku tu na blog. Jos sam se pretvorio u madjionicara za to troje djece i izvodio neke rudimelalne trikove s rukama. I dok se Dali divila svemu, Daris je sve samo mudro gledala i skoro uvijek otrkila u cemu je trik.

Uz nas, u busu je bio i ceski par koji je u Meridu isao na planinarenje. No, kad smo dosli u Meridu, oni zajedn os Juanom su zavirivali u svaki prostor na kojem je pisalo posada ili hostel, a ja sam im lijepo rekao da idemo vidit u hostel Guamanchi koji je ujedno i agencija za razne izlete. No ovo troje su se ponasali ko cesi, hahaha, gledali svugdje samo da ustede. Kad mi je prekipilo, dok su oni pitali za cijene u nekom hostelu, rekao sam Barbari da idemo dalje i mi odmah nasli taj Guamanchi. Nikog nije bilo od gostiju, cijena na noc 10$, a sobe kao u hotelu. Barbara se nije mogla nacudit da tog ima za 10$. Prvi put joj je da putuje na ovakav nacin, kao backpackeri (back - ledja, pack - ruksak, dakle backpacker - onaj s ruksakom na ledjima). Dosad je samo koristila hotele i to one skupe, prvoklasne. Rekao bvi da se snalazi dosta dobro, ne gundja bas za nista, jedino previse hvali samu sebe kako je izdrzljiva i kako sve to stoicki podnosi.

Smjestivsi se, bukirali smo sutrasnji let paraglidingom (prvi put u zivotu) i krenuli u grad na veceru. Jeli smo pizzu, u lijepom restorancicu u centru grada koji je svjez po noci u uvijek u oblacima, zbog nadmorske visine od 1.500 m. Na standovima sam trazio crvenu, komunisticku majicu Chaveza, al nevjerojatno da je ovdje nitko nema. I svi me cudno gledaju kad je pitam. BAs se vidi da im nije drago kad to pitam ,da sam kasnije morao po tiho pitat ljde po standovima, ko da ih pitam za nekog okorjelog neprijatelja zemlje. A to im je el presidente! Pa tko onda uvijek glasa za njega kad ga nitko ne voli. Majica ionako nije za mene, za frenda je kojeg necu imenovat da nebi dozivio linc, ali prijatelju, mogu ti reci da sam nasao drugu opciju. Donijet ce mi je Alejandro u Europu kad se vrati za mjesec dana, pa ces je imat. Nista od majice, al nasao sam si dva para naocala. Na standovima su ih prodavali po 5$, ja usao u neku luksuznu trgovinu naocala da vidim koliko tamo kostaju, kad opet 5$! I sve RayBan i ostale marke. Vjerojatno lazne, al trgovina se cini predobra da bude sve lazno u njoj. Uglavnom, ja sam ih kupio. U najgorem slucaju cu ih stavim na svoj blog i prodat 5x skuplje. Postao sam pravi trgovac i moj moto jest - svaka stvari ima svog kupca. Da se malo promoviram, ak vas zanima sto sve prodajem, kliknite ovdje.

Drugo jutro spremni za paragliding... ali o tome drugi put.

SALTO ANGEL

Ciudad Bolivar je kanta od grada s preko milijun stanovnika, sagradjena na rijeci Orinoco, ali malo dalje od grada nema niceg osim mocvarnih podrucja, suhih ravnica i... 500-injak km udaljenog nac. parka Canaima. Do tamo nema cesta, a kamoli zeljeznice. Trebalo je zato uzeti malu cessnu i letjeti sat i 15 min do tamo. I taj je let bio uracunat u onih 300$, zajedno s 3 nocenja, all-inclusive hrani za tri dana i posjetu Angel Fallu s brodom.

S nama su putovali starija Amerikanka i dva mlada priglupa Francuza (kudli bas predstavnici tog naroda - jedan mi je od njih bas nepotrebno i rekao: Ooooo Croatie, we won in handebol, hahaha). Pri ulasku u avion, ja sam strateski zauzeo zadnje pozicije jer je pilot putnike ukrcavao straga prema sprijeda. Kad sam ja dosao na red, pitao sam ak moze na prvo sjedalo i eto me tamo. Kao co-pilot na tom letu mogu vam priopciti da smo letjeli na visini od 2.000 m brzinom od 120 cvorova, let je trajao 1:15h, bez prevelikih turbolencija. Sat vremena ispod nas su bila samo zelena sumovita i mocvarna prostranstva i tek zadnjih 15 min ugledali ono sto smo dosad vidjali samo u dokumentarcima, atlasima i knjigama - tepuyi. Ogromne monolitne stijene koje se uzdizu i do 2.000 metara iznad prasuma. A kod male piste aerodroma siroki slap, mala lagunica i rijeka koja vijuga uokolo. Magnificient! Nikad ljepsi prizor nisma vidio.

Prizemljenje, placanje 5$ za nac. park, ukrcavanje na jeep i ravno do nase rezidencije.... fast rewind. I ravno do... drvenih camaca. Pitam ja Demeteria (naseg vodju puta) nije valjda da cemo tim drndalom cetiri sata ploviti po rijeci do Salta Angel? Si, si senor. Ali nama je receno da tek sutra idemo do vodopada. Senor, cambiameno de plan, se va ahora. A mi gladni, zedni, umorni, prljavi. Srecom, s nama je u camcu-kanuu bio i ponekad dosadni Ameri Steve koji je odmah rekao da je bio u Dubrovniku i da vuce korijene iz Slovenije. Malo nas je zabavljao raznim pitanjima i spikom o svemu pomalo.

Put do vodopada Angel je bio nesto najnevjerojatnije, najuzbudljivije i najljepse sto sam doad dozivio ili vidio u prirodi. Patuljasti Demetrio je bio na pramcu (jel to sprijeda? ako je, onda sam to mislio) camca, a ostala dva indiosa kod motora, yamaha od 45 konja. Razina rijeke je na najvisim mjestima bila jedan metar, al indiosi nisu marili, punim gasom su picili cijelo vrijeme, pa cak i kad je voda bila na 30 cm. Naravno da se propeler cuo kao struze po kamenju. O da! I dobro smo se otusirali na putu. Pazili su indiosi, al ne previse. SVako malo bi cijeli camac zapljusnula voda, ali nitko se nije bunio. Nakon pol sata smo morali van broda i dio puta proci pjesice jer je na tom dijelu razina rijeke stvarno minimalna, pa su indiosi sami bili u camcu, a onda nas opet ukrcali i ajmo jos tri i pol sata glisiranja. Vijugali smo po rijeci oko vise tih tepuya koji su se pred nama pojavljivali. Za svaki slap smo mislili da je taj, najveci na svijetu, Angel Fall . Ali nije. Miguel, jedan od indiosa nam je rekao da je "al otro lado", s druge strane tepuya. Malo iznenadjenje, kao dar iz neba su bili sendvici, keksici i hladna coca-cola koju smo dobili kao lunch-paket, ali sve dok smo i dalje picili na rijeci "dubokoj" 50 cm. Ono sto nas je dodatno zadivilo jest netaknuta, ali jos vaznije, cista priroda, bez ikojeg otpatka, vrecica ili boce po rijeci ili na njenoj obali. Cak smo stali pokupili plasticnu bocu koja je plutala rijekom. Stvarno, za svaku pohvali. Da li socijalizam i zeljezna stega u ovoj zemlji ima veze s time?

Zadnjim 20 minuta plovidbe konacno smo ga ugledali, daleko je bio od rijeke, ali opet dovoljno blizu da ga prepoznamo sa slika.Indiosi su nas pustili na obali rijeke, a mi smo s Demetriom krenuli hodati sat vremena ravno prema vodopadu. Zapamtio sam tocan datum i vrijeme kad sam dosao pored njega, 03. veljace u 15.20 po lokalno, tj. 18.20h po hrvatskom vremenu. Skljoc sim, skljoc tam, ali kaze Demetrio da krenemo dalje, zelimo li se kupati u malom prirodnom bazenu podno slapa. Dodatnih 5 min hoda, pa smo i to okusili. Voda je bila hladna ko k. ali kad ce mi se opet pruzit prilika kupati tamo? Mozda nikad. I zato buc u vodu.



Vecina vas zna da sad vec imam zavidan popis mjesta koja sam posjetio - Grand Canyon, Half Moon Caye (najljepse more na svijetu, pored Blue Holea u Belizeu), prasume Tasmanije, ledenjaci Novog Zelanda. I vjerojatno se pitate jeli taj vodopad nesto najljepse sto sam dosad vidio? Znate, dok sam bio pored Angel Falla, bas sam mislio sto napisat na blogu po tom pitanju. I dosao sam do ovog obrazlozenja - najzavidljiviji prizor koji sam ikad ugledao jest onaj kad sam dosao na liticu Grand Canyona. A ovo? Ovo je najljepse mjesto na Zemlji koje sam dosad vidio - vijugava rijeka medju prasumama iz kojih iznicu tepuyi. Probajte to samo zamisliti. Znam da vec jeste. Zato ne moram vise nista pisati o tome.

Nakon povratka od vodopada do obale, odvezli smo se do 5 min udaljenog mjesta bez struje gdje smo proveli noc. Bile su to dvije drvene stracare preko rijeke (siroke 3-4 metra) iz kojih se i dalje mogao vidjeti vodopad. Cekalo nas je 10 hammocka (platnenih lezaljki zavezanih izmedju dva drvena paluna), prekrivenih mrezom protiv mosquitosa. E da! Rajko se sigurno pita koliko je bilo komaraca u takovom okruzenju. Ja ih nisam ni vidio ni cuo. Prvi put sam u zivotu spavao u hammocku. Jednom samo probao prosle godine u Guatemali i nakon pol sata sam se prebacio na pod. Ovaj put sam valjda bio toliko umoran da sam skoro pa odmah zaspao.

Ujutro su Demetrio i dva indiosa pripremili dorucak i ajmo nazad cetiri sata po rijeci do mjesta Canaima uz mali aerodrom, gdje smo jucer doletjeli. Putem smo stali na mini-slapove gdje smo malo protegli noge i osvjezili se, a onda dalje do Canaime. Oko podne smo stigli u Casa Bernal. Tako se zvalo nase prebivaliste za narednih dan i pol. Izgledala je kao elipsasta hacienda, s krevetima na potpuno otvorenom prostoru, bez zidova i prozora. A na 300 m zracne udaljenosti iz haciende i kreveta, vidjeli su se, a jos bolje culi Sapito slapovi. Njih i jos neke slapove smo kasnije posjetili, hodajuci do, iznad i ispod njih. Steta sto nemam mogucnost postaviti slike sada da sve to vidite. Ali vidjet cete za 3-4 tjedna kad se vratim s puta.

Dok sam ja prilegao, Barbara je isla na plazu pored Sapito slapova. Zaspat nisamo mogao, pa sam joj se pridruzio, srecom po nju. Jer da nisam, danas bi imala jos vece opekline na tijelu od sunca. Rekli su nam da se moramo dobro zastiti od sunca, ali mi nismo marili za tim. Kao, mi smo gente di mare. Meni su od sunca pocrvenili gornji dijelovi dlanova, a Barbara izgleda kao da ju je netko po ramenima opalio bacacem plamena.

No, vrijedilo je zrtvovati tijela da bi bili na najljepsoj plazi koju smo ikad vdijeli. Zamislite najfiniji ruzicasti pijesak, palme i obla vulkanska kamenja oko vas, nikoga na plazi, crvenkasta voda zmog minerala i korijena posebnih biljki koji to sve proizvode, a ispred vas ,s druge strane lagune - ogroman (po sirini a i jacini).slapovi Sapito. Ako to ne mozete zamisliti ili ako mi ne vjerojete da to postoji... kazem vam, cekajte 3-4 tjedna pa cete vidjeti slike.

Navecer smo lako zaspali, ujutro posjetili mjesto Canaima, spremili se i poletjeti nazad u Ciudad Bolivar odakle smo lovili 20-satni bus za Meridu, glavni venezuelanski grad za avanturisticke sportove.

CARACAS I STOSTA OSTALOG

Kazu najopasniji grad u Juznoj Americi. No, nisam imao prilike provjeriti jer ostali smo samo cetiri sata u gradu. Taman da nas moj internet-prijatelj Alejandro dodje pokupiti na aerodrom, odvede do njegovog stana u centru gdje smo vecerali i odvede do autobusne stnaice za nastavak puta.

Alejandra sam upoznao na couchsurfingu - student koji je s roditeljima stalno mijenjao mjesto boravka, trenutno zivi u Berlinu, a rodom je iz Caracasa gdje mu mama zivi. Odmah se ponudio da ce nam sve organizirat ako treba, pa cak i docekat nas na aerodromu, te da pod nikoju cijenu ne uzmemo nikakav taxi do grada. I stvarno, na aerodromu nas je cekao s natpison nasih imena i odveo malim jeepom do stana.

Aerodrom Caracasa se nalazi na samoj karpiskoj obali, koju od unutrasnjosti dijeli brdo i vijugava autocesta. U dolini preko tih brda smjestio se visemilijunski Caracas. Vec na polsatnom putu do grada, imao sam 300 pitanja za Aleja - dal je benza stvarno tako jeftina, o cemu je referendum na kojem glasaju 15.2. u cijeloj zemlji, sto misli o Chavezu, itd, itd. Znate mene.

Oke, odgovor na prvo pitanje: Zamislite da dodjete na benzinsku i napunite cijeli rezervoar goriva za - 7-8 kuna. Da, dobro ste procilati, SEDAM-OSAM KUNA!! Toliko je jeftina benza kod njih. Venezuela je bogata naftom. Pronadjena je ispod jezara Maracaibo, na sjeverozapadu zemlje, a kasnije i kod delte rijeke Orinoco, na suprotnom kraju. I zato je vlada ove zemlje odlucila da ce gradjani placat minimalno za gorivo. Zbog toga se na cestama Venezuele mogu vidjet svakojaka vozila - jeepovi, pick-upovi, klasicni automobili srednje klase, kante, rdjave kante, motori, lade, Renault 4... svega ima.

Drugi odgovor - Chavez je pocetkom 90-tih izabran za predsjednika zemlje. Po ustavu je mogao vladati samo jedan mandat, 4 godine. Neposredno prije isteka, donio je amandman (ili sto vec) po kojem je mogao biti jos dvaput izabran. Sad kad mi istice treci mandat, odlucio je za referendum da ljudi glasaju SI, da predsjednik moze neograniceno puta biti izabran za predsjednika. I vjerojatno ce pobijediti. Zasto? Jer opozicija, koju cine tri stranke, nije jaka, niti slozna, niti ima solde za dobru kampanju. Bumo vidli.

Stigli smo konacno u taj Caracas nakon pola sata voznje. Grad se cinio modernim, ali bila je vecer, bili smo jako gladni i Alejadrno nas je odmah odveo kuci jer njegova mama priprema veceru za nas. A na stolu - guacamole, arepas, tamarindo... Ha, ha, ne znate sta je to. Pa ko vam je kriv sto ne putujete i otkrivate nove kulture i nova egzoticna jela. Osim Labinca, naravno...

Nevjerojatni Alejandro nam je prije naseg dolaska u Venezuelu bukirao i PLATIO izlet za Salto Angel po najjeftinijoj cijeni koju je nasao. Preko neta su nam odvratni lesinari u agencijama htjeli naplatit taj trodnevni izlet cak za 796 dolara. Alejandro nam je bukirao za 300$. Zato smo zurili na autobusnu stanicu, loviti nocni bus za Ciudad Bolivar. Prije tog nam jje promijenio dolare po kursu od 5. Sto to znaci? Komunjara Chavez je odlucio da u bankama ne smiju postojati, nit ise mijenjati dolari. Zato ih ljudi kupuju na crno. Sluzbeni je kurs za 1 dolar oko 2 bolivara, a na crno dobijete cak 5, pa i 6.

Dakle, Ale nam je dao malo cashovine i posjeo nas na nocni bus. Islo smo u posjet Angel Fallu, najvecem slapu/vodopadu na svijetu. Wow!
.

SUPERBOWL

Gledao sam nocas. I nikad mi teze nije bilo nakon nekog sportskog dogadjaja kao nakon ovog. Moji Cardsi i idol Kurt Warner nakon ludog preokreta, izgubili su tekmu 40 sekundi prije kraja. Mogli su sokirat svijet, Warner je mogao ucinit nesto sto nitko nikad nije... ali uzalud sad pisat i mastat. Jednom cu vam ispricat pricu o njemu. To je najveci sportas-covjek koji hoda Zemljom.

I sad za doruckom su mi suze isle od tuge. Znam da je ovo smijesno, al eto, to sam ja, cudna biljka, "uni ki tece" kako me znaju u mom mjestu. Znate ona klasicna pitanja: "sto bi htio da imas tri zelje u zivotu?", "da uhvatis zlatnu ribicu, koje bi tri zelje htio da ti se ispune?" E pa prva bi svakako bila da bude promijenjen tok i pobjednik ovog Superbowla. A onda naravno da budem bezobrazno bogat... jer tad bi i svi ljudi oko mene koji su mi dragi, postali bogati.

Nakrmili smo se opet za doruckom - jaja, ham, kobasicice, papaya, pecivo, croassaint... Sad napustamo hotel, al jos bolje, napustamo ovaj smrad od spanjolske zemlje i ovu gamad od ljudi. Idem tamo gdje je sve po mom, hahaha. Idem tamo gdje zive dobri ljudi, idem tamo gdje cu se osjecat kao kod kuce. Idem u Latinsku Ameriku.

Vratili smo se s vecere, lakomo trpali svasta u tanjure - salmon, prsut, papayu, meso, salatu, kruh, bakalar... Pitat cete se: "Sta Mondotondo radi u hotelu?"

Mala uvertira za obrazlozenje svega: saznali smo da su nas Francuzi dobili i vecina zna koliko mrzim tu zemlju i naciju... dosad. Taj primat im je od danas preuzela spanjolska (i namjerno pisem malo slovo).

Letili smo Iberijom do Madrida. Naravno, kasnili su s polijetanjem na samom pocetku, u avionu nam naplatili sendvice i pice (skandalozno! 8 eura!!), pa kod prizemljenja se jos malo cekalo na iskrcaj, mi jurili na sasvim sedmi terminal... i kad smo dosli, avion je vec zatvorio vrata. Na info pultu zenska hladnokrvno kaze da imamo drugi let za Caracas sutra u podne i da idemo na neki pult gdje cemo dobiti vouchere za hotel veceras. A tog nekog pulta nikako naci. Svi neljubazni kad pitamo gdje je taj pult. Samo je jedan gospodin bio fin i pokazao nam prstom gdje moramo ici.

I evo nas tu, u Sol Melia Alameda hotelu s 4 zvjezdice. Ali veceru u hotelu su posluzivali tek u 20.30h, pa mi otisli na hamburger, bez jakni i ostale odjece (jer sve je u torbama koje su ko zna gdje). U Burger Kingu mi traze osobnu kad sam htio platit kreditnom, a ne primaju dolare. I ne daju mi hranu! Pa koja nacija, koja drzana, koji ljudi! A ja nis jeo nisam osim onog sendvica. Bio sam tako ljut, a onda jos saznao da smo spusili od Francuza. No, ima jedna pozitivna stvar u cijeloj ovoj prici, mozda i najvaznija - gledat cu SuperBowl!! Evo za deset minuta pocinje... danas je sve islo po krivom, nece valjda i tekma. Ajmo Cardinalsi!

PS. Znaci slijedeci let imamo sutra u podne za Caracas. Javio sam frendu tamo da nas ne ceka danas neg sutra. Bus za nastavak puta po Venezueli ionako imamo u 21h, tak da nam se nije nista previse isporemetilo. Jedino, mislim da je ovo zadnje moje javljanje u slijedecih 10 dana jer sad nas ceka divljina, tamo di se puno bolje snalazim nego medju ovom gamad od ljudi, posebno spanjolaca. Buenas noches.

Nova godina, novo ime, nova cura, novo putovanje... Gdje idem?

VENEZUELA
28 milijuna stanovnika, površina 882.050 km, glavni grad - Caracas (1.8 milijuna)

KOLUMBIJA
43 milijuna stanovnika, površina 1.038.700 km, glavni grad - Bogota (6 milijuna)



Joj ne... nemojte biti tako ograničeni i odmah reći: Ovaj je lud! Ide u Kolumbiju!

Jeste kada čuli za Guatemalu, Nikaragvu i El Salvador gdje sam bio prošle godine? Naravno da jeste. I što znate o njima? Siromašne zemlje, potresi, erupcije vulkana, ratovi... Oke, ima nešto istine o tome. Ali nema više ratova, kao što ga nema više u Hrvatskoj. Sigurno vam smeta kad vas netko pita da li je sigurno doći u Hrvatsku. E pa slično je i s tim zemljama i ja sam baš zato otišao tamo. I nije mi se ništa dogodilo, baš ništa.

Na tom sam putu čuo priče od drugih backpackera (onih koji putuju s ruksakom), da su ljudi u Kolumbiji tako topli, susretljivi i voljni pomoći. Razlog je taj što žele strancima, turistima i svijetu p(d)okazati da je Kolumbija više od onog po čemu je svi znamo. Pa eto, idem provjeriti.

Što vi znate o toj zemlji? Naravno... droga, karteli, mafija, ubojstva, kidnapiranja. I što sad? Mislite da svako malo tamo nekog ubiju? Zar kod nas nije slično? Vi ne čitate crne kronike il se sad pravite mutavi? Stalno se puca, ubija, stradava... pa slučaj Korade, Pukanić... Čak i u mom mirnom mjestu se počelo pucati malo češće i žešće zadnjih godina. Budite iskreni prema sebi, pa priznajte da vas je strah ići u Kolumbiju (ili da vas je strah da se meni nešto ne dogodi, haha), ali nemojte mi prebacivati i pustite me da idem vidjeti tu zemlju jer vjerujem da je prekrasna. Bodrite me, ohrabrujte me što idem tamo... ma zapravo ne morate mi ništa reći. Samo mi nemojte prebacivati, to je sve što tražim.

I dalje mislite da nije vrijedno posjetiti Kolumbiju? Onda pogledajte i pažljivo poslušajte ovaj video o Kolumbiji. I nemojte se smesti početnom spikom naratora i prvim kadrovima... video traje skoro 8 minuta, ali potrudite se i pogledajte ga do kraja.



A sad vam želim reći da mi Kolumbija nije najvažnija stanica na putovanju.
Želim, to jest idem negdje drugdje... Ovdje:


Angel's Falls - isječak iz sjajnog BBC dokumentarca "Planet Zemlja", by David Attenborough
Ne znam za vas, ali kad ja gledam ovaj video i čujem tu muziku, uvijek se naježim i dođu mi suze.
Ovaj planet i njegova divljina su nešto najljepše što postoji i ja želim vidjet što više toga.

Na monolitnoj stijeni AuyanTepuyu (Vražjoj planini) nalazi se Angel's Fall, najviši vodopad na svijetu koji se 979 metara strovaljuje u malo jezero. Vodopad je ime dobio po pilotu Jimmyju Angelu koji je preletavao ovo područje 1933.godine u potrazi za zlatom, kad je uočio "milju visok slap", kako ga je sam opisao. Sletio je na vrh Auyantepuya, ali oštetio avion koji je zaglibio u blatu, pa mu je trebalo 11 dana da se s vrha tepuya spusti do prvog sela.



Razne agencije u okolnim mjestima organiziraju posjet vodopadu, ali treba putovat malim avionom, pa brodom, pa hodati kroz divljinu i konačno vidjeti slap i kupati se uz njega... al to je ono što volim, to je ono zbog čeg živim, radim i zarađujem - da bi u životu išao na što egzotičnija mjesta, u najudaljenije divljine... prave pustolovine. Survivor tip, nema šta.

Sutra krećemo. Let je Venezia - Madrid - Caracas. Vracamo se 22.2. letom Bogota - Madrid - Venezia, s vjerojatnim razgledavanjem Madrida zahvaljujući članici couchsurfinga koja mi se netom javila preko tog sajta i rekla da će nas pokupit na aerodromu i pokazat nam glavni španjolski grad te nedjelje. Kako je to sjajno! Imam prijatelje po cijelom svijetu, a da ni ne znam.

OKVIRNI ITINERAR PUTA

VENEZUELA
01.02. Venezia - Madrid - Caracas
02.02. razgledavanje Caracasa, navečer busom prema Ciudad Bolivaru
03-05.02. let malim avionom za nac.park Canaima gdje ćemo organizirano (brodom, jeepom i hodanjem) stići do najvećeg slapa na svijetu - Salto Angel ili Angel's Fall (979 m)
06.02. povratak u C.Bolivar i putovanje brodom po rijeci Orinoco i dalje busom prema zapadu za grad Merida
07-11.02. organizirano razgledavanje flore i faune močvarne ravnice Los Llanos gdje žive anakonde, piranhe, tapiri, kajmani i sva ostala opasna tropska gamad, haha)
11.02. busom iz Meride za Maracaibo, noćenje kod frendice sa couchsurfinga


Iz Caracasa busom idemo za Ciudad Bolivar, odakle letimo u područje BOLIVAR gdje se nalazi Salto Angel. Nakon posjeta vodopadu, vraćamo se u C.Bolivar, pa rijekom Orinoco idemo do Calcare, onda busom do San Fernanda de Apura i dalje do Meride i močvara Los Llanos. Zatim u Maracaibo, odakle busom ulazimo u Kolumbiju. Sve jasno?

KOLUMBIJA
12.02. busom za Kolumbiju
13.02. uživanje na kolumbijskoj karpiskoj plaži nac. parka Tayrona
14.02. posjet gradu Cartagena i kupanje u vulkanskom blatu obližnjeg vulkana
15.02. dolazak u Medellin, poznati svjetski glavni grad narko-kartela
16-17.02. odlazak u Manizales i posjet nac. parku Los Nevados u Andama
18-19.02. dolak u Armeniu i posjet dolini Valle de Cocora, s čudnim visokim palmama
19-21.02. busom za Bogotu i boravak u glavnom gradu zadnja 3 dana putovanja
21-22.02. let Bogota (18.00h) - Madrid (9.50h) - Venezia (18.35h)